Kur'an je uputa za spas...

Kur’an je doista svijetu cijelome opomena! - i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!(Sad:87-88)

22.07.2015.

Vrijednosti ucenja Qur'ana

30.06.2015.

Onaj ko se Allaha bude bojao,Dzennet ce mu boraviste biti...

30.06.2015.

Blagodati ucenja Kur'ana!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

 

Blagodati ucenja Kur’ana!



1. Učenjem Časnog Kur'ana se postiže velika nagrada

Kaže Uzvišeni, u prevodu značenja: "Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati." (Sura Fatir, 29. ajet)

Rekao je Katade: "Kada bi Mutaref ibn Abdullah učio ovaj ajet rekao bi: 'Ovo je ajet karija(onih koji uče Kur'an).'" Od ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je kazao: Rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj ko prouči harf / slovo iz Allahove Knjige pripada mu za to jedno dobro djelo, a to dobro djelo se uvećava za deset puta, ne kažem da je elif lam mim harf, nego je elif harf, lam je harf i mim je harf." (Hadis je sahih)


Pogledaj plemeniti brate i sestro, kolika je nagrada za onoga koji uči Allahovu Knjigu, a jedan harf ima vrijednost deset dobrih djela, a Allah umnogostručava onome kome On hoće, pa šta misliš onda kada bi učio jedan red ili stranicu ili jedan rub'a, koliko bi onda postigao dobrih djela i kada bi pritom očistio svoj nijet prema Stvoritelju nebesa i zemlje. Kada bi se to zbrajanje dobrih djela primjenilo na suru Fatihu čije učenje ne uzima vremena više od jedne minute, koliko bi čovjek onda stekao sevapa i dobrih djela. Sura Fatiha ima 145 harfa, a harf kao što znamo vrijedi jedno dobro djelo, znači 145 dobrih djela / sevapa, a svako to dobro djelo ima desetorostruku vrijednost, tako da ispada 145 puta deset, jednako je 1450 sevapa, odnosno dobrih dijela, a Allah još povećava onome kome On hoće. Ovakva nagrada je za suru Fatihu, pa možeš li zamisliti onda kada bi učio i druge sure, koliko bi onda stekao sevapa i dobrih djela. Pa LA ILAHE ILLALLAH koliko je samo muslimana koje su mašila i mimoišla ta dobra djela i sevapi gubljenjem vremena u stvarima od kojih nemaju nikakve fajde i koristi.
Od Beraa ibn Aziba, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Jedne prilike je pred nas izašao Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok smo mi bili ispred mesdžida pa nam reče: "Ko bi od vas volio da urani svaki dan u dolinu Batahan ili Akik i da dođe sa dvije deve sa visokim grbama a da pri tome ne učini nikakav grijeh niti pokida rodbinske veze", pa smo rekli: O Allahov poslaniče svi bi mi to volili, pa je rekao: "Zar ne bi neko od vas mogao da porani u mesdžid pa da se poduči ili prouči dva ajeta iz Allahove Knjige, azze ve džell, bolje mu je je nego dvije deve, tri, četiri, bolje mu je i od četiri i sličnih njima od deva." (Hadis bilježi Muslim)


2. Učenje Kur'ana je povod za spuštanje blagosti i smiraja

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Neće se skupiti svijet u nekoj od Allahovih kuća, kako bi učili Allahovu Knjigu i među sobom je izučavali, a da se neće na njih spustiti smiraj i prekriti ih milost, a i meleki će ih okružiti, a i Allah će ih spomenuti kod onih koji su kod njega." (Ovaj hadis takođe bilježi Muslim)
Pa o ti koji se žališ na tjeskobu u grudima od nemira i briga i nemogucnosti mirnog sna, znaj da nema rahatluka i odmora osim sa Kur'anom koji je sreća za srca koja se postiže učenjem govora Onoga koji poznaje sve skriveno. Zato kaže Osman ibn Affan: Da su vam srca čista ne bi se zasitila govora vašeg Gospodara. Kaže Uzvišeni: "O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i upustvo i milost vjernicima." (Sura Junus, 57. ajet)


3. Kur'an je počast njegovom učaču

Allah, azzeve džell, je uzdigao mjesto Kur'ana i njegovog učača i podario mu od počasti i visokog mjesta što ne daje drugim i to na ovom svijetu i u njegovom kaburu, kao i na budućem svijetu.


a) Na Dunjaluku


Kaže Uzvišeni: "O vjernici, kada vam se kaže: 'Načinite mjesta drugima tamo gdje se sjedi' - vi načinite, pa i vama će Allah mjesto načiniti; a kada vam se rekne: 'Dignite se' - vi se dignite, i Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. - A Allah dobro zna ono što radite." (Sura El-Mudžadela, 11 ajet)


Od Ebi Tufejla se prenosi da je Nafi'a ibn Haris došao Omeru ibn Hattabu u Asefan, a Omer ga je već bio postavio kao namjesnika stanovnicima Mekke, pa mu Omer reče: 'Koga si postavio stanovnicima Mekke?' Pa mu on reče: 'Postavio sam im Ibnubza', pa Omer reče 'ko je to', pa reče 'to je čovjek od naših robova', pa mu je Omer na to rekao: 'Zar si im za starješinu povjerio roba', pa mu je rekao 'on je učač Kur'ana i poznavalac nasljednog prava', pa mu je Omer na to rekao: "Čuo sam Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: "Zaista Allah sa ovim Kur'anom uzdiže narode a i spušta druge." (Ovaj hadis bilježi Muslim)


b) U kaburu


Od Hašima ibn Amira se prenosi da je rekao: Kada je bio dan Uhuda stradao je ko je stradao od muslimana, i ljudi su izranjavani, pa smo rekli: O Allahov poslaniče, teško nam je da za svakog čovjeka iskopamo kabur, pa šta nam ti naređuješ? Pa je rekao: "Kopajte u dubinu i širinu i stavljajte u jedan kabur po dvojicu i po trojicu, i dajite prednost onome ko zna više Kur'ana." Kaže Hašim: Moj otac je bio jedan od trojice koji su spuštani u kabur pa mu je data prednost time što je prvi spušten u kabur jer je znao više Kur'ana od ostale dvojice. (Sened ovog hadisa je ispravan)


c) Na budućem svijetu


Od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhuma, se prenosi da je kazao: Rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Reći će se učaču Kur'ana: 'Uči i penji se pravilno izgovarajući ajete kao što si to činio na dunjaluku, zaista je tvoje mjesto kod posljednjeg ajeta kojeg proučiš.'" (Ovaj hadis je sahih)


Kaže imam Hatabi: Došlo je u predajama da je broj deredža / stepena u Džennetu srazmjeran broju ajeta u Kur'anu, pa će se kariji reći penji se deredžama na osnovu onoga koliko si učio iz Kur'ana, pa ko u potpunosti prouči sve ajete popeo se na najviše stepene Dženneta na budućem svijetu, a ko prouči dio iz njega njegovo penjanje po deredžama na osnovu toga, tako da je konačni broj sevapa kod konačnog ajeta kojeg prouči.
Od Ebi Umameta, radijallahu anhu, se prenosi da je kazao: Rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Učite Kur'an jer će on na Sudnjem Danu doći kao zagovornik za one koji ga budu učili." (Ovaj hadis bilježi Muslim)
Takođe se od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Post i Kur'an su šefadžije / zagovornici robu na Sudnjem Danu, post će reći Gospodaru zabranio sam mu hranu i strasti preko dana, pa dopusti mi da se zauzimam za njega, a Kur'an će reći, zabranio sam mu spavanje preko noći, pa mi dopusti da se zauzimam za njega, pa će se zauzimati."


Prenosi se od Nuvasa ibn Semana, radijallahu anhu, da je rekao: Čuo sam Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Na Sudnjem će se doći sa Kur'anom i njegovim učačima, koji su radili po njemu na dunjaluku, predvodit će ih sure Bekara i Ali Imran bit će dokaz za svoje učače." (Ovaj hadis bilježi Muslim)


Razmisli voljeni brate o Sudnjem Danu, a posebno o poniženosti stvorenja i njihove potištenosti, čekajući kako će im biti presuđeno, sretno ili nesretno, i razmisli koliko će ti u tim trenucima značiti opremnina kojom se sada opremaš i koliko će ti značiti svaki ajet kojem se sada podučiš?!

Tedžvid


Šejh, dr. Salih ibn Fewzan el-Fewzan
Uzvišeni Allah je Svojim robovima naredio da razmišljaju o značenjima i riječima Kur’ani Kerima i obećao im veliku nagradu za njegovo učenje: za svaki proučeni harf deset dobrih djela. Pored toga, Uzvišeni Allah je Svojim robovima propisao lahak način za učenje Kur’ani Kerima, zasnovan na tačno određenim osnovama i karakteristikama kako bi postigli cilj koji se ogleda u ostvarenju njegovih intencija i primjeni njegovih propisa.

Ovu činjenicu je Uzvišeni Allah naredio Svome Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je rekao: „...i Kur’an tertilom uči.“ (prijevod značenja, El-Muzzemmil, 4), i rekao je Uzvišeni: „I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao, i objavili smo ga tertilom.“ (prijevod značenja, El-Isra, 106)


Uzvišeni Allah je Kur’ani Kerim učinio lijekom za bolesti, čišćenjem za prsa, učinio da su najbolja srca ona koja ga razumiju, da su najbolji jezici oni koji ga uče, da su najbolje kuće one u kojima se on nalazi, da je on najveličanstvenija objavljena knjiga, pa je jasno svjetlo kojem druga svjetla nisu slična, dokaz očiti s kojim se duše uzdižu i prsa šire. Ne postoji ništa što je pravilnije od njegove stilistike, niti ljepše od njegove rječitosti, niti korisnije od njega, niti ugodnije od njegova učenja, ko njega prihvata krenuo je pravim putem, a ko ga ostavi neće uspjeti i propao je...

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: „Kur’an je bolji i vrijedniji od svega osim od Allaha, a prednost Kur’ana u odnosu na drugi govor je kao prednost Allaha, ‘azze ve dželle, nad Njegovim stvorenjima, pa ko poštuje Kur’an, taj poštuje Allaha, a ko Kur’an ne poštuje, taj olahko drži do Allahovog prava. Svetost Kur’ana kod Allaha je kao svetost roditelja kod njegovog djeteta.“ (Tirmizi i Hakim u svome Tarihu)

Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Bit će na Sudnjem danu doveden učač Kur’ana, pa će Kur’an reći: 'Gospodaru podari mu ogrtač', pa će mu se dati kruna časti (ugleda, plemenitosti). Zatim će Kur’an reći: 'Gospodaru povećaj mu', pa će mu se dati ogrtač časti (ugleda, plemenitosti). Potpm će Kur’an reći: 'Gospodaru budi zadovoljan njime', pa će biti zadovoljan njime, i tada će se reći toj osobi: 'Uči i penji se, a sa svakim proučenim ajetom dobit ćeš jedno dobro djelo.“ (Tirmizi)

Pogledajmo kako je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao Mu‘azu, radijallahu ‘anhu: „O Mu'aze, ako hoćeš sretan život, smrt šehida, spas na Dan proživljenja, sigurnost od straha, svjetlo na Dan tame, hlad na Dan žege, da budeš napojen na Dan žeđi, sit na Dan gladi i uputu na Dan zablude, onda izučavaj Kur'an jer on je spomen Milostivog, zaštita od šejtana i ono što će prevagnuti na Mizanu.“ (Dejlemi)

Kroz hadise Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, takođe postajemo svjesni stepena osobe koja druge podučava Kur’anu. Tako je on, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „O Ebu Hurejre, podučavaj sebe Kur'anu i druge podučavaj! Tako radi sve dok ti ne dođe smrt, jer ako ti dođe smrt a ti u takvom stanju, meleki će činiti hadždž tvome kaburu kao što vjernici čine hadždž Allahovoj svetoj kući.“ (Tirmizi, Nesai i Ibn Madže)

S druge strane, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se sa najvećom pažnjom trudio da pravilno uči Kur’an prilikom njegovog preuzimanja od Džibrila, ‘alejhi's-selam, pa je svoje ashabe podučavao Kur’anu onako kako ga je od njega naučio, a oni su, opet, druge podučavali na isti način.

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je podsticao pojedince među ashabima koji su precizno i pravilno učili Kur’an da ga još više izučavaju, tako da su u pogledu toga postali vrsni učenjaci. Od tih ashaba su: Ubejj ibn K‘ab, ‘Abdullah ibn Mes‘ud, Zejd ibn Sabit, Ebu Musa el-Eš‘ari, Osman ibn ‘Affan, ‘Alija ibn Ebi Talib, Ebu Derda, Mu‘az ibn Džebel i drugi. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je ponekad slušao njihovo učenje Kur’ana.

Na osnovu sveka spomenutog jasno zaključujemo da postoji određen način učenja, a to je način uzet od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na kojem je i objavljen Kur'an, pa ko mu se suprotstavi ili ga zanemari, taj se suprotstavio sunnetu i Kur'an uči onako kako on nije objavljen.

Vrijednost učenja Kur'ani Kerima

Od Ebu Umame, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako kaže: 'Učite Kur'an, jer on će se na Sudnjem danu zauzimati za one koji ga budu učili!'“ (Muslim)

Od Ebu Musa el-Eš‘arija, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: 'Primjer vjernika koji uči Kur’an je kao primjer cedra: lijepog je mirisa i okusa, a primjer vjernika koji ne uči Kur’an je kao primjer datule: nema mirisa ali je slatkog okusa. Primjer licemjera koji uči Kur’an je kao primjer bosiljka: lijepog je mirisa ali gorkog okusa, a primjer licemjera koji ne uči Kur’an je kao primjer divlje tikvice: nema mirisa a gorka je okusa.'“ (Muttefekun ‘alejhi)

Od Ibn ‘Abbasa, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: 'Onaj u čijim prsima nema ništa od Kur’ana je poput opustošene kuće.'“ (bilježi ga Tirmizi koji kaže da je hasen-sahih)

Imam Ahmed bilježi hadis da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Ko sasluša jedan ajet iz Allahove Knjige, bit će mu upisano višestruko dobro djelo, a ko ga prouči, bit će mu svjetlo na Sudnjem danu.“

Ibn ‘Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Uči Kur’an, jer on je tvoje svjetlo na Zemlji i spomen na nebesima.“

Podučavanje Kur’anu podrazumijeva izučavanje načina njegovog učenja, poznavanje vrsta njegovih ajeta (degorirani i derogirajući, jasni i manje jasni, itd.), postupanje u skladu s njim, prihvatanje njega kao svjetiljke i upućivača ka istini i vodiča svim muslimanima.

