Kur'an je uputa za spas...

Kur’an je doista svijetu cijelome opomena! - i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!(Sad:87-88)

04.07.2018.

VOĆE KOJE SE SPOMINJE U KUR'ANU! - I ZDRAVSTVENE KORISTI OD NJEGA

04.07.2018.

9 nepobitnih činjenica iz Kur'ana (Kur'anska čuda)

04.07.2018.

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli samo Gospodara

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Dove u svjetlu Kur'ana pa moli samo Gospodara



“Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)
“Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)


Kur’an je Božija,Allahova dž.š., Objava, Riječ i Uputa. On je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Objavljivan je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, u vremenskom periodu od dvadest i tri godine njegove poslaničke misije. Prenesen je i sačuvan putem mutevatir predaje koja s naučne strane ne ostavlja ni najmanje sumnje u autentičnost onoga što se prenosi. Tako je svaka kur’anska riječ sačuvana baš onako kako je objavljena i muslimani imaju u potpunosti sačuvan izvornik svoje svete knjige.

Kur’an je Allahov, dž.š., govor koji je upućen čovjeku: njegovim mislima, srcu, duši, biću... To je govor koji izvješćuje čovjeka o njegovom Stvoritelju, Allahu dž.š., o Njegovim osobinama i atributima, o Njegovoj Moći, Milosti, Uzvišenosti, Sveznanju itd.
T

o je Knjiga koju je Allah opisao na sljedeći način: 'A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje.' (El-Maide, 15-16)

'Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju.

Allah, dž. š., objavio je Kur'an da bude “objašnjenje za sve; i uputa i milost i radosna vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.' (En-Nahl, 89)

Sa objavljivanjem Kur'ana postavljeni su temelji vjerovanja (akaida) i osnove islamskog vjerozakona (šerijata), kao i opća načela islama, tj. njegovi osnovni principi u vjerskom, ideološkom, zakonodavom i moralnom pogledu.

Kur’an - knjiga dova

Evidentno je da Kur’an, pored svega navedenog, u sebi sadrži mnoštvo dova. Riječ dova (ar. du’ã) na bosanskome jeziku ima sljedeća značenja: zov, poziv, dozivanje, prizivanje, molitva, moljenje, molba.

Ako bi se kazalo da je Kur’an, između ostalog, knjiga dova – takva konstatacija bila bi tačna. Evo nekoliko primjera:

Prva kur’anska sura (El-Fatiha ili Fatiha) ustvari je jedna predivna dova. Njome se moli Svevišnji Stvoritelj da podari uputu na Pravi put. “Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, Sveopćem Dobročinitelju, Milostivom, Vladaru Dana sudnjega! Samo Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na pravi put, put onih kojima si Blagodat darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (El-Fatiha, 1-7)

 

Najduža kur’anska sura (El-Bekare) završava se takođe divnom molbom (dovom) Svevišnjem: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili nešto nehotice učinimo! Ne tovari na nas breme kao što si tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! (El-Bekare, 286)

 

Na početku treće kur’anske sure nalazi se sljedeća dova: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na dan u koji nema nikakve sumnje!” (Ali ’Imran, 8-9)

Pred kraj ove sure nalazi se dova onih koje Kur’an opisuje sa “ulu-l-elbãb” (razumom obdareni); oni se mnogo sjećaju Allaha i oni razmišljaju: Oni, također, mole: “Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ’Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti.” (Ali ’Imrãn, 193-194)

U kur’anske dove spadaju i molbe koje su upućivali Allahovi poslanici kao i ljudi koji su opisani kao istinski vjernici. Primjer za to su sljedeće dove:
Dova Adema, ’alejhi-s-selam, i njegove supruge koji su nakon počinjenog grijeha molili za oprost: “Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni!” (El-A’raf, 23)

 

Dova Ibrahima, ’alejhi-s-selam: “Gospodaru moj, daj da ja i (neki) potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu (dovu) moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim, 40-41)

Dova Zekerijjã’a, ’alejhi-s-selam, koji je u poznim godinama molio Stvoritelja da mu podari evlãda: Gospodaru moj, podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!” (Ali ’Imran, 38)

Dova Junusa, ’alejhi-s-selam: (Lã ilãhe illã ente subhãneke inni kuntu mine-z-zãlimin) “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (El-Enbijã’, 87)

Dova ibãdu-r-Rahmãn-a (Allahovih istinskih robova): “Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište. Gospodaru naš, popdari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiiti u nas ugledaju!” (El-Furkãn, 65, 74)

 

Interesantno je da su dvije posljednje sure u Kur’anu časnom, također, u kontekstu dove jer se u njima traži Allahovo utočište i zaštita. U suri El-Felek (Svitanje) kaže se: “Reci: - Utičem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kada smutnje sije, i od zla zavidljivca kada zavist ne krije!” A u suri En-Nãs (Ljudi) traži se Allahova zaštita: “Reci: - Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džinova i ljudi!”