Nagrada učača Kur’ana

Od ‘Abdullaha ibn Mes‘uda, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: 'Ko prouči jedan harf iz Knjige Uzvišenog Allaha, imat će za to nagradu a nagrada se deset puta uvećava. Ne kažem da je elif-lam-mim harf, nego je elif harf, lam je harf i mim je harf.'“ (Tirmizi)

Ovaj hadisi šerif pojašnjava vrijednost i veličanstvenost Kur’ana, ali i ogromnu i veliku nagradu koju dobija učač Kur’ana za svoje učenje, a zamislimo kako je tek sa onim koji Kur’an uči i pri tom uljepša svoje učenje primjenjujući tedžvid, ali i postupa po onime što je u njemu! Takvome Uzvišeni Allah uvećava njegovu nagradu kao što kaže Uzvišeni: „Ko uradi dobro djelo, biće desetorostruko nagrađen...“ (prijevod značenja, El-En‘am, 160)


Nagrada onoga ko podučava Kur’anu i njegovog učenika

Rekao je Ibrahim en-Neh‘ai: „Za onoga ko djecu podučava oprosta traže meleki na nebesima, životinje na zemlji, ptice u zraku i ribe u vodi.“

Razmislimo o onome što je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao Mu‘azu, radijallahu ‘anhu: „O Mu'aze, ako hoćeš sretan život, smrt šehida, spas na Dan proživljenja, sigurnost od straha, svjetlo na Dan tame, hlad na Dan žege, da budeš napojen na Dan žeđi, sit na Dan gladi i uputu na Dan zablude, onda izučavaj Kur'an jer on je spomen Milostivog, zaštita od šejtana i ono što će prevagnuti na Mizanu.“ (Dejlemi)

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je Ebu Hurejri, radijallahu ‘anhu, rekao: „O Ebu Hurejre, podučavaj sebe Kur'anu i druge podučavaj! Tako radi sve dok ti ne dođe smrt, jer ako ti dođe smrt a ti u takvom stanju, meleki će činiti hadždž tvome kaburu kao što vjernici čine hadždž Allahovoj svetoj kući.“ (Tirmizi, Nesai i Ibn Madže)


Jezička definicija tedžvida

Jezičko značenje riječi tedžvid je uljepšavanje. Takođe se riječ tedžvid u jeziku arapa koristi i u značenju preciznosti, tačnosti, dotjeranosti i savršenstva.


Terminološka definicija tedžvida

Kod imama u ovoj oblasti postoje dvije vrste tedžvida:

1-ZNANSTVENI / TEORIJSKI TEDŽVID - poznavanje pravila i činjenica koje su postavili učenjaci tedžvida.

Propis koji važi za ovu vrstu tedžvida ovisi o skupini na koju se odnosi: za muslimanske mase je mendub dok je za ulemu vadžib kifaje (skupna obaveza), pa ako jedna skupina učenjaka bude izučavala ovu vrstu tedžvida, spada grijeh sa ostalih, a ako niko od uleme ne bude izučavao i druge podučavao ovu vrstu tedžvida, onda su svi učenjaci griješni.

2-PRAKTIČNI / PRIMJENJENI TEDŽVID - Izgovor svakog harfa iz njegovog ishodišta (mahredža) bez zamjene ili promjene.

Praktična primjena tedžvida prilikom učenja Kur’ana je vadžib ‘ajn (pojedinačna obaveza) svake punoljetne osobe koja uči cijeli Kur’an ili samo jedan njegov dio, a zbog riječi Uzvišenog: I uči Kur’an tertilom“ (prijevod značenja, El-Muzzemmil, 4). Prenosi se da je ‘Alija, radijallahu ‘anhu, o ovom ajetu rekao: „Tertil je izgovaranje harfova po tedžvidu i poznavanje mjesta na kojima se može zastati.“ U jednom od hadisa stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Učite Kur’an arapskim narječjem i glasovima, a čuvajte se narječja grješnika, jer će doći narodi nakon mene koji će pjevati Kur’an refrenom pjesme, asketizma i naricanja, a neće prelaziti njihove grkljane. Srca će im biti opčinjena, a i srca onih kojima se oni budu sviđali.“ (Malik, Nesai', Bejheki, Taberani)

Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, „neće pralaziti njihove grkljane“ znače da im to neće biti primljeno, jer učenje onoga ko Kur’an ne uči onako kako ga je Uzvišeni Allah objavio i koji ne vodi računa o onome o čemu postoji konsenzus, nije Kur’an i namaz mu je takvim učenjem pokvaren, kao što je to potvrdio Ibn Hadžer i drugi. Rekao je šejhu'l-islam Ibn Tejmijje: „Riječi neće prelaziti njihove grkljane odnose se na one koji o Kur’anu ne razmišljaju niti po njemu postupaju, a u postupanje po Kur’anu spada i primjena tedžvida i njegovo učenje na način preuzet od Vjerovjesnika.“

Nakon što je spomenuo prethodni hadis, šejh Burhanuddin el-Kalkili je rekao: „Vjerodostojno je preneseno da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, onoga ko Kur’an ne uči po tedžvidu nazvao grješnikom (fasikom).“ i ovo je mezheb imama Šafije, radijallahu ‘anhu.

Osim toga, postoji jednoglasno mišljenje ummeta da je obavezno učenje Kur’ana po tedžvidu i ovaj konsezus postoji od vrmena Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa sve do našega vremena, i nije zabilježeno da je iko iznio drugačije mišljenje, a konsenzus spada među najjače dokaze.

Izjave učenjaka o tedžvidu

Među važne izjave o tedžvidu svakako spada izjava imama Džezerija koji je u stihu rekao: „Onaj ko Kur’an ne uči po tedžvidu je grješnik.“(1) Pojedini komentatori tedžvida Imama Džezerija o ovim riječima kažu da onaj ko Kur'an ne uči po tedžvidu zaslužuje kaznu za ostavljanje tedžvida, slagao je na Allaha i Njegova Poslanika i kao takav ulazi u značenje riječi Uzvišenog: „A na Sudnjem danu vidjet ćeš one koji su na Allaha laži iznosili a lica im pocrnjela“ (prijevod značenja, Ez-Zumer, 60), a na njega se odnose i riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: „Ko na mene slaže namjerno neka pripremi sebi mjesto u Vatri!“.(2) Čak je imam Ebu'l-Hajr Muhammed Ibnu'l-Džezeri rekao da se nije se krivo zakleo onaj ko se zakune da Kur'an bez tedžvida nije Kur'an! Neki su učenjaci rekli da nije ispravan namaz onome ko Kur’an uči po tedžvidu a klanja za onime koji ga po tedžvidu ne uči!

Predmet izučavanja nauke o tedžvidu

Predmet izučavanja tedžvida su kur’anske riječi u smislu da se svakome harfu da ono što mu u izgovoru i pripada. Nauka o tedžvidu ubraja se među najvažnije nauke usmjerene ka hizmetu Allahove Knjige, i ne samo to, nego je i najpreča i najčasnija.

Utemeljitelj nauke o tedžvidu

Utemeljitelj ove nauke sa praktične strane je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a u pogledu teorijskog dijela i pravila, to je El-Halil ibn Ahmed i drugi učenjaci, tabi‘ini i generacije poslije njih, radijallahu ‘anhum.

Bitno je znati da je Uzvišeni Allah iz Levhi mahfuza Kur’ani Kerim sa tedžvidom objavljivao Džibrilu, ‘alejhi's-selam. Džibril je na isti ovaj način Kur’anu podučavao Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a ashabi, radijallahu ‘anhum, su od njega učili na isti način. Dalje su od njih učili tabi‘ini i svaka sljedeća generacija je od prethodne preuzimala Kur’an na isti način sve do naših vremena, i to metodom koji daje potpunu sigurnost u njegovu ispravnost. Sve ovo nam ukazuje na to da je ova nauka objavljena i niko nema pravo da od nje odstupi koliko jedan trun, a onaj ko tako uradi je grješnik.


 

19.06.2015.

Kur’an lijeci sve –lijek je za svaku bolest!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Kur’an lijeci sve –lijek je za svaku bolest!

 

Osnova svakog liječenja je Kur'an, kao primarno sredstvo, a zatim se pristupa ostalim medikamentima. Ovaj princip se primjenjuje na sve vrste bolesti, kako psihičke tako i na one fizičke. Neki vjeruju da osobe čija je bolest tjelesna treba da idu u bolnice radi izlječenja, dok bi oni koji su psihički oboljeli, pomoć trebali potražiti u psihijatrijskim ordinacijama, a tek bi duševnim bolesnicima lijek trebao biti u Kur'anu. Na osnovu čega li su oni napravili ovu podjelu? Kur'an je lijek bolesnim srcima, kao i vitalnost ljudskim tijelima. Rekao je Uzvišeni Allah: "Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je izlječenje i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast." (El-Isra, 82)
Pogledajmo u riječ šifaun (izlječenje), koja je ovdje upotrijebljena zbog svoga vidljivog rezultata. Riječ devaun (lijek), nije korištena, jer za svaki lijek postoji mogućnost da nekada koristi i pribavi ozdravljenje, a nekada opet ne.

 

Rekao je Ibnul-Kajjim u svojoj knjizi "Zadul-me'ad": "U Kur'anu je potpuno izlječenje od svih vrsta bolesti, duševnih i tjelesnih. On je dunjalučki i ahiretski lijek. Međutim nije svako dostojan i od Allaha pomognut u tome. Ako bolesnik želi Kur'an pravilno upotrijebiti za liječenje, treba da ga nametne svojoj bolesti sa čvrstim ubjeđenjem i vjerom, iskreno i sa potpunim povjerenjem. Ispunjavajući ove uslove njegova bolest neće moći da opstane. A kako i da se odupre govoru Gospodara nebesa i Zemlje? Kako da odoli govoru koji bi smoždio planine da im se objavi, a Zemlju bi u komade rasjekao?! Ne postoji bolest a da u Kur'anu nema nešto što bi nas uputilo ka njenom izlječenju ili nas obavijestilo o njenom uzroku. Tako da onaj koga ne ozdravi Kur'an, to ga Allah nije izliječio, a kome Kur'an ne bude dovoljan neće mu Allah ništa učiniti dostatnim." {Zadul-me'ad, 4/352}
To bi značilo da je lijepo mišljenje o Allahu i neograničena pouzdanost u Njega prijeko potrebna prilikom liječenja. "Uslov uspješnog izlječenja jeste bolesnikovo čvrsto ubjeđenje da će mu lijek koristiti." {Zadul-me'ad, 4/98}
Manjkavost u vjeri ogleda se u stavljanju Allahovog govora na probu, da li će nam koristiti ili ne. Ako bi vodu "Zemzem" pili iz čistog pokusa i radoznalosti ne bi nam to koristilo. Ono što bi nam, uz Allahovu dozvolu, pribavilo dobrobit jeste potpuna sigurnost i vjerovanje da će nam naš Gospodar tu vodu učiniti ljekovitom.



TJELESNE BOLESTI

Ako bi počeli spominjati Kur'an kao lijek za bolesti organa, naš govor bi se umnogome oduljio. Ali ćemo ipak spomenuti neke primjere. Postoji veliki broj raznih oboljenja (psihičkih i fizičkih) u kojima šejtan ima veliki udio zbog svog samovoljnog i diktatorskog ponašanja u našem krvotoku. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Doista šejtan kola čovječijim venama." (muttefekun alejhi)

 

Iz ovoga zaključujemo da je srdžba razlog mnogim bolestima. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je došao čovjek tražeći od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da ga posavjetuje sa nečim korisnim, rekao: "Ne srdi se!" Ovu rečenicu je ponovio nekoliko puta, a hadis je zabilježio Buhari. Trag koji ljutnja ostavlja na tijelima je jasno uočljiv. Primjetit ćemo da su prisni prijatelji srdžbe čir na želucu i želudačna kiselina i oni je uvijek vijerno prate. Velika ljutnja rezultira i jednom vrstom nervoze debelog crijeva, dok je dijabetes, kod nekih ljudi, nastao čestim prekomjernim uzrujavanjem. Mnoge bolesti glave poput glavobolje, moždanog udara, kapi i iznenadne paralizovanosti su bolesti prouzrokovane srdžbom. Ovdje pridodajemo još i par srčanih oboljenja kao što su angina i stenokardija. Gnjev igra veliku ulogu u nastanku ovih bolesti kao i njihovom pogoršavanju. Jednom riječju, ona je uzrok svim abnormalnostima, jer dolazi od samog šejtana. Rekao je Uzvišeni Allah: "I spomeni roba Našeg Ejjuba, kad pozva Gospodara svog: "Uistinu me šejtan dotiče jadom i patnjom." (Sad, 41) Rečeno je da je Ejub, alejhis-selam, bio pogođen svim mogućim psihičkim i fizičkim bolesima. Njegove riječi "jadom i patnjom" (bi nusubin ve azabin) bi značile bolno i iznemoglo, uz duševnu patnju zbog bolesti. Sve je to pripisao šejtanu jer je on razlog njegovom iskušenju i, naravno, iz učtivosti prema Allahu. {El-mu'džemu el-mufehresu li elfazi el-Kur'ani el-Kerimi, Hasen Ali Kerimeh, str. 132}

 

Upotpunjeno je učenje Kur'ana, Allahu hvala, nad mnogim bolesnicima oboljelim od raznih bolesti, posebno od onih koje nazivaju neizlječivim i za koje postoji velika vjerovatnoća da ih je prouzrokovao šejtan. Neke od tih bolesti su: rak, posljedice infrakta, hronična astma, paraliza, neplodnost, dijabetes... i sve su sa Allahovom milošću izliječene.

 

Neredovita menstruacija kod nekih žena, bilo da se radi o njenom kašnjenju ili o dugom trajanju, bez nekog određenog razloga, prouzrokovana je posredstvom džina. Upitan je Resulullah, sallallahu alejhi vellem, o tome dva puta. Prvi puta je odgovorio: "To je krv iz vene." (Ebu Davud), a drugi puta je rekao Hamni bint Džahš, kada mu se požalila da je imala neobično obilno krvarenje tokom menstruacije: "To je ubod od šejtanskih uboda." (Tirmizi) Šejtan pokušava da odulji trajanje krvarenja djelimičnim zadržavanjem menstruacije kako bi je naknadno ponovo pustio mimo njenog uobičajenog vremena i sve to u želji da onemogući ženi klanjanje i učenje Kur'ana. Drugi način kojim se koristi u toj zloj namjeri je da povrijedi neki dio vene. U ovom slučaju žena se zbuni i ne uspijeva razlikovati krv menstruacije od obične krvi, te, uslijed toga, prestaje da klanja.

 

Slično ovom slučaju je i primjer paralize. Džin pritisne dio bolesnikovog tijela tako da on više nije u stanju da ga pomjera. Uz ovo dolaze i česte popratne pojave kao velika duševna potištenost, tjeskoba i uzastopna glavobolja. Ako bi se počlo sa učenjem Kur'ana ovakvom bolesniku on bi u svom paralizovanom dijelu tijela osjetio kako mu prolaze žmarci. U slučaju da ne osjeti nikakvo trnjenje, to bi značilo da je džin napustio njegov organizam, ali predhodno mu oštetivši nervna vlakna, zbog čega mu je tijelo i postalo takvo (paralisano). Ovako teška i zakomplikovana stanja zahtijevaju mnogo strpljenja i uzastopnog učenja Kur'ana sa iskrenim nijjetom za ozdravljenje.
Tegobe i poremećaji probavnog, nervnog i koštanog sistema uklanjaju se tako što će onaj koji bude učio rukju, staviti svoj desni dlan na bolno mjesto te izgovoriti: "Eu'zu bikudretillahi ve 'izzetihi min šerri ma edžidu ve uhaziru." (Zaštitu tražim od Allaha i Njegove svemoći protiv zla koga nalazim i kog se plašim.) {Sahih Muslim 14/189} Allahovom dozvolom, nakon ovoga, bol će nestati.



DUŠEVNE BOLESTI

 Razlika između duševne bolesti i dodira šejtana: Duševna bolest je uzrujanost emocija, koja, ako se u njoj prenagli, postaje prethodnica šejtanovom dodiru, jer on ne napada osim na rastrzane i uzbuđene živce. Zbog toga je zabranjeno čovjeku da spava sam i da sam putuje. Spomenuto je u hadisu: "Jedan putnik je jedan šejtan, dva putnika - dva šejtana, tek su tri putnika - putnici."}

Podvojena ličnost je ozbiljna umna poremećenost koju doktori pokušavaju da izliječe raznim tabletama i injekcijama. Vrlo rijetko se dešava potpun oporavak. Nasuprot tome, Allah je izliječio mnoge bolesnike nakon šerijatske rukje koja im je učena. Nakon nje, mentalno zdravlje pacijenata se potpuno vratilo.

 

Sumnja je jedna od mnogih bolesti koju, najvjerovatnije, prouzrokuje džin (kojem je cilj da prekine bliskost između roba i njegovog Gospodara). Ona započinje sa sumnjom u ispravnost abdesta, a završava sa raznim nedoumicama u pogledu akide. Liječenje umišljenih sumnji je u čestom spominjanju Allaha (zikru) i u traženju utočišta kod Allaha od šejtana riječima "e'uzu billahi mineš-šejtani er-radžim", nakon kojih se suho pljucne na lijevu stranu. Jako je bitno ne obraćati pažnju na svoju uobrazliju kao i kontrirati samim sumnjama. Zanimanje nekim korisnim poslom, održavanje rodbinskih veza, kao i odlazak u društvo među drage prijatelje mnogo će pomoći u otklanjanju sumnji koje nas salijeću.

 

Što se tiče stvarnih sumnji (osjetnih), one su mnogo teže od umišljenih, jer prouzrokuju i bolove u raznim dijelovima bolesnikovog tijela. Ovakve uobrazlije su među psiholozima poznate još i kao "poražavajuće" sumnje. Kako bi ih izliječili potrebno je da na već spomenute načine dodamo i neke konkretne radnje. Na primjer pranje hladnom vodom radi pospješavanja krvotoka, vježbanje, bavljenje sportom, putovanja, kretanja i sve što bi na bilo koji način pomoglo u otklanjanju lijenosti, kao i stvaranju optimističnog duha kroz blago osmjehivanje svojim sugovornicima i ličnim zadovoljstvom sa Allahovim određenjem. Osoba koja se bori protiv svojih sumnji je poput borca na Allahovom putu.
Rekao je Uzvišeni Allah jezikom Ejjuba, alejhis-selam: "Uistinu me šejtan dotiče jadom i patnjom." (Sad, 41) Zbog toga što su u pitanju bile osjetne šejtanske uobrazlije, njegov Gospodar mu nije rekao ga Ga spomene kako bi te sumnje otklonio, nego mu je naredio da učini konkretno djelo: "Udari nogom o zemlju, - eto hladne vode za kupanje i piće!" (Sad, 42) Pouka je u općenitosti ovog govora, a ne u specifikaciji samog razloga, kao što to tvrde učenjaci usula.

 

Pogledajmo na koji način je imam Ahmed, rahimehullah, rješavao sumnje. Prenosi se od njegovog učenika Ebu Bekra da je rekao: "Krenuo sam sa Ebu-Abdullahom u mesdžid. Kada smo ušli on je počeo da klanja. Primjetio sam da je izvukao svoju ruku ispod dlana i kao da je nekome dao znak mrdajući sa svoja dva prsta ovako (pa je pokazao). Kada je završio sa svojom molitvom upitao sam ga: "O Ebu-Abdullah, vidio sam te kako gestikuliraš sa svojim prstima dok si bio na namazu?" Odgovorio mi je: "Zaista mi je prišao šejtan govoreći mi da nisam oprao svoje noge u toku abdesta, a ja sam mu naišaretio da mi dovede dva pravedna svjedoka da to potvrede." {"Vrijednosti Imama Ahmeda" od Ibn El-Dževzija, revizija: dr. Abdullah Et-Turki, str. 245}

 

Kako bi uklonuli svoje sumnje nema zapreke da koristimo i određene medikamente, ako smo baš primorani na to. Ali bitno je napomenuti da one donose tek jednokratno umirenje, a ne konačno izlječenje. Njih ubrajamo u šerijatski dozvoljena sredstva zdrastvenog tretmana, koja kombiniramo sa osnovnim načinom liječenja, a to je šerijatska rukja.
Lijek za depresiju se nalazi u čestom odlasku i zadržavanju u džamijama. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "A radost moga srca je u namazu." {Musned Imama Ahmeda, 5/364} Kada bi ga nešto pritislo u životu on, sallallahu alejhi ve sellem, bi utočište nalazio u namazu. Džini uvijek pokušavaju da čovjeka povuku u osamu kako bi njime lakše upravljali. Zbog toga je islam zabranio čovjeku da zanoći sam, da putuje sam i sl. Kada šejtani ne uspiju da ovladaju nekom osobom oni je povuku u podsvjesnu samoću, tako da se ona osjeća usamljena čak i u prisustvu drugih ljudi. Zbog toga se kod takvih osoba sve više i više povećava njihova rasejanost, a njihove misli postaju nesređene.
Kako se naš govor o liječenju svih vrsta bolesti uz pomoć Kur'ana ne bi odužio, predlažem onome ko želi o tome više da sazna neka se vrati na djelo "Zadul-me'ad", četvrta knjiga (Kitabut-tib), od Ibnul-Kajjima.

 

Biće nam dovoljno da shvatimo kako je to šejhul-islam, Ibn Tejmije, liječio tjelesne bolesti ako pogledamo napisanu rukju čovjeku koji je mnogo krvario: "I bi rečeno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!" I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini Al-Džudi, i bi rečeno: "Daleko nek je narod nevjernički!" (Hud, 44) Nakon ovoga je, Allahovom dozvolom, izliječen. {"Zadul-mead" 4/358} Pogledajte samo u veličanstvenost Allahovih riječi koje nisu određene samo za veliki potop. I upravo u ovom slučaju je opisan ispravan način liječenja Kur'anom kada je Šejh uporedio insana sa Zemljom spomenutom u ovom ajetu. Za reumatizam i bolesti živaca može se učiti: "i kada se Zemlja rastegne, i izbaci ono što je u njoj, i potpuno se isprazni, i posluša Gospodara svoga – a ona će to dužna biti..." (El-Inšikak, 3-5) Ajeti za liječenje bolesti grudnog koša su: "Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili, i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištilo..." (El-Inširah, 1-3) Dok za internistička oboljenja možemo učiti: "Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese..." (Ez-Zilzal, 1) I tako dalje... {Ovdje su navedeni ajeti samo kao primjeri. Svaki od ovih ajeta može da se uči kako za ove tako i za sve ostale bolesti, kao što se za navedene bolesti mogu učiti i bilo koji drugi ajeti iz Kur'ana.} Dokaz za ovo su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellema, upućene Aiši, radijellahu anha, kada joj je došla neka žena da je liječi: "Liječi je uz pomoć Allahove knjige." {"Es-silsiletu es-sahihatu", El-Albani, 1931}

 

BITNA NAPOMENA

Sve što je navedeno nije imalo za cilj propagiranje i poziv na ostaviljanje uobičajenog načina liječenja, kao što je odlazak u bolnicu radi dijagnoze i medicinskog tretmana. Naprotiv. Osnova svakog liječenja je Kur'an i ono što je spomenuto od dova iz sunneta. Nakon ovoga dolaze ostali načini, koji su nam ne samo dozvoljeni nego i naređeni našom vjerom. Naravno, sve ovo uz čvrsto ubjeđenje da ozdravljenje dolazi samo od Allaha, jer ako on propiše izliječenje i lijek će onda da koristi uz Njegovu dozvolu, a nikako suprotno. "i koji me, kada se razbolim, liječi..." (Eš-Šu'ara, 80)

Lijek je, dakle, tek povod za izlječenje, i naš plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je ukazao na ovo u sljedećim hadisima:
"Za svako oboljenje postoji i izlječenje, pa ako lijek nadvlada bolest čovjek će, sa Allahovom dozvolom, ozdraviti." (Muslim, 14/191)
"Ako u vašim lijekovima ima kakvog hajra, onda ga ima u rezu hadždžama (onoga koji hidžamom pušta bolesniku krv) i gutljaju meda." (Buhari, 7/159) Riječi: "ako u vašim lijekovima ima kakvog hajra..." ukazuju na to da Allah, načelno, nije u njima dao nikakvu korist za oboljelog, jer su oni samo povodi za ozdravljenje, ako Allah to odredi. Pravi uzroci izlječenja nalaze se u šerijatskoj rukji.
"Preporučujem vam upotrebu čorokuta (ar: el-habetu es-sevda'), jer u njemu se nalazi lijek za sve osim za smrt." (Buhari, 7/160)
Čovjeku koji mu je došao žaleći se na otvor stolice (proljev) preporučio je pijenje meda. (Buhari, 7/159)

 

Prenosi se od Usame ibn Šerika da je rekao: "Bio sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu došli neki beduini pitavši ga: "Da li da se liječimo, o Božiji Poslaniče?" On, sallallahu alejhi ve sellem, im je odgovorio: "Da, o Allahovi robovi, liječite se. Doista Allah nije dao niti jednu bolest, a da joj nije propisao i lijek osim starosti." (Sahihu suneni Et-Tirmizi od Albanija 2/202) Riječi: "...liječite se." znače "koristite lijekove", uz napomenu da niti jedan medikament ne daje ozdravljenje sam po sebi, nego je on povod za to, ako Allah odredi.

 

Odlomak iz knjige: "Kako da liječiš bolesnika šerijatskom rukjom"
Napisao: dr. Abdullah ibn Muhammed Es-Sedhan

 

19.06.2015.

Kur´an ispred Nauke

16.06.2015.

Kur’an vlastito ime posljednje Allahove Objave ljudima

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


 Kur’an vlastito ime posljednje Allahove Objave ljudima !

 

Kur’an vlastito ime posljednje Allahove Objave ljudima, prema stavu jedne grupe islamskih učenjaka. Prema ovom stavu, Kur’an je ime koje nije izvedeno, nego je Allah, dž.š., Svoju posljednju Objavu tako nazvao – slično imenima ranijih objava – Tevrat, Zebur, Indžil. Neki drugi riječ „Kur’an“ deriviraju iz pojedinih glagola poput qare’e značenju „sakupiti“ ili od istog korijena u značenju „čitati“, ali aramejskog porijekla. Značenje riječi Kur’an u smislu učenja i čitanja upućuje da je to knjiga koja će biti čitana i učenja, a zatim proučavana, a značenje „sakupiti“ upućuje na do da je Kur’an skup svih prijašnjih objava, kao i skup svega što je potrebno čovječanstvu u smislu upute do Sudnjeg dana. I zbilja, nema trenutka na zemlji a da neko ne uči Kur’an i svoje srce napaja sa najčistijeg izvora upute i mudrosti. Kur’an je Allahov, dž.š., govor, objavljen Njegovom posljednjem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s. Kur’an je mu’džiza (natprirodno djelo) izrazom i značenjem, a samo njegovo učenje predstavlja ibadet. Prenesen je (do nas) tevatur predajom (doslovno i precizno ga prenosi toliki broj ljudi da je nemoguće da su se složili u laži), zapisan je u zbirci, Mushafu od početka sure El-Fatiha do kraja sure En-Nas. Navedena definicija sadrži nekoliko važnih detalja koje trebamo pojasniti. Najprije, Kur’an je Allahov, dž.š., govor. U njemu nema riječi Muhammeda, s.a.v.s., ashaba (njegovih savremenika koji su ga sreli) ili nekoga iz generacija poslije njih. To nisu riječi pjesnika ili govor nekog proroka.


Kur’an je, dakle, Govor Gospodara svjetova! „A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.“ (En-Nisa’, 82.) Objava Kur’ana počinje 610. godine. Muhammed, a.s., je, naime, često razmišljao o tome da postoji samo jedan Bog, Stvoritelj Sunca, Mjeseca, Zemlje, neba i svih živih bića, i da svi ljudi trebaju samo Njega obožavati. On bi često napuštao rodnu Mekku i odlazio u pećinu na planini Hira. Tamo je volio biti sam, daleko od svih dunjalučkih misli i životne svakodnevice. U svojoj četrdesetoj godini Muhammed, s.a.v.s. je ponovo napustio Mekku da bi u se osamio u pećini i razmišljao o Stvoritelju. U posljednjoj trećini mjeseca ramazana, u jednoj od neparnih noći (lejletu’l-Qadr), Allah, dž.š., je počeo objavljivati Svoju poruku čovječanstvu preko Muhammeda, s.a.v.s., šaljući Svoga izaslanika, plemenitog meleka po imenu Džibril. Taj melek se pojavio Muhammedu, s.a.v.s., u pećini i zapovijedio mu: „Uči, čitaj, proučavaj…“ Prvih pet ajeta sure El-’Aleq koji su objavljeni tom prilikom predstavljaju prvi imperativ u Božjoj objavi muslimanima. Poznati egipatski islamski učenjak i da’ija, Amr Halid, govoreći o samom događaju i početku objavljivanje Kur’ana kaže: „Silazak objave Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u pećini Hira ima više aspekata. Objava se dogodila na udaljenom i teško pristupačnom mjestu, a nije se dogodila u veličanstvenom dvorcu! Uzvišeni Allah želi nas podučiti da početak vjere opstoji na snazi razmišljanja i poslanice, a ne na vanjskim i prolaznim stvarima, koje nemaju vrijednosti, osim kod onih koji nemaju razuma i koji razumiju samo ono što je njima dostupno i vidljivo. Oni su daleko od shvaćanja svega onoga što ne mogu vidjeti…“ Kada kažemo da je Kur’an mu’džiza, mislimo na to da je kompletna njegova struktura, svaki harf, ajet i sura, izrazom i značenjem nešto što je nemoguće oponašati ili doći s nečim sličnim. Kur’an postavlja izazov pred sve one koji sumnjaju u to da je on od Allaha, dž.š., i kaže: „A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“ (El-Beqare, 23-24.) Naglašava se da je Kur’an jedina knjiga za muslimane koju je ibadet učiti (djelo služenja, robovanja Uzvišenom Allahu za koje se stiču posebne nagrade). Ova osobenost Kur’ana je podsticaj milionima muslimana koji uče Kur’an i nadaju se nagradi Uzvišenog Allaha iako ne znaju nijednu riječ arapskog jezika i vjerovatno ne razumiju, osim pomnog iščitavanja prijevoda, ono što uče. Uzvišeni Allah kaže: „Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga dâ, jer On mnogo prašta i blagodaran je.” (Fatir, 29-30.)