Kur’an je, dakle, počeo dovom, u sebi sadrži mnoštvo dova i završava dovom. To, po sebi, dovoljno govori o važnosti dove u životu vjernika.

Dova je kur’anski imperativ

Kur’an ne samo da je preporučio dovu putem ukazivanja na Allahove, dž.š., odabranike koji su mnogo dove činili te se u njih treba ugledati, već je dovu postavio u kategoriju onih stvari koje je Svevišnji Stvoritelj naredio. To je jasno vidi u sljedećim kur’anskim tekstovima: “Gospodar vaš je rekao: - Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Uistinu! Oni koji se budu oholili prema obožavanju Mom, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)

“Molite Gospodaru svog (dovu Mu činite) skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)! Uistinu, On ne voli one koji prelaze granice onoga što je pravedno. Zato, ne širite pokvarenost po Zemlji nakon što je ona tako dobro uređena. I molite Ga s bojaznošću i nadom. Allahova milost je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (El-A’rãf, 55)


“Reci: - Zovite: ’Allah’ ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, njegova su imena najljepša.” (El-Isrã’, 110)

“Molite se Allahu (dovu mu činite), iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko!” (Gãfir, 14)

U svim navedenim ajetima upotrijebljen je imperativ glagola de’ã – jed’u (ud’u) što znači: zovite, molite, prizivajte, dovu činite…

Kur’an ističe da Svevišnji Allah posvećuje pažnju ljudima isključivo zbog njihovih dova (moljenja) koja su pokazatelj njihove (svjesne) ovisnosti o Njemu i Njegovoj Volji. U posljednjem ajetu sure El-Furkan se kaže: “Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)

Svejedno da li ćemo riječ du’ã koja je upotrijebljena u ovom ajetu razumjeti u njenom izvornom jezičkom značenju (a ono se odnosi upravo na dovu, moljenje) ili ćemo to protumačiti u smislu ibãdeta (robovanja), jer nema pravog robovanja bez svjesnog i skrušenog moljenja (dove) kroz koje se očituje sićušnost i ništavnost stvorenog i Veličina i Moć Stvoritelja.

Dova je čovjekova potreba

Kur’an upućuje moljenju kao jednom od glavnih oblika obraćanja čovjeka svome Stvoritelju. Riječ salãt (namaz, molitva) u etimološkom pogledu ima značenje dove – tvrde brojni autoriteti arapske jezikoslovne znanosti. Dakle, pet dnevnih namaza koji su obligatna vjerska dužnost svakom pametnom i punoljetnom muslimanu i muslimanki ustvari predstavljaju dovu koju vjerni upućuju svome Stvoritelju.

Obavezno učenje Fatihe na svakom rekjatu propisanih molitvi (namaza) ima svoj puni smisao, jer Fatiha je predivna dova kojom se traži Allahova uputa i milost.

Kur’an naučava da je svrha postojanja čovjeka na ovom svijetu spoznaja Allaha Uzvišenog i robovanje isključivo Njemu, uz izgradnju ovog svijeta shodno Njegovom zadovoljstvu. O tome Kur’an jasno govori u mnogo svojih tekstova.


U moljenju (činjenju dova) na koje upućuje Kur’an nema posrednika između čovjeka (roba) i njegovog Gospodara (Rabba). To je jedan od temeljnih islamskih principa.
U Kur’anu se nalazi ovaj ajet: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli.” (El-Bekare, 186)

Evidentno je da Kur’an nalaže Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellemda na pitanja koja mu se postavljaju uvjek kaže: “Kul!” – “Reci!”, kako bi se time skrenula pažnja na to da je Poslanik samo objekt primanja Objave. Međutim, na ovom mjestu je situacija drugačija. Ovdje se uz termin robovi spominje direktan odgovor na njihov poziv (dovu).

Nije rečeno: “Reci im: - Ja sam blizu”, nego je Svevišnji Sobom preuzeo odgovor Svojim robovima čim su Ga zamolili kazavši: “Ja sam blizu, odazivam se dovi molitelja kad Me zamoli.” Time se htjelo naglasiti to da je dova direktna veza između čovjeka i njegovog Gospodara. U toj vezi nema posrednika.

Ovaj ajet izliva u srce vjernika sladak poziv, prisnu ljubav, smirujuće zadovoljstvo, pouzdanje i uvjerenje, tako da vjernik živi od toga u zadovoljstvu Uzvišenog, blizu poziva, osjećaju sigurnosti i čvrstoj odluci. U okviru ovog dragog druženja, ove mile blizine, ovog nadahnutog uslišavanja molbe usmjerava Allah svoje robove da udovolje Njegovom pozivu i vjeruju u Njega jer će ih to odvesti na pravi put, uputu i dobro.

Dova i kategorije ljudi

Kur’an časni u vezi s dovom kategoriše ljude. Tako u suri El-Bekare veli: Ima ljudi koji govore: - Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu! Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: - Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju! Njih čeka nagrada koju su zaslužili, a Allah brzo sviđa račune.” (El-Bekare, 200-202)

 

Ovaj tekst odslikava dvije kategorije ljudi. Preokupacija prve grupe orjentisana je isključivo na ovaj svijet. Ona žudi za ovim svijetom, zaokupljena je njime. Spominje ga čak i kada se molbom obraća Allahu, jer je on jedina njihova preokupacija i jedini sadržaj koji popunjava njihovu prazninu, okružuje njihov svijet i zatvara ga. Njima Allah ponekad i podari njihov udio na ovom svijetu – ako to on odredi – ali na drugom svijetu oni nemaju nikakvog udjela!

Druga kategorija ljudi je širokih vidika i većih duša. Oni su u kontaktu sa Allahom. Oni žele dobra ovoga svijeta, ali pri tom ne zaboravljaju ni udio na onom svijetu. Oni kažu: “Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” Oni od Allaha traže dobro i na ovom i na onom svijetu. Ne određuju vrste dobra. Taj izbor ostavljaju Allahu. Allah bira njima ono što je za njih dobro, a oni su tim izborom zadovoljni. Oni imaju siguran udio.

Poznati hadiski učenjak imam En-Nevevi u svom djelu posvećenom dovama i zikrovima Allahovog poslanika,sallallahu alejhi ve sellem navodi predaju koju bilježe Buharija i Muslim od Enesa b. Malika, mladića koji je dugo vremena proveo u Poslanikovoj kući s obzirom da ga je njegova majka stavila na raspolaganje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem kada je prispio u Medinu. U toj predaji Enes, r.a., priča: - Dova koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem najviše učio je: (Allahumme ãtina fi-d-dun’jã haseneten ve fi-l-ãhireti haseneten vekinã azãbe-n-nãr!) - “Gospodaru naš, podari nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!”

Uvjeti za primanje dove

Za primanje dove postoje uvjeti i pravila ponašanja koja se moraju uzeti u obzir. Tu, prije svega, spada čvrsto vjerovanje u Allaha, dž. š., i iskreno obraćanje Njemu.

Kur’an na više mjesta ističe da Allah prima molbe ljudi, onda kada Mu se, u teškim životnim situacijama, iskreno obrate. Zbog te iskrenosti njihove molbe bivaju uslišene. Iz ovog proizilazi da dova onih koji nisu iskreni neće biti uslišena.

Prva pretpostavka iskrenosti je postojanje stabilne veze između čovjeka (roba) i njegovog Stvoritelja (Rabba). Te veza manifestira se kroz čovjekovo prihvatanje Božijih zapovijedi i zakona.

 

Ukoliko čovjek prihvata i poštuje u svom praktičnom životu te zakone – onda je veza sa Stvoriteljem uspostavljena. U tom slučaju čovjekove molbe koje upućuje svome Gospodaru bivaju uslišene. Međutim, ukoliko čovjek u svom životu ne uvažava niti slijedi Božije odredbe i zakone, onda je njegova veza sa Stvoriteljem prekinuta.

A slati molbe putem prekinute veze je uzaludno!
U tom kontekstu su i sljedeća dva hadisa: Muslim i Tirmizi prenose od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik,sallallahu alejhi ve sellem spomenuo čovjeka koji je krenuo na dug put. Na tom napornom putu njegova kosa je postala neuredna a tijelo i odjeća prekriveni prašinom. Suočen s nedaćama i opasnostima puta čovjek je podigao ruke prema nebu moleći: 'Ja Rabb! Ja Rabb! – Gospodaru! Gospodaru!” - A negova hrana i piće su haram (nedozvoljeni)! Njegova odjeća je na haram način stečena! On se hrani haramom!! Pa kako da takvoj osobi dova bude uslišana?! Poznati ashab, S’ad b. Ebi Vekkas, r.a., jednom je prilikom zamolio Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da moli za njega da njegove dove budu primljene kod Allaha, dž.š. Poslanik mu je odgovorio: “Neka ti hrana koju jedeš bude halal i na pošten način stečena, pa će ti dove biti primljene!”

 

Dakle, i u jednom i u drugom slučaju vidimo da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem upućuje na pridržavanje Allahovih normi i propisa u životu. Spominjanje hrane koju čovjek jede, uz naznaku da ona treba biti dozvoljena i na pošten način zarađena, od suštinskog je značaja jer čovjek jedući hranu održava svoj život. Da bi molbama bilo udovoljeno čovjek se mora čuvati zabrana (harama) koje je odredio šerijat. Na taj način on potvrđuje svoju iskrenost i odanost vjeri. Odvdje je svakako korisno spomenuti događaj u vezi s Ibrahimom b. Edhemom. Jednom prilikom on je otišao na pijacu u Basri a ljudi, kada su ga prepoznali, okupili su se oko njega i upitali ga: “Ibrahime, mi činimo dove ali nam se one ne primaju! Možeš li nam objasniti zašto je tako?