Muhammed, s.a.v.s., je dosljedno, potpuno precizno i bez ikakvih izmjena ljudima prenosio svaki objavljeni harf, a oni su to pamtili i zapisivali na njima dostupnim materijalima. Imajmo na umu da je Kur’an čuvan na dva načina: učenjem napamet i zapisivanjem. Ova metoda je onemogućila bilo kakve izmjene kur’anskog teksta. Kolika se pažnja posvećivala čuvanju Kur’ana i njegovom izučavanju možda najbolje govori činjenica da je u jednoj vojnom pohodu poginulo oko 70 hafiza Kur’ana (hafiz je osoba koja zna cijeli Kur’an napamet)! Kad je Božiji Poslanik ostavio ovaj zemaljski život, Kur’an je bio potpuno napisan i potpuno sačuvan, samo nije bio u jednu zbirku ili cjelinu sakupljen i sabran. Ovo nije bilo ni moguće, jer da bi se to učinilo potrebno je bilo da prestane Objava dolaziti. Dok je Muhammed, s.a.v.s., bio živ Objava je dolazila i ovako šta nije se moglo dogoditi. Samo nakon preseljenja Muhammeda, s.a.v.s., u vječni život, Božija Objava se mogla u jednu zbirku sabrati. Na prijedlog drugog halife, hazreti Omera, iz bojazni da nakon gubitka velikog broja hafiza u spomenutoj bici ne uslijedi nešto slično ili da se radikalno smanji broj osoba koje su znale Kur’an napamet, kao i zbog činjenice da Kur’an još uvijek nije bio sabran u jednu zbirku, hazreti Ebu Bekr, prvi halifa, pozvao je Muhammedovog, s.a.v.s., ličnog pisara, Zejda ibn Sabita, r.a., koji je redovno pisao objavu kada bi dolazila Muhammedu, s.a.v.s., da se prihvati teškog, odgovornog i časnog zadatka sabiranja Kur’ana u jednu zbirku, što je on uspješno obavio. Za vrijeme hazreti Osmana, trećeg halife, Kur’an je prepisan u nekoliko primjeraka koji su zatim preneseni u razne dijelove islamskog svijeta kako bi se otklonila svaka mogućnost pogrešnog učenja. Sve ovo je potvrda i pojašnjenje kur’anskog ajeta: „Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ (El-Hidžr, 9.)

Kur’an se sastoji od 114 sura (najbliži prijevod riječi „sura“ može biti „poglavlje“, ali je svakako nepotpuno i neprecizno jer se kur’anske sure potpuno razlikuju od poglavlja u nekom napisanom djelu, što je tema nekog drugog opširnijeg rada). Sure su sastavljene iz ajeta čiji broj prelazi 6000 (u literaturi se, zbog različitih metoda brojanja ajeta, može naići preciziran broj 6236 ili 6666). Prva kur’anska sura je El-Fatiha. Svakoj suri dat je naslov koji ima simbolično značenje. Poglavlja nisu poredana po hronološkom redu (za kojeg se vjeruje da je redoslijed njihovog objavljivanja). Nakon uvodne sure El-Fatiha, Kur’an nastavlja najdužom, a završava najkraćim surama. Šta Allah, dž.š., kaže o Kur’anu? Navest ćemo samo nekoliko kur’anskih ajeta: „I kunem se časom kad se zvijezde gube – a to je, da znate, zakletva velika, on je, zaista, Kur’an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od Gospodara svjetova. Pa, kako ovaj govor omalovažavate i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana – vi u njega ne vjerujete?“ (El-Waqi’a, 75-82.) „Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika, a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.“ (El-Isra’, 9-10.)

15.03.2013.

Čudo Očiju

30.08.2012.

Tajne Svemira ( Kur'an i Nauka )

26.08.2012.

Naučna nadnaravnost Kur'ana, 3.dio 1/3

26.08.2012.

Naučna nadnaravnost Kur'ana, 3.dio 3/3

02.08.2012.

Kur'ansko obavještavanje o budućim događajima

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Kur'ansko obavještavanje o budućim događajima

 

Jedna od čudesnih strana Kur'ana je, također, i to što on govori o određenim događajima koji se do njegovog objavljivanja još nisu dogodili. U 27. ajetu poglavlja Al-Fath, naprimjer, Allah unaprijed donosi radosnu vijest mu'minima da će osloboditi Mekku koja se nalazila u rukama mušrika:
"Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete sigurno u Časni hram ući bezbjedni - ako Allah bude htio -, neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao." (Al-Fath, 27)

Obrati li se pažnja, primijetit će se da Allah daje obavijest o jednoj drugoj pobjedi koja će se realizirati prije oslobađanja Mekke. Zaista, kao što je prethodno i saopćeno u Kur'anu, muslimani su prvo zauzeli utvrđenje Hajber, koje se nalazilo u rukama Židova, nakon čega su, također, ušli i u Mekku.


Činjenica da Kur'an govori o događajima koji će se desiti u budućnosti samo je jedna od njegovih jedinstvenih mudrosti. Ovo je također i jedan od dokaza da je Kur'an riječ Allaha, Onoga koji posjeduje neograničeno znanje. Uporedo sa naučnim činjenicama istaknutim u Kur'anu, a koje nije mogao znati nijedan čovjek tog vremena, Kur'an, dakle, govori i o događajima koji će se desiti u budućnosti. Jedan od tih događaja je i poraz Bizantije.

Najzanimljiviji momenat ovog historijskog događaja, kojim ćemo se detaljnije pozabaviti na narednim stranicama, je činjenica da su Bizantinci poraženi na najnižoj nadmorskoj visini svijeta. Ovo je zanimljivo, pošto je u ajetu upravo tako i najavljeno: "najniže mjesto"! Sasvim je sigurno da tehnologijom tog vremena nije bilo moguće obaviti takvo mjerenje i ustanoviti najnižu nadmorsku visinu. Ovo je podatak koji čovjeku saopćava Sveznajući, Allah, dž. š.
Jedno od saopćenja koje Kur'an iznosi o pitanju događaja koji se još nisu dogodili nalazi se u prvim ajetima poglavlja Ar-Rum. U ovim ajetima se govori da je Bizantijska imperija pretrpjela poraz, ali da će nakon kratkog vremena ponovo izvojevati pobjedu:
"Elif-lam-mim. Bizantinci su pobijeđeni na najnižem mjestu, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti za nekoliko (3 - 9) godina - i prije, i poslije, Allahova je odluka - i tada će se vjernici radovati." (Ar-Rum, 1-4)

Ovi ajeti su objavljeni otprilike sedam godina nakon što su kršćani Bizantinci pretrpjeli žestoki poraz od idolopokloničkih Perzijanaca, oko 620. godine. I u ajetima se saopćava da će Bizantinci veoma brzo izvojevati pobjedu. Međutim, u to vrijeme Bizantija je pretrpjela tako veliki poraz da je čak izgledalo nemoguće da se održi na nogama, a nekamoli da izvojuje ponovnu pobjedu. Ne samo Perzijanci nego su i Avari, Slaveni i Lombardi predstavljali veliku opasnost po bizantijsku državu. Avari su došli do pred sami Istanbul. Da bi se podmirili troškovi vojske, bizantijski kralj Heraklius je naredio da se zlatni i srebreni ukrasi po crkvama istope i pretvore u novac. Kada čak i to nije bilo dovoljno, pristupilo se topljenju kipova od bronze. Veoma veliki broj guvernera se pobunio protiv Herakliusa, imperija je došla do tačke raspadanja. Prvo su, od strane idolopokloničkih Perzijanaca, okupirane bizantijska Mezopotamija, Klikija, Sirija, Palestina, Egipat i Ermenistan.20

Ukratko, očekivao se totalni nestanak Bizantije. Tačno u ovom periodu, međutim, dolazi do objave prvih ajeta poglavlja Ar-Rum, u kojima se saopćava da će, nakon ne više od devet godina, Bizantinci ponovo pobijediti. Ova pobjeda je toliko izgledala nemoguća da su mušrici Arapi išli toliko daleko da su ove ajete uzimali kao predmet sprdnje. Mislili su da se nikada neće dogoditi ova pobjeda koju Kur'an najavljuje.

Međutim, kao i sve druge kur'anske informacije i saopćenja, i ova je nesumnjivo bila istinita. Otprilike sedam godina nakon objave prvih ajeta poglavlja Ar-Rum, decembra 624., u blizini ruševina Ninova, dogodio se još jedan veliki rat između Bizantije i Perzijske imperije. Ovaj put je bizantinska vojska porazila perzijsku. Nekoliko mjeseci nakon ovog rata, Perzija je bila primorana da potpiše sporazum o povratu Bizantiji teritorija koje je okupirala.21
Tako je došlo do obistinjavanja "bizantijske pobjede" koju je Kur'an unaprijed čudotvorno najavio.

Druga mudžiza koja se nalazi u istim ajetima je, također, i jedna geografska činjenica koju je u to vrijeme bilo nemoguće ustanoviti. U trećem ajetu poglavlja Ar-Rum ističe se da će Bizantinci biti poraženi na najnižem mjestu na svijetu. Ova činjenica je sadržana u formulaciji "edn-el-erd", koju su mnogi komentatori Kur'ana prevodili kao "blisko ili susjedno mjesto". Međutim, ovaj prijevod nije prava protuvrijednost originalne formulacije, nego figurativni komentar. Riječ "Edna", koja znači "najdonji, najniži, najdublji...", izvedenica je od glagola "dena". A, riječ "erd" znači svijet. Cjelokupna formulacija "edn-el-erd" dolazi u značenju "najnižeg mjesta na svijetu".
Zanimljivo, rat između Perzije i Bizantije odigrao se na najnižem mjestu na svijetu! Mjesto odigravanja aktualnog rata je bazen jezera Lut, koje se nalazi na tromeđi sirijske, palestinske i teritorije današnjeg Jordana. I, kao što je danas općepoznato, bazen jezera Lut nalazi se na visini 395 metara ispod nivoa mora i predstavlja mjesto sa najnižom nadmorskom visinom na svijetu.

02.08.2012.

MISTERIOZNA VEZA IZMEĐU hidžretskog i gregorijanskog kalendara

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

MISTERIOZNA VEZA IZMEĐU hidžretskog i gregorijanskog kalendara

 

Islamski, hidžretski kalendar

Početak računanja islamskog kalendara je uzet po jednom od najvećih događaja vezanih za istoriju islama, a to je hidžra Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, iz Mekke u Medinu. Ovim događajem je udaren temelj jedinstvenoj islamskoj muslimanskoj zajednici, koja radi na međusobnom potpomaganju Allahove, tebareke ve te'ala, vjere, din islama.

Na početku islama, broj godina nije se računao kako to danas poznajemo, već je to počelo od hilafeta (vladavine) pravednog halife Omera b. El-Hattaba, radijallahu 'anhum. Kada se islamska država proširila i kada su ljudi osjećali veliku potrebu za računanjem vremena i godina, treće ili četvrte godine Omerovog hilafeta (kako to spominju knjige istorije), napisao je Ebu-Musa el Eš'ari, radijallahu 'anhum, ovom pravednom halifi pismo, u kojem je pisalo: "O vladaru pravovjernih, dolaze nam od tebe pisma na kojima nema datuma, ne znamo kada si ih napisao i nama poslao?!" Nakon čitanja ovog pisma, halifa Omer, radijallahu 'anhu, je sakupio ashabe i od njih zatražio njihovo mišljenje, i dogovor u pogledu ovog pitanja. Neki tom prilikom predložiše, da se islamski kalendar računa kao što računaju perzijanci, tj. po svojim vladarima, kad god koji od njih umre, oni počinju računati vrijeme od novog, slijedećeg vladara. Ovaj prvi prijedlog se nije svidio ashabima, pa, neki predložiše da se računa po računanju rimljana, ali ni to im se ne dopade. Neki su predložili da se vrijeme računa po rođenju Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dok drugi rekoše da se računa od vremena njegovog poslanstva, a neki od prisutnih predložiše da se računa od hidžre Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Halifa Omer, radijallahu 'anhu, tom prilikom presudi i reče: "Hidžra je odvojila istinu od neistine pa, po njoj računajte svoje vrijeme i godine." Tako su ashabi počeli da računaju godine od vremena hidžre Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i oko toga su se svi usaglasili, te to ostaje dokle god je muslimana na dunjaluku.

Zatim su se uzeli dogovarati oko toga koji mjesec da uzmu za početak godine. Neki rekoše da to bude Ramazan, zato što je to mjesec u kojem je objavljen Kur'an, drugi opet rekoše da to bude Rebbiul-evvel, jer je to bio mjesec u kojem je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, došao kao muhadžir među Ensarije i u kojem je hidžru učinio. Na kraju su Omer, Osman i Alija, radijallahu 'anhum, u tome presudili i uzeli da početak računanja hidžretske godine bude od mjeseca Muharrema, zato što je to sveti mjesec ili jedan od svetih mjeseci, a dolazi nakon mjeseca Zul-hidždžeta u kojem muslimani obavljaju i izvršavaju hadž, koji je opet upotpunjenje ruknova islama, petog islamskog šarta. Također, u njemu je bila prisega Ensarija Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i u njemu je pala odluka da se učini hidžra. Tako da je mjesec Muharrem, sveti mjesec, uzet za prvi mjesec u hidžretskom islamskom kalendaru.

Pitaju te o mlađacima. Reci: 'Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk,'...“ (Kur’ān, sura el-Bekare, ajet 189.)

„Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio,...“ (Kur’ān, sura et-Tevbe, ajet 36.)

Islamski kalendar je lunarni kalendar, tj. računa se po Mjesečevim mijenama. Ovaj način računanja vremena bio je u praksi i prije islama.

Jedan mjesec traje od mijene do mijene, tačnije od Mlađaka do Mlađaka, a ukupno ih je 12. Ciklus od 12 lunarnih mjeseci traje oko 10 dana manje od solarne godine, što že reći i da se muslimanski blagdani svake godine za oko 10 dana pomiču unazad u solarnom kalendaru. Tako primjerice mjesec ramazan, mjesec posta, može pasti u svako godišnje doba. Puni krug napravi se tek za oko 35/36 godina. Primjerice, ako jedne godine mjesec ramazan padne 20. oktobra (u općepoznatom gregorijanskom kalendaru), sljedeće godine počet će oko 10. oktobra, a na oko 20. oktobar vratit će se tek za oko 35 godina.