Vaš dove se ne primaju jer su vaša srca višestruko umrtvljena:


1) Tvrdite da ste spoznali Allaha, ali ne izvršavate svoje obaveze prema Njemu;

2) Govorite da volite Allahovog poslanika, ali ste ostavili njegov sunnet;

3) Smatrate da je smrt istina, ali se za nju ne pripremate;

4) Vjerujete da je Džennet istina, al’ se za njeg slabo spremate;

5) Ubjeđeni ste da je Džhennem istina a opet od njeg ne bježite;

6) Kada se probudite iz vašeg sna preokupirani ste tuđim manama, a zaboravljate svoje!” , on im je odgovorio.

Druga stvar koju treba spomenuti kada se govori o primanju dove odnosi se na način i vrijeme u kojem se dova čini. Dova se mora činiti odlučno i s uvjerenjem da će biti uslišana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem u tom pogledu kaže: “Allahu dovu upućujte sa čvrstim ubjeđenjem da ća vam dovu uslišati! Znajte da Allah ne prima dovu čovjeka čije je srce nemarno i rasijano!”

Dova se može činiti u svako vrijeme, ali se treba koristiti prilikama za koje znamo na osnovu određenih hadisa da je poželjno u njima doviti. O ovome je govorio poznati autoritet, imam Ebu Hãmid el-Gazãli, u svom kapitalnom djelu Ihjã’u ’ulumi-d-din. On kaže: “Dova ima deset ãdãba (stvari koje je lijepo činiti):


1) Da se traži odabrano vrijeme kao što je Dan Arefata, mjesec ramazan, džuma (petak), zadnja trećina noći, vrijeme pred zoru itd.;

2) Da se iskoriste posebne prilike kao što su sedžda (dok je čovjek na sedždi), sudar dvije vojske, spuštanje kiše, vrijeme dok se uči ikãmet (priprema za namaz) kao i poslije njega (prije stupanja u namaz), također, stanje srčane omekšanosti;

3) Okretanje prema Kibli s podignutim rukama (otvorenim dlanovima prema nebu).

4) Spustiti glas da bude između poluglasnog govora i šaputanja;

5) Nastojati da se prvenstveno uče dove koje su prenesene od Poslanika saws

6) Dovu treba činiti skrušeno i ponizno, u nadi i strahu, jer Allah, dž.š., kaže: “Molite Gospodaru svog skrušeno (ponizno) i u sebi (potajno)!” (El-A’raf, 55) 

Također, Svevišnji je rekao opisujući neke Svoje odabranike čije su dove primljene: "Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su nam se u nadi i strahu, i bili su prema nama ponizni.” (El-Enbija, 90)


7) Prilikom učenja dove odlučno tražiti, uz čvrsto ubjeđenje da će dova biti uslišana.

8) Biti krajnje uporan u činjenju dove.

9) Započeti dovu zahvalom Allahu, dž.š., i salavatom na Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.To isto učiniti i na kraju dove.

10) Pokajati se (tevbu učiniti), vratiti tuđe hakove, zatražiti halala od onih kojima je nepravda učinjenja i istinski se okrenuti Allahu. To je suštinsko i najvažnije kada je u pitanju primanje dove.”

 

O tome koliko čovjek treba biti ustrajan u činjenu dove svjedoče sljedeći hadisi Allahovog poslanika:

 

Buharija i Muslim prenose da je Allahov poslanik,sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Prima se dova svakom od vas ukoliko ne žuri i ne dodaje: - Obraćao sam se molbom i nije mi primljena!”

Muslim u svojoj zbirci prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Čovjekova dova biva primljena osim u slučaju molbe za neki grijeh, prekid rodbinske veze ili kada se traži da se molba udovolji odmah. Neko upita: - Božiji poslaniče, šta to znači da neko traži da mu bude brzo udovoljeno? Vjerovjesnik, ’alejhi-s-selam, odgovori: - To je da dotični kaže: - Molio sam i molio i nisam primijetio da mi je molba primljena, - udaljio se tada i prestao da moli.”

 

Također, važno je imati u vidu da čovjeku nije poznato na koji način će biti primljena njegova dova. To najbolje odslikava hadis u kojem Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže:
“Nijedan musliman neće moliti za neku stvar koja nije grijeh i kojom se ne prekidaju (remete) rodbinske veze a da mu Allah, dž. š., neće zbog te dove dati jednu od tri stvari:

1) Primiće mu njegovu dovu tako što će mu dati na dunjaluku ono za što je molio;

2) Ili će mu odgoditi ono za što moli pa mu to dati na Sudnjem danu;

3) Ili će zbog te dove od njega otkloniti neku nesreću i belaj.