 

Ti nazivi mjeseci jesu slijedeći:

Muharrem.

Safer.

Rebī’ul-evvel.

Rebī’ul-āhir ili Rebī’ūs-sānī.

Džūmādel-ūlā.

Džumādel-uhrā ili Džumādes-sānije.

Redžeb.

Ša’bān.

Ramadān.

Ševvāl.

Zul-ka’de.

Zul-hidždže.

 

U kur’anskoj pripovijesti o grupi vjernika koji su bili spašeni od svojih neprijatelja čudesnim dugim snom u pećini, Bog nam govori o vremenu koje su oni proveli u pećini, 300 godina, a neki su još dodali i devet. Na prvi pogled ovaj ajet izgleda nejasan, maglovit. Je li to 300 ili 309 godina? U daljem tekstu ćemo pokušati dokazati da su obe tvrdnje tačne.
Allah dž. š. u suri 18 kaže:


“Pokazivaćemo im znakove Naše na horizontima i u dušama njihovim, dok im ne bude jasno da je on Istina. Zar nije dovoljno, Gospodar tvoj, što je On nad svakom stvari svjedok?”
(Kur’an, 41:53)

“I ostali su u pećini svojoj tri stotine godina i dodali devet.
Reci: “Allah je Najbolji znalac tog što su ostali. Njegovo je nevidljivo nebesa i Zemlje."
(Kur’an, 18:25-26)

Drevni narodi su računali da je mjesec vrijeme između dva puna Mjeseca, ili broj dana koji je potreban Mjesecu du okruži oko Zemlje.

Ova mjera se naziva lunarni mjesec i on iznosi 29 dana 12 sati 44 minute 2,8 sekundi. Islamska godina se sastoji od 12 lunarnih mjeseci. 1582. godine Italijani, Francuzi, Portugalci i Španci su prihvatili moderni Gregorijanski kalendar. U ovom kalendaru mjerenje dužine godine bazirano je na revoluciji Zemlje oko Sunca. Dužina mjeseca je prosječno 1/12 godine (28 do 31 dan) i udešena je tako da odgovara broju 12 mjeseci u godini koja se zove solarna ili tropska godina.


Godina je period potreban Zemlji da izvrši jedno orbitiranje oko Sunca, a postoji više načina na koji se ovo može izmjeriti. Za izračun kalendara, a da sve bude u skladu sa godišnjim dobima, najpogodnija je tropska godina, obzirom da se ona odnosi direktno na očito Sunčevo godišnje kretanje. Tropska godina se definiše kao interval između sukcesivnih prolaza Sunca kroz tačku proljetne ravnodnevnice (tj. kad ono prođe nebeski ekvator kasno u martu) i iznosi 365,242199 srednjih solarnih dana.
Tropska godina i sinodički mjesec (lunarni mjesec) su nesamjerljivi, 12 sinodičkih mjeseci iznosi 354,36705 dana, skoro 11 dana manje od tropske godine.


Muslimanska era se računa od početne tačke Hidžre. To je godina u kojoj je Muhammed a.s. poslanik Islama, prešao iz Mekke u Medinu 622. godine. Drugi halifa Umer I, koji je vladao od 634-644, odredio je da prvi dan mjeseca Muharrema bude početak godine, tj. 16 juli 622. godine.
Varijacije među mnogim kalendarima u upotrebi, od antičkih vremena pa do danas, uzrokovane su netačnošću određivanja tačne dužine godine. Razlika između gregorijanskog (solarnog) kalendara koji je usvojen u 16. stoljeću i hidžretskog (lunarnog) koji je usvojen u Muhammedovo a.s. vrijeme, je 10,87 dana na godinu.
Ovo potvrđuje validnost gore citiranog ajeta u kalendarskim sistemima, onom koji je slijeđen u Muhammedovo a.s. vrijeme i onog koji je usvojen 165 godina kasnije.

Orbitalni parametri Zemlje i Mjeseca

Mjesec:

1.Mjesečev orbitalni period (siderički):
27,3216615 dana
ili 27 dana 7 sati 43 minuta 11,5 sekundi
ili 327,85993 dana u godini
2. Prosječna dužina lunarnog dana (sinodičkog):
29,5305883 dana
ili 29 dana 12 sati 44 minuta 2,8 sekundi
ili 354,36705 dana u godini

Zemlja:
1. Rotacioni period Zemlje: 23,9345 sati
2. Orbitalni period Zemlje (siderički): 365,25636 dana
3. Tropska godina Zemlje (sinodička): 365,242199 dana

KALKULACIJE
S (solarna godina) = 365,242199 dana
L (lunarna godina) = 354,36705 dana
D (razlika) = S - L = 365,242199 – 354,36705 = 10,875149
S / D = 33,5850294
300 x D = 3262,5447 dana
S / L = 1,0306889396
(300 x D) / S = 8,932551356Devet solarnih godina (9 x S) = 3287,179791 dana
Devet lunarnih godina (9 x L) = 3189,30345 dana
300 solarnih godina = 109 572,6597 dana
300 lunarnih godina = 106 310,115 dana
300 x S – 300 x L = 3262,54 dana
309 x S – 309 x L = 3360,42 dana
300 x L +9 x S = 10631,115 + 3287,17979 = 109597,28
I konačno: (300 x S) / L = 309,20668188535


Astronomi godinu dijele na zvjezdanu (365,25636 dana).i tropsku (365,242199 dana). Također lunarnu godinu dijele na zvjezdanu (327,85993 dana) i tropsku (354,36705 dana).
Kako je dužina solarne godine 365,242199 dana, a lunarne 354,36705 dana, to je razlika dužina 10,875149 dana. Nakon 33,5850294 solarnih godina ukupan broj ovih razlika iznosi (365,242199 / 10,875149 = 33,5850294).


Drugim riječima, lunarna godina se podudara sa solarnom u istoj početnoj tačci svake 33,5 godine. Svaku takvu tačku možemo smatrati jednim ciklusom od 33.58 godina. Vrijedno je spomenuti da je poslanik Muhammed a.s. prvu objavu primio šest godina nakon početka ciklusa 610. godine, a da je umro 632. godine šest godina prije njenog kraja, tako da je period revelacije bio fokalna tačka devetnaestog ciklusa. 


300 godina x 10,875149 dana na godinu = 3262,5447 dana.
Pošto se solarna godina sastoji od 365 dana, 5 sati i 45,5 sekundi (365,242199 dana), onda je količnik 3262,5447 / 365,24199 = 8,932556 godina.
Kada se govori terminom godina, onda je to devet (9) godina koje su dodate na tristo (300) godina.

“On je Taj koji je učinio Sunce blještećim, a Mjesec sjajnim, i odredio mu faze, da znate broj godina i računanje. Allah je to stvorio samo s Istinom. Razjašnjava znakove ljudima koji znaju.”
(Kur’an, 10:5)

Dužina boravka mladića u pećini kako je navedeno u ajetu je 309. Dok Kur’an eksplicitno ne navodi broj ljudi u pećini, on navodi dužinu njihovog boravka, ali sa komentarom “Allah je Najbolji znalac tog što su ostali...”
Da li je ovaj komentar usmjeren na to da se pokaže tačnost ovog broja u vremenu kada je bilo toliko mnogo različitih tvrdnji i mišljenja o njemu? Ili postoji neki drugi cilj? Većina tumača zastupa prvi stav, ali zar nije moguće da stavka “Allah je Najbolji znalac tog što su ostali...” nagovještava da Allah najbolje zna istinu o broju 309, njegovom značenju i tajnama i mudrosti koja se krije iza perioda koji su ljudi u pećini proveli?!


Mnogi tumači, prošli i savremeni, smatraju da je 300 solarnih godina jednako 309 lunarnih godina. Broj 9 za njih predstavlja povećanje kada se 300 solarnih godina pretvori u lunarne:
(365,242199×300) ÷354,36705 = 309,20668
Ovakvo tumačenje je možda ono što sugestira kuranski tekst.

 Zaključak
300 solarnih godina ima 109572,6597 dana dok 300 lunarnih godina ima 106310,115 dana. Razlika između njih je 3262,54 dana. Ovaj broj dana bliži je 9 solarnih godina nego 9 lunararnih godina.
To znači da su ljudi u pećini ostali 300 solarnih godina, odnosno 300 lunarnih sa 9 pridodatih solarnih godina.
Broj 300 ostaje nepromjenljiv, a dodatak dolazi kao rezultat razlike koncepata solarne i lunarne godine. Dodatak od 9 solarnih godina se onda prirodno uklapa u ovaj proračun.

02.08.2012.

Ozonski zastitni sloj i ozoneske rupe

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Ozonski zastitni sloj i ozoneske rupe

 

Vjerovatno smo svi čuli kako ljudi govore o ozonskim “rupama” u atmosferi naše planete. Tanjenje ozonskog sloja i rupe u njemu izazvale su ozbiljnu zabrinutost.
Sunce kao i svaka druga zvijezda zrači u širokom području talasnih dužina. Vidljivi talasi, koje nazivamo Sunčevi zraci, su samo dio te radijacije, a oni leže između ultraljubičastih i infracrvenih zraka. Sunce takođe zrači i na većim talasnim dužinama koje ljudsko oko ne može vidjeti, a to je područje infracrvenih i radio talasa, a takođe i u području kraćih talasnih dužina od onih koje mi možemo vidjeti, kao ultravioletni, X zraci i gama zraci.

Ti kratki talasi (X i gama zraci) u potpunosti bivaju blokirani u gornjim slojevima Zemljine atmosfere, dok većinu ultravioletnih zraka apsorbuje ozonski sloj. Samo mala količina ultavioletnih zraka može prodrijeti.


Šta je ozon?
Ozon je plavičasti gas koji je štetan za udisanje. Sastavljen je od tri atoma kisika.
Različite vrste ultraljubičastog zračenja koje proizvodi Sunce konstantno proizvode i uništavaju ozonske molekule. Normalno, proizvodnja i razaranje balansira tako da je količina ozona u bilo kom datom vremenu dosta stabilna.
Šta je to ozonski sloj?
Ozonski sloj je jedan gigantski zaštitni kišobran stvoren od sloja ozona koji obavija Zemlju. Taj sloj je debljine oko 20 kilometara, a nalazi se na 15-35 km iznad Zemljine površine u gornjoj atmosferi (stratosferi).

Ozon se nalazi u svim slojevima atmosfere, a najviše ga je u stratosferi oko 90%. Čak i mala koncentracija ozona igra značajnu ulogu. Ultravioletno zračenje može oštetiti ćelije živih organizama, ljudi, životinja i biljaka. Dok male doze ovog zračenja rezultiraju kao opekotine od Sunca, dotle veće doze mogu izazvati katarakte ili rak kože, a mogu uticati i na rast biljaka.
Nalik na dobre sunčanice, ozonski sloj djeluje kao prirodni filter, blokirajući većinu štetnih ultraljubičastih Sunčevih zraka. 


Razaranje ozona uzrokovano je kompleksnim hemijskim reakcijama uključujući hlor i brom. Mada se mala količina ovih elemenata prirodno nalazi u stratosferi - npr. hlor proizvode vulkanske erupcije - najveće uništenje ozona uzrokovale su u zadnjih 20 godina hemikalije koje su proizveli ljudi.


Detaljni sastav Zemljine atmosfere i otkriće ozonskog sloja dogodilo se mnogo stoljeća poslije objave Kur’ana, pa ipak Kur’an spominje ovu zaštitu od Sunčevih zraka.


Tumačenje kur’anskog ajeta 18:90.

“Dok - kad stiže izlazištu Sunca, nađe ga izlazi nad ljudima kojima nismo od njega načinili štit.”
(Kur’an, 18:90)


Iz citiranog ajeta se da izvući 5 zaključaka:


1. Riječ štit ukazuje da od Sunca dolazi nešto štetno, jer da nema te štete, ne bi bilo potrebe za zaštitom.
2. U ranijim tumačenjima Kur’ana uzimalo se da riječ štit označava planine ili brda, ali planine i brda nas ne štite od štetnog djelovanja Sunčevih zraka, izuzev kada bi čitav život proveli unutar njih.
3. Ajet pokazuje da su ljudi koji su spomenuti u njemu, a koji nemaju štita, ustvari, izuzetak i da ostatak svijeta ima taj štit.
4. Riječi “nismo načinili štit” pokazuju da je taj štit prirodan (Božiji), a ne ljudski. Ovo automatski eliminiše sugestiju da bi to mogle biti kuće ili nešto što je napravio čovjek.
5. Ajet ukazuje na prisustvo ljudi na tom mjestu i da to mjesto ili ta zona, nije zaštićena. Ovo je u skladu sa sadašnjim znanjem, vezanim za postojanje rupa u ozonskom sloju. Općenito se smatra da su te rupe odvajkada postojale. Stvar je poprimila iznenada dramatičan tok, zbog toga što se veličina ovih rupa povećava kao rezultat čovjekovog onečišćenja planete.

02.08.2012.

Naučna nadnaravnost Kur'ana, 3.dio 1/3

02.08.2012.

Naučna nadnaravnost Kur'ana, 3.dio 3/3

28.07.2012.

Kur'anske Mudzize...

28.07.2012.

Matematicka konstrukcija Kur’ana!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Matematicka konstrukcija Kur’ana!

 

Islamskim ucenjacima je znacenje ajeta "Nad njim je devetnest" dugo vremena bio nepoznat.

Sve dok dr. Resad Halifa 1974 pomocu kompjutera nije otkrio slijedece cinjenice:


•    Prva sura koja je objavljena po hronoloskom redosljedu je sura Al Alaq koja je smjestena na 96-mjestu ili devetnestom mjestu od pozadi. 


•    Prvo je objavljeno 5 ajeta ove sure. "Citaj , citaj u ime Gospodara tvoga koji stvara stvara covjeka od ugruska Citaj plemenit je Gospodar tvoj koji poucava peru, koji uci covjeka onome sto nezna. (96:19)"


•    Ovih pet ajeta se sastoje od devetnest rijeci


•    U ovih 19 rijeci su sadrzana 76 harfa (slova)


•    A broj 76 je dijeljiv sa 19 (19x4=76)


•    Kasnije se objavljuje jos 14 ajeta, koji kada se saberu sa onih 5 daju 19


•    Broj harfova ove sure je 285, opet broj koji je dijeljiv sa 19 (19x15=285)


•    Allahov pecat u Kur'anu "Bismilahi Rahman i Rahim" sto znaci "U ime Allaha Milostivog Samilosnog" se sastoji od 19 harfova.


•    Rijec ISM (ime) se u Kur'anu pominje 19 puta


•    Rijec ALLAH se u Kur'anu pominje 2698 puta, a broj 2698 je opet dijeljiv sa 19 (142x19=2698).


•    Rijec ER RAHMAN (Milostivi) se u Kur'anu pominje 57 puta (19x3=57)


•    Rijec ER RAHIM (Samilosni) je u Kur'anu pomenuta 114 puta (19x6=114)


•    U Kur'anu se nalaze tacno 114 pecata


•    Sura u casnom Kur'anu ima 114 (19x6=114)


•    Brojevi u Kur'anu se spominju na 285 mesta sto je opet dijeljivo sa devetnest (19x15=285)


•    Ako saberemo ove brojeve po njihovoj brojcanoj vrednosti dobicemo broj 174 591 koji je dijeljiv sa 19 (19x9.189=174.591)


•    Ako izbacimo brojeve koji se ponavljaju dobijamo 162 146 (19x 8 534= 162 146)


•    Ta i Ha su harfovi koji se u suri TAHA nalaze na 342 mesta (19x18=342)


•    Ja i Sin u suri JASIN ima tacno 285 (19x15=285)


•    Ta i Sin u surama koje imaju ove inicijale ima na 494 mesta (19x26=494)


•    Harfovi Elif,Lam,Mim i Ra su pocetni inicijali sure Ar Rad u kojoj su ovi harfovi nalaze 1501 (19x79=1501)


•    Lamova u 13 sura koje imaju ovaj inicijal ima 11 780 (19x620= 11 780)


•    Elifa u svih 13 sura koje imaju ovaj inicijal ima 17 499 (9x921=17 499)


•    Mimova kojih u 17 sura koje imaju ovaj inicijal ima 8 683 (19x457=8 683)


•    Sura An Nasr koja je posljednja u cijelosti objavljena sastoji iz 19 rijeci. To su bile neke od cinjenica do koje je dosao dr.Resad Halifa vezanih za broj 19.

Jos neke cinjenice koje su vezane za numerologiju

•    Rijec, Ovozemaljski zivot (Dunjaluk) je pomenuta 115 puta u Kur'anu, Buduci svijet (Ahiret) se nalazi takodje na 115 mjesta u Kur'anu.

•    Rijec Andjeli (Meleki) se kao i rijec Djavoli (Sejtani) pominju 88 puta u Kur'anu.

•    Rijec Zivot (Hayat) se u Kur'anu pominje na 145 mesta, koliko i rijec Smrt (Mawt).

•    Rijec Iblis (Satana-Sejtan) je U Kur'anu pomenut na 11 mesta isto koliko i rijec zastita od Sejtana.

•    Rijec Muslimani su pomenuti 41 put u Kur'anu koliko i rijec Dzihad (Borba na Allahovom putu).

•    Rijec Zlato se pominje na 8 mjesta koliko i rijec Luksuzni zivot.

•    Rijec Razum se u Kur'anu pominje 49 puta koliko i rijec svjetlost.

•    Rijec Cvrst je u Kur'anu pomenuta 114 puta koliko i rijec Strpljenje.

•    Rijec Muskarac se nalazi na 24 mesta koliko i rijec zena.

•    Rijec Molitva (Salat) je pomenuta 5 puta.

•    Rijec Mesec (Shahr) se pominje 12 puta u Kur'anu.

•    A rijec Dan (Yawm) je U Kur'anu pomenuta 365 puta.

•    Rijec Voda (Baher) je u Kur'anu pomenuta 32 puta, a rijec Zemlja (Barr) 13 puta. Ako ih saberemo dobicemo broj 45. Sada nalazimo procentualnu zastupljenost rijeci Voda u ukupnom broju rijeci (Voda i Zemlja). Ona iznosi 32/45 x 100% = 71.11111% Procentualna zastupljenost rijeci Zemlja u ukupnom broju rijeci Voda i Zemlja iznosi 28.8888888% Odnos zemlje i vode na zemlji iznosi bas ovoliko.

Da li je moguce da je Muhammed bio upoznat sa ovom cinjenicom prije 1400 godina?!
Ti (O Muhamede) nijednu knjigu nisi citao prije ove a nisi je ni desnom rukom svojom pisao inace posumnjali bi oni sto lazi govore. (29:48)


Reci - Kada bi se svi ljudi i dzini udruzili da sacine jedan ovakav Kur'an oni kao sto je on nebi sacinili.

 

28.07.2012.

Sta je to Kur’an ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Sta je to Kur’an ?

 

Nema sumnje da su se mnogi pitali: Šta je to Kur’an? Ta riječ, to ime, toliko puta spomenuto i citirano, u mnogim muslimanima raspiruje najljepše osjećaje, sjećanja i razmišljanja. Pa i pored toga što su muslimani pupčanom vrpcom vezani za Kur’an i što je on sastavni dio svakog momenta njihovih života, samo rijetki uspijevaju precizno i tačno govoriti o njemu. Ovaj tekst je pokušaj da se ukratko upoznamo s Kur’anom i ponovimo ono što je ranije naučeno.


Kur’an vlastito ime posljednje Allahove Objave ljudima, prema stavu jedne grupe islamskih učenjaka. Prema ovom stavu, Kur’an je ime koje nije izvedeno, nego je Allah, dž.š., Svoju posljednju Objavu tako nazvao – slično imenima ranijih objava – Tevrat, Zebur, Indžil. Neki drugi riječ „Kur’an“ deriviraju iz pojedinih glagola poput qare’e značenju „sakupiti“ ili od istog korijena u značenju „čitati“, ali aramejskog porijekla. Značenje riječi Kur’an u smislu učenja i čitanja upućuje da je to knjiga koja će biti čitana i učenja, a zatim proučavana, a značenje „sakupiti“ upućuje na do da je Kur’an skup svih prijašnjih objava, kao i skup svega što je potrebno čovječanstvu u smislu upute do Sudnjeg dana. I zbilja, nema trenutka na zemlji a da neko ne uči Kur’an i svoje srce napaja sa najčistijeg izvora upute i mudrosti.


Kur’an je Allahov, dž.š., govor, objavljen Njegovom posljednjem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s. Kur’an je mu’džiza (natprirodno djelo) izrazom i značenjem, a samo njegovo učenje predstavlja ibadet. Prenesen je (do nas) tevatur predajom (doslovno i precizno ga prenosi toliki broj ljudi da je nemoguće da su se složili u laži), zapisan je u zbirci, Mushafu od početka sure El-Fatiha do kraja sure En-Nas.


Navedena definicija sadrži nekoliko važnih detalja koje trebamo pojasniti. Najprije, Kur’an je Allahov, dž.š., govor. U njemu nema riječi Muhammeda, s.a.v.s., ashaba (njegovih savremenika koji su ga sreli) ili nekoga iz generacija poslije njih. To nisu riječi pjesnika ili govor nekog proroka. Kur’an je, dakle, Govor Gospodara svjetova! „A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.“ (En-Nisa’, 82.)

Objava Kur’ana počinje 610. godine. Muhammed, a.s., je, naime,  često razmišljao o tome da postoji samo jedan Bog, Stvoritelj Sunca, Mjeseca, Zemlje, neba i svih živih bića, i da svi ljudi trebaju samo Njega obožavati. On bi često napuštao rodnu Mekku i odlazio u pećinu na planini Hira. Tamo je volio biti sam, daleko od svih dunjalučkih misli i životne svakodnevice. U svojoj četrdesetoj godini Muhammed, s.a.v.s. je ponovo napustio Mekku da bi u se osamio u pećini i razmišljao o Stvoritelju. U posljednjoj trećini mjeseca ramazana, u jednoj od neparnih noći (lejletu’l-Qadr), Allah, dž.š., je počeo objavljivati Svoju poruku čovječanstvu preko Muhammeda, s.a.v.s., šaljući Svoga izaslanika, plemenitog meleka po imenu Džibril. Taj melek se pojavio Muhammedu, s.a.v.s., u pećini i zapovijedio mu: „Uči, čitaj, proučavaj…“ Prvih pet ajeta sure El-’Aleq koji su objavljeni tom prilikom predstavljaju prvi imperativ u Božjoj objavi muslimanima. Poznati egipatski islamski učenjak i da’ija, Amr Halid, govoreći o samom događaju i početku objavljivanje Kur’ana kaže: „Silazak objave Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u pećini Hira ima više aspekata. Objava se dogodila na udaljenom i teško pristupačnom mjestu, a nije se dogodila u veličanstvenom dvorcu! Uzvišeni Allah želi nas podučiti da početak vjere opstoji na snazi razmišljanja i poslanice, a ne na vanjskim i prolaznim stvarima, koje nemaju vrijednosti, osim kod onih koji nemaju razuma i koji razumiju samo ono što je njima dostupno i vidljivo. Oni su daleko od shvaćanja svega onoga što ne mogu vidjeti…“

Kada kažemo da je Kur’an mu’džiza, mislimo na to da je kompletna njegova struktura, svaki harf, ajet i sura, izrazom i značenjem nešto što je nemoguće oponašati ili doći s nečim sličnim. Kur’an postavlja izazov pred sve one koji sumnjaju u to da je on od Allaha, dž.š., i kaže: „A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“ (El-Beqare, 23-24.)

Naglašava se da je Kur’an jedina knjiga za muslimane koju je ibadet učiti (djelo služenja, robovanja Uzvišenom Allahu za koje se stiču posebne nagrade). Ova osobenost Kur’ana je podsticaj milionima muslimana koji uče Kur’an i nadaju se nagradi Uzvišenog Allaha iako ne znaju nijednu riječ arapskog jezika i vjerovatno ne razumiju, osim pomnog iščitavanja prijevoda, ono što uče. Uzvišeni Allah kaže: „Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga dâ, jer On mnogo prašta i blagodaran je.” (Fatir, 29-30.)

Prenosi se od Ebu-Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko posluša učenje jednog ajeta Knjige Uzvišenog Allaha, bit će mu upisana dva dobra djela, a ko prouči jedan ajet bit mu će svjetlost na Sudnjem danu.“ (Hadis bilježi imam Ahmed u Musnedu.)

Abdullah ibn Mes’ud, poznati ashab Muhammeda, s.a.v.s., je rekao: „Traži srce u tri situacije: prilikom slušanja učenja Kur’ana, na mjestima gdje se čini zikr i stiče korisno znanje ili u trenucima osame, pa – ako tu ne nađeš tvoje srce, zamoli Allaha da ti podari srce jer ga nemaš.“

Muhammed, s.a.v.s., je dosljedno, potpuno precizno i bez ikakvih izmjena ljudima prenosio svaki objavljeni harf, a oni su to pamtili i zapisivali na njima dostupnim materijalima. Imajmo na umu da je Kur’an čuvan na dva načina: učenjem napamet i zapisivanjem. Ova metoda je onemogućila bilo kakve izmjene kur’anskog teksta. Kolika se pažnja posvećivala čuvanju Kur’ana i njegovom izučavanju možda najbolje govori činjenica da je u jednoj vojnom pohodu poginulo oko 70 hafiza Kur’ana (hafiz je osoba koja zna cijeli Kur’an napamet)!

Kad je Božiji Poslanik ostavio ovaj zemaljski život, Kur’an je bio potpuno napisan i potpuno sačuvan, samo nije bio u jednu zbirku ili cjelinu sakupljen i sabran. Ovo nije bilo ni moguće, jer da bi se to učinilo potrebno je bilo da prestane Objava dolaziti. Dok je Muhammed, s.a.v.s., bio živ Objava je dolazila i ovako šta nije se moglo dogoditi. Samo nakon preseljenja Muhammeda, s.a.v.s., u vječni život, Božija Objava se mogla u jednu zbirku sabrati. Na prijedlog drugog halife, hazreti Omera, iz bojazni da nakon gubitka velikog broja hafiza u spomenutoj bici ne uslijedi nešto slično ili da se radikalno smanji broj osoba koje su znale Kur’an napamet, kao i zbog činjenice da Kur’an još uvijek nije bio sabran u jednu zbirku,  Ebu Bekr, prvi halifa, pozvao je Muhammedovog, s.a.v.s., ličnog pisara, Zejda ibn Sabita, r.a., koji je redovno pisao objavu kada bi dolazila Muhammedu, s.a.v.s., da se prihvati teškog, odgovornog i časnog zadatka sabiranja Kur’ana u jednu zbirku, što je on uspješno obavio. Za vrijeme hazreti Osmana, trećeg halife, Kur’an je prepisan u nekoliko primjeraka koji su zatim preneseni u razne dijelove islamskog svijeta kako bi se otklonila svaka mogućnost pogrešnog učenja. Sve ovo je potvrda i pojašnjenje kur’anskog ajeta: „Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ (El-Hidžr, 9.)

Kur’an se sastoji od 114 sura (najbliži prijevod riječi „sura“ može biti „poglavlje“, ali je svakako nepotpuno i neprecizno jer se kur’anske sure potpuno razlikuju od poglavlja u nekom napisanom djelu, što je tema nekog drugog opširnijeg rada). Sure su sastavljene iz ajeta čiji broj prelazi 6000 (u literaturi se, zbog različitih metoda brojanja ajeta, može naići preciziran broj 6236 ili 6666). Prva kur’anska sura je El-Fatiha. Svakoj suri dat je naslov koji ima simbolično značenje. Poglavlja nisu poredana po hronološkom redu (za kojeg se vjeruje da je redoslijed njihovog objavljivanja). Nakon uvodne sure El-Fatiha, Kur’an nastavlja najdužom, a završava najkraćim surama.

Šta Allah, dž.š., kaže o Kur’anu?

Navest ćemo samo nekoliko kur’anskih ajeta:

„I kunem se časom kad se zvijezde gube – a to je, da znate, zakletva velika, on je, zaista, Kur’an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od Gospodara svjetova. Pa, kako ovaj govor omalovažavate i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana – vi u njega ne vjerujete?“ (El-Waqi’a, 75-82.)

„Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika, a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.“ (El-Isra’, 9-10.)

Alija ibn Ebi Talib, r.a., zet Muhammeda, s.a.v.s., u svom opisu Kur’ana, kaže: “U njemu (Kur’anu) je sud o onome što je među vama, vijest o onome što je bilo prije vas i naviješće onoga što će biti poslije vas. On je jasni govori, a ne lakrdija i onog ko ga ostavi iz oholosti, Allah će uništiti, a onog ko traži uputu u nečemu drugom, Allah će ostaviti u zabludi.”

Mjesec ramazan je najbolja prilika da čovjek poboljša svoju vezu sa Kur’anom. Povratak Kur’anu nije dobrovoljno djelo, stvar ličnog izbora ili pitanje nekog unutrašnjeg osjećaja. Za muslimana taj povratak predstavlja potvrđivanje pripadnosti islamu.



23.07.2012.