 

Onome kome se dova ne odbija :

1. Dova vjernika upućena bratu muslimanu u njegovom odsustvu: Od Ebu Derdaa' r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Nema tog muslimana koji moli Allaha za svog brata dok je on odsutan a da melek, koji je zadužen za njega, ne uči istu dovu za toga koji moli." (Bilježi Muslim)

2. Dova onoga kome je nepravda učinjena: "Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: "Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor." (Bilježi Buhari)

3. Dova putnika: Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Tri dove se ne odbijaju i tu nema nikakve sumnje: dova onoga kome je nepravda učinjena, dova putnika namjernika i dova roditelja koji moli za svoje dijete." (Bilježi Tirmizi)


4. Dova postača dok iščekuje iftar, dova pravednog vladara-imama: Po hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, trojici se dova ne odbija: "Postaču dok se iftari, pravednom vladaru i dova onoga kome je nepravda učinjena. Njegovu dovu Allah uzdiže iznad bijelh oblaka, otvara joj nebeska vrata i kaže: "Tako mi Moje moći, pomoći ću te, koliko je uskoro!" (Bilježi Tirmizi)

5. Dova poslušnog djeteta: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi se predaja da je Alejhi-sselam rekao: "Kada čovjek umre prestaju mu se pisati njegova djela osim u tri slučaja: "ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje koje ljudima koristi i lijepo odgojeno dijete koje moli za svoje roditelje." (Bilježi Muslim)

6. Dova onoga koji se našao u nevolji: Shodno Kur'anskom ajetu: A koje taj Koji se nevoljniku u nevolji odaziva (En-Ne-ml, 62)

7. Ko zanoći čist (pod abdestom) spominjajući Allaha: Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: "Nema tog vjernika koji zanoći sa abdestom spominjujući Allaha pa se probudi a potom prouči dovu tražeći od Allaha dobro i na dunjaluku i na ahiretu, a da mu ta dova ne bude uslišana." (Bilježi Ebu Davud i Ahmed)

Dova kojom je molio Junus, a.s.: " Od Sa'd ibn Ebi Vekasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko prouči dovu koju je Junus a.s. u utrobi ribe učio: 'Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si Ti, zaista sam ja od onih koji su se prema sebi ogriješili', dova će mu biti uslišana." (Bilježi Tirmizi i drugi)

8. Dova onoga koji se probudi iz sna: Od Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko se probudi iz sna pa prouči: "Nema drugog boga osim Allaha Jednog Jedinoga, Koji nema sudruga, samo Njemu pripada vlast i samo je On dostojan zahvale, On svime upravlja, neka je hvala Allahu, slavljen neka je Allah, Allah je Velik, nema moći niti slave osim kod Allaha" a zatim kaže Gospodaru moj oprosti mi, ili prouči dovu bit će mu uslišana. Ako potom obavi i namaz bit će mu primljen kod Allaha." (Bilježi Buhari i drugi)

9. Dova čestitog djeteta za njegove roditelje: Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. kazao:" Zaista će Allah uzdigniti položaj svoga iskrenog roba u džennetu, a on će kazati: "Gospodaru moj odakle meni ovoliko dobrih djela ? "Bit će mu odogovoreno: "Ovo je rezultat dove i moljenja za oprost tvoje djece." (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir ga smatra sahihom)

10. Dova hadžije i onog koji obavlja umru, kao i dova onog koji se bori na Allahovom putu: Ibn Omer, r.a., bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Borac na Allahovom putu, hadžija i onaj koji umru obavi, žude-ći za svojim Gospodarom, njihove dove su uslišane a ono što zatraže bit će im dato." (Bilježi Ibn Madždže, a Albani ga smatra ha-senom)

11. Dova onoga koji mnogo spominje Allaha: Od Ebu Murejre se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Trojici se ne odbija dova: "Onome koji često spominje Allaha, dova onoga kome je nepravda učinjena i dova pravednog imama-vladara." (Bilježi Bejheki i Taberani, Albani ga smatra hase-nom)

12. Dova onoga koga je Allah zavolio i kome se smilovo: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Zaista je Allah rekao: "Ko uznemirava Mog evliju (vjernika kojeg Ja zavolim) objavit ću mu rat. Moj rob mi se ne može ničim bolje približiti kao sa farzovima koje sam mu propisao. On mi se tako približava nafilama sve dok ga Ja ne zavolim, a kad ga zavolim postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi i njegova noga kojom hoda. Kada Mi zatraži nešto, Ja mu dam, a ako Me zamoli za zaštitu Ja mu je pružim..." (Bilježi Buhari)

 

” Molim Allaha Uzvišenog da nas učini od onih koji mnogo dove čine ugledajući se pri tome u Allahovog odabranika i miljenika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem koji je često učio ove dove: “Bože, udalji od mene grijehe moje onako kako si udaljio istok od zapada. Bože, očisti me od grijeha onako kako je bijela odjeća očišćena od nečisti. Bože, grijehe moje operi vodom, snijegom i pljuskom.” “Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!”