Big Bang prasak

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 Big Bang prasak

 

"Vi, ljudi od nauke, koji se bavite astronomijom, koji proučavate naš svemir kroz vaše jake teleskope, kao da istrazujete neki predmet na dlanu vaše ruke; recite mi kako je postao svijet?" Ovaj učenjak, iako nema duhovnog zapazanja, ipak velikodušno hoće da nas pouči i spremno odgovara. On kaze: "Prije milijarde i milijarde godina naš svijet je bio jedan komad materije i onda je došlo do 'velike eksplozije' u jezgri te ogromne mase materije i veliki komadi materije počeše letjeti na sve strane. Od te 'velike eksplozije' je postao naš sunčani sistem kao i galaksije i pošto u svemiru nije bilo otpora toj prapočetnoj pokretnoj sili koja je nastala od te prve eksplozije, zvijezde i planete plivaju u svojim putanjama. Naš svijet (svemir) se povećava. Galaksije se sve brze i brze udaljavaju od nas i, kad dostignu brzinu svjetlosti, mi ih nećemo više biti u stanju vidjeti. Moramo napraviti sve veće i bolje teleskope što prije, da bismo proučavali te vidike, inače zakasnit ćemo na voz".
"Kad ste otkrili ovu bajku?" - upitasmo ga."Ne, to nisu bajke, nego su to naučne činjenice!",reče naš prijatelj. "U redu je, prihvatam te vaše podatke, ali kada ste zaista došli do tih činjenica?" "Nedavno!", reče on. U historiji čovjeka, pedeset godina je "nedavno".

"Jedan nepismeni Arap u pustinji prije 1400 godina nije mogao znati za teoriju 'velike eksplozije' i 'povećanje svemira, zar ne?> - upitasmo ga. "Ne, nikako!" - odgovori on hvalisavo."E, pa evo onda, slušajte šta on reče po Bozijoj uputi":

"Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i zemlja bili jedna cjelina pa smo ih Mi raskomadali? ." (Kur'an, 21:30)

"I Njegovo (Allahovo) su djelo i noć i dan i sunce i mjesec sva (nebeska tijela) plove, svako po svojoj putanji." (Kur'an, 21:33)


"Zar ne vidite da su ove riječi naročito upućene i odnose se na VAS, učenjake, zemljopisce, astronome, koji, nakon što ste otkrili ove zapanjujuće pronalaske i predali ih čovječanstvu još uvijek ostajete toliko 'slijepi' i 'ne vidite' Tvorca svemira?""Sa našim naukama i enciklopedijama, mi često zaboravljamo BOZANSTVO u ovim laboratorijama", kaze Thomas Carlyle. "Kako je ikako moguće da bi jedn gonič deva u pusinji mogao biti u stanju da sabere 'vaše činjenice' prije 1400 godina, osim ako ih nije dobio od samog Stvoritelja 'velike eksplozije'?"

"A vi, biolozi, koji ste zarili prste u sav organski zivot i vi imate smjelosti da niječete postojanje izvora toga zivota, tj. Boga. Recite mi, prema vašim istrazivanjima, sa kojima se toliko hvalite, gdje je počeo zivot?"A on, kao i njegov učeni kolega astronom, "bezvjeran", isto tako počinje -"Dakle, prije milijarde i milijarde godina, prvobitna materija u moru je počela proizvoditi protoplazmu iz koje je proizašla ziva ćelija, iz tog morskog mulja su protekle sve zive stvari. Drugim riječima, sav zivot je potekao iz mora, tj. iz vode!"

"A kad ste pronašli tu činjenicu da su sve zive stvari proizašle iz vode?"isti mu je odgovor, kao i njego vog kolege astronoma: "Nedavno".

"Znači prije četrnaest stoljeća, nikakav učenjak, ni filozof, ni pjesnik, nikako ne bi mogao pogoditi ovo vaše otkriće, zar ne?"Naš biolog je isto tako odlučan kao i astronom. "Ne, nikako!", reče. "E pa dobro, samo sada slušajte nepismenog sina pustinje": "I da Mi od vode stvaramo sve zivo I zar nećete vjerovati?" (Kur'an, 21:30)

A trebate imati na umu da su ove riječi Svemogućeg, Sveznajućeg Stvoritelja Svijet (Svemira) upućene Vama, učenjacima, kao odgovor vašem današnjem skepticizmu, a pravo značenje tih riječi je bilo neshvatljivo stanovnicima pustinje prije četrnaest stoljeća. Allah se obraća Vama, učenjacima, pa kako da Vi ne vjerujete u Boga? Barem Vi ne biste smjeli nijekati Njegovo postojanje, ali Vi ste baš ti što to činite! Šta je Vama? Čak i botaničari, zoolozi i fizičari, koji, usprkos njihove izvanredne pronicljivosti u stvarima prirode, neće da priznaju Tvorca. Kako nam oni onda mogu objasniti ove kur'anske riječi: "Neka je hvaljen Onaj (Svemogući Bog) koji u svemu stvara par u onome što iz zemlje niče (biljni svijet) i u njima samima (čovjek i zivotinjski svijet) i u onome što oni ne znaju (kao u fizici). (Kur'an, 36:36)

Ajeti iz ove Bozije Knjige razumiju se sami po sebi. Oni koji proučavaju Kur'an vide nepogrješivi Boziji prst u svakom novom pronalasku koji čovjek otkrije. To su bili "Znakovi", "Čuda" od Njegovog Milostivog Boga, Dobročinitelja, da bi otklonio sumnju čovjeka i potkrijepio njegovu vjeru.

" . To su zaista pouke za one koji znaju." (Kur'an, 30:22)

Kakva ironija! Upravo su "učenjaci" često ti koji su nepokorni i naduveni ponosom zbog njihovog bogatog znanja u pogledu materijalnih stvari. Oni nemaju prave i iskrene poniznosti koju bi čovjek trebao da ima, ako posjeduje pravo i istinsko znanje.

Literatura: "Kur'an - najsavršenija mu'dziza" od Ahmeda Deedata

23.07.2012.

Od velikog praska do velikog rusenja

Bismillahir-Rahmanir-Rahim بِسْــــــــــــــــــمِ اﷲِالرَّحْمَنِ الرحيم

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Od velikog praska do velikog rusenja

 

Uzviseni u Kur'anu kaze : ''Onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Kao što smo počeli prvo stvaranje, tako ćemo ga povratiti - to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti. (21- Al-Anbiya', 104)

Želimo vam skrenuti pažnju na jedan interesantan. U ajetu se kaže da će Uzvišeni Allah svemir povratiti u stanje prvog stvaranja. U tom smislu, da bismo shvatili kraj svemira, podsjetimo se ajeta, koje smo analizirali u prva tri poglavlja i koji govore o početku svemira (Veoma je značajno i to što se ajet koji govori o početku svemira [21- Al-Anbiya', 30] i ajet koji govori o njegovom kraju [21- Al-Anbiya', 104] nalaze u istoj kur'anskoj suri).

Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali?..
(21- Al-Anbiya', 30)

Mi smo nebo moći Svojoj sazdali, i Mi ga, uistinu, širimo.

(51- Az-Zariyat, 47)


Iz ova dva ajeta razumijemo da je, od početka do danas, svemir prošao kroz dvije faze:

1. Svemir se raskomadao iz jedne cjeline
2. Svemir se širi.

Izuzetnu kur'ansku mudžizu koju čine saopćenja data u ovim ajetima analizirali smo u prva tri poglavlja. Vratimo li se ajetu koji smo citirali na početku ovog poglavlja, razumjet ćemo da će se vraćanje svemira u stanje prvog stvaranja desiti sljedećim redoslijedom:

1. skupljanje svemira koji se širi
2. njegovo okončanje vraćanjem u stanje prvobitne cjeline.

Oni koji se razumiju u astrofiziku odmah će uočiti zapanjujuće činjenice iznesene u navedenom ajetu. Znamo da je svemir u fazi konstantnog širenja. Znamo, isto tako, da se ovo širenje odvija brzinom koju je dao Veliki prasak. Na kraju, pred nama se pojavljuju dvije alternative. Prema prvoj, svemir koji se konstantno širi raširit će se do neslućenih granica, sve zvijezde će potrošiti svoju energiju, opast će temperatura i tako će doći do kraja svemira (Smaka svijeta).
Kraj svemira će, dakle, nastupiti kao rezultat nestanka energije zvijezda, zaustavljanjem kretanja i izlaskom svih nebeskih tijela iz međusobnih područja gravitacije.
Prema drugoj mogućnosti, svemir će se, zbog međusobnih privlačenja nebeskih tijela, prestati širiti, počet će se skupljati i na kraju će se svemir pretvoriti u cjelinu u kojoj je bio u samom početku.


FENOMEN ZA FENOMENOM

Prema kur'anskim kazivanjima, druga alternativa čini se izvjesnijom. Kako je veličanstvena mudžiza to što Kur'an navodi takve činjenice u okruženju u kome se mislilo da Zemlja stoji na biku i ribi! Nemoguće je ova kur'anska kazivanja dovesti u vezu sa izmišljotinama, slučajnostima ili naučnim saznanjima. Razvojem nauke i otkrićem tajni svemira bolje se razumije veličina fenomena Kur'ana, koji govori da je svemir nastao iz cjeline, da se konstantno širi i da će se na isti način povratiti u svoje prvobitno stanje cjeline; ovi stavovi su izneseni u primitivnom okruženju i vremenu kada u tom smislu nije bilo nikakvih naučnih otkrića.
Kao što je poznato, materije se međusobno privlače i ta sila gravitacije, isto tako, usporava širenje svemira. Kako god se predmet, koji bacimo u zrak, nakon izvjesnog vremena provedenog u kretanju, na kraju ne uspijeva odoljeti sili gravitacije i vraća se natrag, isto tako će i materija, koja se nakon prvog praska raštrkala na sve strane i koja se širi, na kraju doći u stanje kada neće moći odoljeti sili gravitacije, vratit će se natrag i sve će se nagomilati jedno na drugo i zatvoriti u jednu cjelinu. Ne smije se gubiti iz vida da se, u periodu kada je Kur'an upozorio na ovaj događaj, nije znalo za pojam sile gravitacije i da je silu gravitacije prvi opisao Newton i to skoro hiljadu godina nakon objave Kur'ana.
Nakon što je postalo jasno da se svemir širi, naučnici su dalje izučavali hoće li se svemir nezaustavivo neograničeno širiti ili će okončati vraćanjem u prvobitnu cjelinu. U cilju odgonetanja ovog pitanja, nastojali su otkriti kritičnu gustoću materija u svemiru i ustanovili su procente nazvane omega. Ustanovljeno je da će, ukoliko gustoća u svemiru dostigne određeni nivo, doći do povećanja sile gravitacije, što, opet, neće dozvoliti beskonačno širenje svemira, te će započeti suprotan proces.
Tri detalja, koji pokazuju da je vrijednost gustoće u svemiru viša nego što se misli, te da ti parametri u početku nisu uzimani u obzir, podržavaju mišljenje prema kojem je izvjesnije da će doći do obrnutog procesa od širenja.


Ta tri detalja su sljedeća:

1. Radi određivanja vrijednosti gustoće svemira, u obzir bi trebalo uzimati i crne rupe. U proračun određivanja gustoće, koji se vršio na osnovu širenja svjetlosti, nisu uvrštavane crne rupe, koje sadrže veoma guste materije i koje su veoma male zapremine, zato što one ne šire svjetlost.

2. Poslije su otkrivene zvijezde ekstremne gustoće i velike zapremine, koja nije proporcionalna jačini svjetlosti koju odašilja. Zvijezda 1000 puta veća od našeg Sunca u početku je uračunata sa hiljadu puta manjom gustoćom od stvarne, samo zato što odašilje svjetlost koliko i naše Sunce.

3. U posljednje vrijeme je otkrivena nova vrsta materije nazvana ''crna materija'' (dark matter), golim okom nevidljiva, ali prisutna u svim galaksijama, koju također treba dodati u proračun gustoće.

Ljudi se rađaju, žive, umiru i na kraju se preobraćaju u ono od čega su stvoreni – zemlju. Isti proces važi i za biljke i životinje. Zo znači da zakon koji je uspostavio za sva živa bića, Uzvišeni Allah uspostavlja i i u svim elementima svemira. Ovaj zakon Uzvišeni Allah u citiranom ajetu objašnjava riječju ''iade'' (vraćanje). (Ova riječ je u istom obliku i sa istim značenjem ušla i u turski jezik.) U Kur'anu je i u drugim ajetima skrenuta pažnja na vraćanje živih bića:

On je taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo vratiti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.
(30- Ar-Rum, 27)


Reci: "Može li ijedno vaše božanstvo stvarati iz ničega, zatim da to ponovo vrati?" Reci: "Allah stvara iz ničega, zatim će to ponovo učiniti!" Pa kuda se onda odmećete?

(10- Yunus, 34)


RAZDVOJENO NEBO I RUMENO ULJE

A kad se nebo razdvoji i kao ucvrkan zejtin rumeno postane.
(55- Ar-Rahman, 37)

U Kur'anu se kaže kako će prilikom kataklizme Zemlje, Sunčevog sistema i svemira biti uočljiva promjena boje na nebu (Pogledajte i 8. ajet 70. sure ''Al-Ma'aridž''!)
Što se tiče razdvajanja neba, postoje i drugi ajeti koji govore o otvaranju, uklanjanju i razdvajanju neba:

I kada se nebo otvori.
(77- Al-Mursalat, 9)

I kada se nebo ukloni.

(81- At-Takwir, 11)

I nebo će se razdvojiti - tada će labavo biti.

(69- Al-Haqqa, 16)

Smatramo da se ovi ajeti mogu shvatiti na dva načina.

Prvi od njih je da se, ukoliko riječ ''nebo'' shvatimo u značenju svemira, možda govori o određenim devijacijama proisteklim iz vanjskih dijelova svemira koji je u konstantnom širenju (Možda se misli na narušavanje strukture svemira. Ovdje se nećemo upuštati u ovu dugu temu).

Drugo tumačenje ovih ajeta je da se, ukoliko riječ ''nebo'' shvatimo kao Zemljinu atmosferu, možda govori o tome kako će se posljedice velikih zemljotresa i dešavanja na Zemlji, neizostavno imati utjecaja na atmosferu, da će se atmosfera i razdvojiti, a i da će se iznad Zemlje ukloniti zaštitni atmosferski sloj. Inače, atmosfera zavisi od vrlo osjetljive ravnoteže između sile gravitacije i brzine kretanja molekula atmosfere. Ni atmosfera neće moći odoljeti velikim narušavanjima ravnoteže na Zemlji.
Citirani ajeti se možda odnose na jednu od ove dvije mogućnosti. Međutim, mi smatramo da navedeni kur'anski ajeti istovremeno aludiraju i na jedno i na drugo.