 

Allahumme Amin


 

05.06.2018.

Zadnja trecina Ramazna i noc vrijednija od hiljadu mjeseci-Noc Lejletul-Kadr

Bismillahir-Rahmanir-Rahim''
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Zadnja trecina Ramazna i noc vrijednija od hiljadu mjeseci-Noc Lejletul-Kadr

Zadnja trećina ramazana je nastupila, a šta je sa nama, da li smo čvrsto odlučili da ove godine ne dozvolimo da nam promakne to veliko dobro o kojem Allahov miljenik kaže: “Došao vam je blagoslovljeni mjesec, u njemu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Kome bude uskraćeno dobro ove noći, uskraćeno mu je svako dobro, a neće biti uskraćeno osim pravom nesretniku.“ (Ibn Madžde od Enesa ibn Malika, br, 1644 – njegovu vjerodostojnost je potvrdio šejh Albani i kazao; hasenun-sahih.)

Da li smo, o Allahovi robovi, ikada istinski razmišljali o veličini Allahove blagodati prema nama, to što nam je podario ovu blagoslovljenu i veličanstvenu noć i to što nas je poživio do ove velike sezone i na taj način nam dao priliku da zaslužimo obećane nagrade, onima koji provedu ovu noć u ibadetu? Da smo istinski razmišljali o veličini te blagodati i veličini te noći ne bi sebi dopustili da nespremni dočekamo vrijeme u kojem je Poslanik, alejhi selam, preporučio njeno traženje, zadnjih deset dana ramazana.

Da li ćemo svojim gafletom i nemarom biti meðu pravim nesretnicima, spomenutih u ovom hadisu, ili ćemo se ugledati u Allahovog miljenika, ozbiljno zavrnuti rukave, i odlučiti da ove godine provedemo ovu noć u ibadetu Uzvišenom Allahu. Ne bi li na taj način zaslužili obećanu nagradu, spomenutu u riječima Allahova miljenika, riječima koje svako od nas zna napamet: “Ko provede noć lejletul-kadra u ibadetu, vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, biti će mu oprošteni prijašnji grijesi“ (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre r.a.)

Uzvišeni Allah, nakon što je na početku sure El-Kadr spomenuo činjenicu da je Kur'an objavljen u Noći kadra, postavlja pitanje koje bi u ljudskoj duši trebalo pobuditi interesovanje za odgovorom: ''A šta ti misliš šta je Noć kadr?'' Nakon toga dolazi odgovor koji na jednostavan način pojašnjava vrijednost ove noć: ''Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci.'’ Islamski učenjaci – tumači Kur'ana, pojašnjavajući ovaj ajet, kažu: ''Ibadet u Noći kadra bolji je od ibadeta u hiljadu mjeseci (bolji od ibadeta u osamdeset i tri godine) u kojem nema Noći kadra.''

Identična osobenost ove noći spomenuta je u riječima Allahovog Poslanika: “Došao vam je blagoslovljeni mjesec, u njemu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Kome bude uskraćeno dobro ove noći, uskraćeno mu je svako dobro, a neće biti uskraćeno osim pravom nesretniku.“ (Ibn Madžde od Enesa ibn Malika, br. 1644, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani i kazao: hasenun-sahih)
Spomenuta nagrada – osobenost nije jedina nagrada koja se vezuje za ovu noć. U sunnetu Allahovog Poslanika također je spomenuta nagradu za onoga koji ovu noć provede u ibadetu. Kazao je Allahov Poslanik: ''Ko Noć kadra provede u kijamu (klanjajući namaz), vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.'' (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, r.a.)
Zbog veličine i bitnosti ove noći, vjernik bi trebao poznavati najosnovnije propise vezane za ovu noć, a to sve s ciljem kako bi bio od onih koji će na najpotpuniji način pokupiti obećanu nagradu za ibadet u ovoj noći.
U nastavku ćemo navesti neke najosnovnije propise koje bi pogledu Noći kadra trebao poznavati svaki vjernik.


Kada je noć Lejletul-kadr?

Jedno od najbitnijih pitanja vezanih za ovo poglavlje jeste i pitanje: Kada je noć Lejletul-kadr?
Veliki broj učenjaka smatrao je da je Lejletul-kadr dvadeset i sedma noć ramazana. Ovo mišljenje definitivno je najrasprostranjenije među širokim muslimanskim masama u cijelom svijetu. Međutim, smatram da ljude ne treba ograničavati na ubjeđenje da je Lejletu-kadr u istoj noći svake godine, jer to mišljenje sadrži određene manjkavosti. Mnogi ljudi smatraju da će sigurno osvanuti oproštenih grijeha ako tu noć provedu u ibadetu i da u drugim noćima ne treba ibadetiti.
Hadisi Allahovog Poslanika jasno ukazuju na to da je Lejletul-kadr u zadnjoj trećini mjeseca ramazana. Kazao je Allahov Poslanik: ''Tražite Lejletul-kadr u zadnjoj trećini mjeseca ramazana.'' (Tirmizi od Aiše, r.a., a šejh Albani smatrao ga je vjerodostojnim)