 

SMAK SVIJETA ĆE NASTUPITI NEOČEKIVANO

Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti. Reci: "To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći." Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: "To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna."
(7- Al-A'raf, 187)


Kur'an ističe kako će Smak svijeta nastupiti iznenada, da trenutak njegovog dešavanja ne zna čak ni Vjerovjesnik. Prema teoriji relativnosti, brzina svjetlosti je najbrže kretanje u svemiru. (Može se raspravljati o tome da li je brzina svjetlosti najveća brzina, ali nema sumnje da se svjetlost kreće ogromnom brzinom.) 


Podaci koji do nas dolaze od tijela koja zrače svjetlost i od tijela koja reflektiraju svjetlost, predstavljaju granicu našeg poimanja dešavanja u svemiru. Iz tog razloga, ako informaciju da je došao kraj svemira ili Zemlje (kijamet) do nas dopire u vidu svjetlosti, onda je moguće da smo neobaviješteni o tome čak ako se to u datom trenutku i dogodilo. Ilustracije radi, ako bi u ovom trenutku eksplodiralo Sunce i ako bi to značilo kraj svijeta, mi bismo to shvatili tek nakon osam i po minuta, koliko je potrebno svjetlosti da, krećući se brzinom od 300 000 km/s, sa površine Sunca prevali udaljenost do Zemlje. 


To isto važi i za pojave koje su tolikog obima da mogu uništiti cijeli svemir. Proces okončanja svemira može započeti u jednom njegovom kraju, međutim mi možemo biti neobaviješteni o tome zbog toga što, putem svjetlosti, do nas nije došla informacija o tome. Iznenada će se desiti različiti scenariji Smaka svijeta, od narušavanja vakumskog sistema svemira do niza drugih pokazatelja. Sigurno je da će ljudi na Zemlji biti zatečeni i da će biti iznenađeni time.

Kada se Događaj dogodi - događanje njegovo niko neće poricati - neke će poniziti, a neke uzvisiti; kad se Zemlja jako potrese.
(56- Al-Waqi'a, 1-4)


Kraj svemira, a time i Zemlje bit će najstrašniji događaj od nastanka svemira. Kada se taj Događaj dogodi, ljudi će zatvoriti svoje dunjalučke deftere. Nestat će ovosvjetskih bogatstava, ugleda, položaja, porodica, plemena, ljepota, ružnoća, radosti, tuge; cijeli svemir će se pretvoriti u malu cjelinu. Više se superiornost neće mjeriti imetkom, blagom i položajem. Superiornost i uzvišenost je u proživljavanju života onako kako to od nas Uzvišeni Allah zahtijeva; a poniženje je živjeti suprotno tome. 


U kazivanjima o Smaku svijeta u Kur'anu sadržane su pouke koje treba izvući u smislu planiranja ovosvjetskog života. Ova objašnjenja nisu data samo zato da bismo imali uvid i da bismo znali šta će se desiti u budućnosti. Činjenice koje se iznose u tim objašnjenjima imaju za cilj i pokretanje čovjeka i njegovo usmjeravanje ka Gospodaru; nose opomenu za nezapostavljanje vjere radi koristi ovoga svijeta kojem predstoji nestanak.
Smatramo da je od velike koristi da stalno na umu imamo 3. ajet 56. sure ''Al-Waqi'a'', u kojoj se govori o Smaku svijeta:

Neke će poniziti, a neke uzvisiti.

(56- Al-Waqi'a, 3)


Noviji postovi | Stariji postovi

Kur\'an je uputa za spas...

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)
Sta je to Ibadet ???
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***
Allahova subhanehu ve te’ala robinja

Allahova subhanehu ve te'ala robinja



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


Nema sumnje da su se mnogi pitali: Šta je to Kur’an? Ta riječ, to ime, toliko puta spomenuto i citirano, u mnogim muslimanima raspiruje najljepše osjećaje, sjećanja i razmišljanja. Kur’an vlastito ime posljednje Allahove Objave ljudima, prema stavu jedne grupe islamskih učenjaka. Prema ovom stavu, Kur’an je ime koje nije izvedeno, nego je Allah, dž.š., Svoju posljednju Objavu tako nazvao – slično imenima ranijih objava – Tevrat, Zebur, Indžil. Neki drugi riječ „Kur’an“ deriviraju iz pojedinih glagola poput qare’e značenju „sakupiti“ ili od istog korijena u značenju „čitati“, ali aramejskog porijekla. Značenje riječi Kur’an u smislu učenja i čitanja upućuje da je to knjiga koja će biti čitana i učenja, a zatim proučavana, a značenje „sakupiti“ upućuje na do da je Kur’an skup svih prijašnjih objava, kao i skup svega što je potrebno čovječanstvu u smislu upute do Sudnjeg dana. I zbilja, nema trenutka na zemlji a da neko ne uči Kur’an i svoje srce napaja sa najčistijeg izvora upute i mudrosti. Kur’an je Allahov, dž.š., govor, objavljen Njegovom posljednjem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s. Kur’an je mu’džiza (natprirodno djelo) izrazom i značenjem, a samo njegovo učenje predstavlja ibadet. Prenesen je (do nas) tevatur predajom (doslovno i precizno ga prenosi toliki broj ljudi da je nemoguće da su se složili u laži), zapisan je u zbirci, Mushafu od početka sure El-Fatiha do kraja sure En-Nas. Navedena definicija sadrži nekoliko važnih detalja koje trebamo pojasniti. Najprije, Kur’an je Allahov, dž.š., govor. U njemu nema riječi Muhammeda, s.a.v.s., ashaba (njegovih savremenika koji su ga sreli) ili nekoga iz generacija poslije njih. To nisu riječi pjesnika ili govor nekog proroka. Kur’an je, dakle, Govor Gospodara svjetova! „A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.“ (En-Nisa’, 82.) Objava Kur’ana počinje 610. godine. Muhammed, a.s., je, naime, često razmišljao o tome da postoji samo jedan Bog, Stvoritelj Sunca, Mjeseca, Zemlje, neba i svih živih bića, i da svi ljudi trebaju samo Njega obožavati. On bi često napuštao rodnu Mekku i odlazio u pećinu na planini Hira. Tamo je volio biti sam, daleko od svih dunjalučkih misli i životne svakodnevice. U svojoj četrdesetoj godini Muhammed, s.a.v.s. je ponovo napustio Mekku da bi u se osamio u pećini i razmišljao o Stvoritelju. U posljednjoj trećini mjeseca ramazana, u jednoj od neparnih noći (lejletu’l-Qadr), Allah, dž.š., je počeo objavljivati Svoju poruku čovječanstvu preko Muhammeda, s.a.v.s., šaljući Svoga izaslanika, plemenitog meleka po imenu Džibril. Taj melek se pojavio Muhammedu, s.a.v.s., u pećini i zapovijedio mu: „Uči, čitaj, proučavaj…“ Prvih pet ajeta sure El-’Aleq koji su objavljeni tom prilikom predstavljaju prvi imperativ u Božjoj objavi muslimanima. Poznati egipatski islamski učenjak i da’ija, Amr Halid, govoreći o samom događaju i početku objavljivanje Kur’ana kaže: „Silazak objave Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u pećini Hira ima više aspekata. Objava se dogodila na udaljenom i teško pristupačnom mjestu, a nije se dogodila u veličanstvenom dvorcu! Uzvišeni Allah želi nas podučiti da početak vjere opstoji na snazi razmišljanja i poslanice, a ne na vanjskim i prolaznim stvarima, koje nemaju vrijednosti, osim kod onih koji nemaju razuma i koji razumiju samo ono što je njima dostupno i vidljivo. Oni su daleko od shvaćanja svega onoga što ne mogu vidjeti…“ Kada kažemo da je Kur’an mu’džiza, mislimo na to da je kompletna njegova struktura, svaki harf, ajet i sura, izrazom i značenjem nešto što je nemoguće oponašati ili doći s nečim sličnim. Kur’an postavlja izazov pred sve one koji sumnjaju u to da je on od Allaha, dž.š., i kaže: „A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“ (El-Beqare, 23-24.) Naglašava se da je Kur’an jedina knjiga za muslimane koju je ibadet učiti (djelo služenja, robovanja Uzvišenom Allahu za koje se stiču posebne nagrade). Ova osobenost Kur’ana je podsticaj milionima muslimana koji uče Kur’an i nadaju se nagradi Uzvišenog Allaha iako ne znaju nijednu riječ arapskog jezika i vjerovatno ne razumiju, osim pomnog iščitavanja prijevoda, ono što uče. Uzvišeni Allah kaže: „Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga dâ, jer On mnogo prašta i blagodaran je.” (Fatir, 29-30.) Muhammed, s.a.v.s., je dosljedno, potpuno precizno i bez ikakvih izmjena ljudima prenosio svaki objavljeni harf, a oni su to pamtili i zapisivali na njima dostupnim materijalima. Imajmo na umu da je Kur’an čuvan na dva načina: učenjem napamet i zapisivanjem. Ova metoda je onemogućila bilo kakve izmjene kur’anskog teksta. Kolika se pažnja posvećivala čuvanju Kur’ana i njegovom izučavanju možda najbolje govori činjenica da je u jednoj vojnom pohodu poginulo oko 70 hafiza Kur’ana (hafiz je osoba koja zna cijeli Kur’an napamet)! Kad je Božiji Poslanik ostavio ovaj zemaljski život, Kur’an je bio potpuno napisan i potpuno sačuvan, samo nije bio u jednu zbirku ili cjelinu sakupljen i sabran. Ovo nije bilo ni moguće, jer da bi se to učinilo potrebno je bilo da prestane Objava dolaziti. Dok je Muhammed, s.a.v.s., bio živ Objava je dolazila i ovako šta nije se moglo dogoditi. Samo nakon preseljenja Muhammeda, s.a.v.s., u vječni život, Božija Objava se mogla u jednu zbirku sabrati. Na prijedlog drugog halife, hazreti Omera, iz bojazni da nakon gubitka velikog broja hafiza u spomenutoj bici ne uslijedi nešto slično ili da se radikalno smanji broj osoba koje su znale Kur’an napamet, kao i zbog činjenice da Kur’an još uvijek nije bio sabran u jednu zbirku, hazreti Ebu Bekr, prvi halifa, pozvao je Muhammedovog, s.a.v.s., ličnog pisara, Zejda ibn Sabita, r.a., koji je redovno pisao objavu kada bi dolazila Muhammedu, s.a.v.s., da se prihvati teškog, odgovornog i časnog zadatka sabiranja Kur’ana u jednu zbirku, što je on uspješno obavio. Za vrijeme hazreti Osmana, trećeg halife, Kur’an je prepisan u nekoliko primjeraka koji su zatim preneseni u razne dijelove islamskog svijeta kako bi se otklonila svaka mogućnost pogrešnog učenja. Sve ovo je potvrda i pojašnjenje kur’anskog ajeta: „Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ (El-Hidžr, 9.) Kur’an se sastoji od 114 sura (najbliži prijevod riječi „sura“ može biti „poglavlje“, ali je svakako nepotpuno i neprecizno jer se kur’anske sure potpuno razlikuju od poglavlja u nekom napisanom djelu, što je tema nekog drugog opširnijeg rada). Sure su sastavljene iz ajeta čiji broj prelazi 6000 (u literaturi se, zbog različitih metoda brojanja ajeta, može naići preciziran broj 6236 ili 6666). Prva kur’anska sura je El-Fatiha. Svakoj suri dat je naslov koji ima simbolično značenje. Poglavlja nisu poredana po hronološkom redu (za kojeg se vjeruje da je redoslijed njihovog objavljivanja). Nakon uvodne sure El-Fatiha, Kur’an nastavlja najdužom, a završava najkraćim surama. „I kunem se časom kad se zvijezde gube – a to je, da znate, zakletva velika, on je, zaista, Kur’an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od Gospodara svjetova. Pa, kako ovaj govor omalovažavate i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana – vi u njega ne vjerujete?“ (El-Waqi’a, 75-82.) „Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika, a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.“ (El-Isra’, 9-10.) Alija ibn Ebi Talib, r.a., zet Muhammeda, s.a.v.s., u svom opisu Kur’ana, kaže: “U njemu (Kur’anu) je sud o onome što je među vama, vijest o onome što je bilo prije vas i naviješće onoga što će biti poslije vas. On je jasni govori, a ne lakrdija i onog ko ga ostavi iz oholosti, Allah će uništiti, a onog ko traži uputu u nečemu drugom, Allah će ostaviti u zabludi.”



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
***Šta je ibadet?
* Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

***Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

***Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)

*** Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

***Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.

Dowa - molba Allahu subhanehu ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)

Zikr - Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Uzviseni Allah kaze : " Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. " ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle, odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.

***U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
" Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci ." ( Buhari )

***Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : " U prednosti su muferriduni ." " A ko su muferriduni ?" Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : " To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. " (Muslim i Tirmizi

***" Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega." ( Muslim i Tirmizi )

***" Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :

" La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ala kulli shej in Kadir . "
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega - dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.

***" Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "

Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala - stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao : Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :

Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala - stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga

***Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao : " Draze mi je izgovoriti rijeci - Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber - nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )

***Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : " Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?" Jedan od prisutnih upita ga : " Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?"
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
" Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber "

***Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.:

Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.

"Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca."

Bismillahir-Rahmanir-Rahim - Jednoca Stvoritelja
Bismillahir-Rahmanir-Rahim-Jednoca Stvoritelja


***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


Et-Tegabun-Samoobmana

Medina – 18 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Njemu – vlast i Njemu – pohvala; On sve može!
2. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi.
3. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje, i likove vaše čini lijepim, i Njemu će se sve vratiti.
4. On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Allah zna svačije misli.
5. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost svoga iskusili – a još ih i patnja nesnosna čeka -
6. zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: “Zar da nas ljudi upućuju?” I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
7. Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko -
8. zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.
9. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!
10. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!
11. Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.
12. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako leđa okrenete, pa – Poslanik Naš je jedino dužan da jasno objavljuje.
13. Samo je Allah Bog! I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
14. O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je.
15. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika;
16. zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.
17. Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.
18. Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.




***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


●''Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!'' ( Al-BaQare,255.)

● Opskrbitelj je jedino Allah Moćni i Jaki ! (Ez-Zarijat, 58)

● Upitaj: Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje? I odgovori: Allah ! (Sebe', 24 )

● Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim ? Allah, reći će oni. A ti reci: Pa zašto Ga se onda ne bojite ? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije Istine ima išta osim zablude ? Pa kuda se onda odmećete ? (Junus, 31 i 32)

● Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete ? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo ? Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni ! Kažite vi Meni: vodu koju pijete -- da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo ? Ako želimo, možemo je slanom učiniti -- pa zašto niste zahvalni ? Kažite vi Meni: vatru koju palite -- da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; zato slavi i veličaj ime Gospodara svoga Veličanstvenog ! (El-Vaki', 63-74)


●Rekao je Uzvišeni Allah: Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.(El-Muzzemmil, 15 i 16)

●"O narode moj- govorio je on - Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate."
(Kuran, el-Eraf, 59.)

●"Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema - zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio!"(Kuran,Ta Ha, 14.)



MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
46364

Powered by Blogger.ba