U drugim hadisima Allahov Poslanik pojasnio je citirani hadis i preporučio traganje za Noći kadra u neparnim noćima zadnje trećine mjeseca ramazana. Kazao je Allahov Poslanik: ''Trudite se tražeći noć Lejletul-kadr u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana.'' (Buharija i Muslim od Aiše, r.a.)
Mnogo je rivajeta i hadisa koji preciziraju Noć kadra. U nekima je to dvadeset prva noć, u nekima dvadeset treća, u nekima dvadeset sedma i u nekima dvadeset deveta. Kako ispravno shvatiti ove hadise i kao pomiriti prividnu koliziju između spomenutih hadisa? Imam En-Nevevi kazao je u Medžmu'u: “Ne postoji drugi način da se pomiri prividna kontradiktornost između hadisa spomenutih u ovom poglavlju osim na način da se kaže da Noć kadr nije fiksna u istoj noći svake godine, već je prelazna iz godine u godinu.'' (6 tom, str. 316)
Zbog toga vjernik ne bi trebao da se poigrava sa spomenutom nagradom i ne bi trebao smatrati da je Noć kadra samo u nekoj od noći iz zadnje trećine ramazana. Naprotiv, trebao bi da minimalno sve neparne noći zadnje trećine ramazana provede u ibadetu, u želji za postizanjem spomenute nagrade.


Šta činiti u Noći kadra?

Iz citiranih hadisa vidjeli smo da je ibadet u ovoj noći vredniji od ibadeta u hiljadu mjeseci u kojima nema ove noći. Pitanje koje se nameće samo po sebi glasi: Kojim ibadetima ispuniti Noć kadra?
Islamski učenjaci spomenuli su tri vrste ibadeta kojima, između ostalih, čovjek može upotpuniti ovu blagoslovljenu noć:
1.Namaz; kazao je Allahov Poslanik: 'Ko provede Noć kadra u kijamu (klanjajući namaz), vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.’' Cijela noć općenito je vrijeme u kojem je dozvoljeno klanjati nafila-namaz, stoga vjernik treba da Noć kadra u što većoj mjeri provede u namazu.

2-Dova i zikr – spominjanje Allaha; dova i zikr su općenito propisani, a posebno dova koja je spomenuta u hadisu Aiše, r.a. Naime, Aiša, r.a., upitala je Allahovog Poslanika: ''Allahov Poslaniče, kada bih znala da je Noć kadra, šta bih dovila Allahu u toj noći?'' Na to je Allahov Poslanik rekao:

اللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي

''Reci: 'Allahumme inneke Afuvun tuhibbul-afve fa'fu 'anni' /

'Gospodaru moj, Ti si onaj koji prašta i voliš opraštanje, zato Te molim da meni oprostiš.''' (Tirmizi, od Aiše, r.a., a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

Ovaj hadis nedvosmisleno ukazuje na propisanost upućivanja dove Allahu u ovoj blagoslovljenoj noći.

3-Učenje Kur'ana; mjesec ramazan općenito je mjesec druženja sa Kur'anom, naročito u Noći kadra, kada je ibadet bolji i vredniji.


Šta je bolje od Noći kadra?

U hadisima Allahovog Poslanika nije spomenuto nijedno drugo djelo koje je na većem nivou od kijama (stajanja u namazu) u toku Noći kadra, pa makar to stajanje bilo na mjestu gdje je namaz vredniji od stotinu hiljada namaza obavljenih na drugom mjestu, kod Crnog kamena u svetom Hramu u Mekki.
Prenosi se od Mudžahida da je Ebu Hurejre, r.a., bio na bojnom polju, dakle u džihadu, pa su svi ostali ljudi, po završetku stražarske smjene, počeli da napuštaju mjesto stražarenja, a Ebu Hurejre, r.a., ostao je da stražari. U tom momentu pored je njega naišao čovjek i kazao: ''Zašto si ostao da stražariš?'' Ebu Hurejre, r.a., kazao je: ''Čuo sam Allahovog Poslanika da je rekao: 'Stajanje na Allahovom putu, makar jedan momenat, bolje je od stajanja u Noći kadra kod Crnog kamena.“ (Bejheki u Šuabul-iman, hadis br. 4286; Ibn Hiban u svome Sahihu, hadis br. 4603, njegovu vjerodostojnost potvrdio je Šuajb Arnaut u opaskama na istu knjigu. Šejh Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim u više svojih knjiga)


Žena u periodu mjesečnice i Noć kadra?

Određeni broj ljudi smatra da ženi u periodu mjesečnice nije propisano traganje za ovom blagoslovljenom noći u zadnjoj trećini mjeseca ramazana i da ona ne može da ibadeti. Ovakvo ubjeđenje je neutemeljeno. Žena u periodu mjesečnice potpada pod opći pojam riječi Allahovog Poslanika: ''Trudite se tražeći Lejletul-kadr u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana.'' To što žena u tom periodu ne može da klanja namaz, nije nikakav dokaz da ona ne može da ibadeti na drugi način ibadetom za čiju valjanost nije uvjetovana pravna čistoća.

Žena u tom periodu može da zikri – spominje Allaha, da ibadeti upućujući dovu Uzvišenom Allahu za sve ovodunjalučke i ahiretske potrebe, kao što joj je, po ispravnom mišljenju učenjaka, dozvoljeno da uči Kur'an bez direktnog doticanja mushafa. Stoga možemo kazati da nema potrebe da žena pije pilule kojima će odgoditi nastupanje mjesečnice s ciljem ibadeta u toj noći. Ibadet u Noći kadra nije ograničen na namaz, već obuhvata činjenje bilo kojeg ibadeta.


Kako prepoznati Noć kadra?

Pitanje koje postavlja veliki broj ljudi u vezi ove tematike jeste i pitanje pokazatelja Noći kadra. Odgovor na to pitanje izričito treba tražiti u objavi, jer je na drugi način nemoguće govoriti o toj tematici. Ako pogledamo hadise Allahovog Poslanika, vidjet ćemo da postoje dvije vrste pokazatelja Noći kadra: pokazatelji koji se vide u toku noći i pokazatelji koji se vide po završetku Noći kadra.

Allahov Poslanik, opisujući Noć kadra, rekao je: ''Pokazatelji Noći kadra ukazuju da je to noć čista vedra, kao da je u njoj blistavi mjesec, noć mirna i blaga, niti topla niti hladna, u toj noći zvijezdama nije dozvoljeno da gađaju sve dok ne svane. Također, sunce tog jutra izlazi bez sunčevih zraka, kao mjesec u noći uštapa, a šejtanima nije dozvoljeno da tog dan izađu sa njim.'' (Ahmed, od Ubade ibn Samita, r.a. Kazao je Šejh Šuajb Arnaut u opaskama na Musned imam Ahmeda, nakon ovog hadisa: ''Prvi dio hadisa je hasen – dobar, a drugi dio mogao bi da bude dobar – hasen zbog drugih predaja koje ga pojačavaju, a sened ovog hadisa je slab – daif)


Allahov robe,nezaboravi samo jedno da svake minute melek smrti moze doci,a mozda neces imati mogucnosti docekati iduci Ramazan i ovu bloagodati Allahove milosti i oprosta! Razmisli koliko si propustio u ovom svom prolaznom zivotu i kako i gdje! Uz naravno harame a zasto to opet raditi ? Reci vec jednom STOP sebi i sejtanu koji je uz tebe i noc i dan sve do kabura! Iskoristi i prije Ramazana i u Ramazanu i nakon svoj zivot u ibadeti-pokornosti i obozavaanju samo Uzvisnom koji ti nareduje samo hajr i dobro a zabranjuje ono sto nije dobro vjeruj po tebe! Kako provede Ramazan? Opet uz televiziju i serije,internet-chetanje i facebook subhnallah! A zasto opet tako,i zasto opet tako! Pa Allah ti podario el hamdu lillah zdrav zivot,razum,zdravu porodicu,imetak i ovaj mijesec i njegovu vrijednost a nisi ni to u stanju da se okanis televizora,interneta i telefona-( gibeta-traca,nemimeta-prenosenje tudjih rijeci rekla kazala,porvaranja-taj uradio to a onaj ono !!!) Kao da nemas svoje kusnje pa ti sve ravno do mora pa samo udri po haramu i gledaj sto vise grijeha da pokupis ili ces vise pameti doci i reci :''Ja Rabb kajem se ,oprosti mi i uputi me na put sa kojem cu se tebi pribliziti i da budes zadovoljan sa mnom...'' Ja savijetujem sebe i sve vas,smrt je bliza od kragne za vratom a kada melek smrti dodje rado bi se samo makar minutu vratili na dunjaluk da uradimo sto vise dobrocinstva a nema robe nazad dok nas sviju Allah neprozivi na sudnjem danu! Pa evo dala ti se prilika i necekaj smrt i sudnji dan,nego radi nesto ! Ugasi televizor,iskljuci telefon i smanji razgovore samo na nuzne-nuzne! Mani se interneta i prijatelja i prijateljica na Msn,pal talku i facebook i pokaj se imas priliku jer ovih zadnji deset dana Allah oslobadja od Dzehennemske vatre pa pokaj se,cini puno isitgfar-pokajanje,dovi-moli za sebe i druge,zikri-velicaj Allaha nadajuci se nagradi,radi puno dobrocinstva u ime Allaha,uci Kur'an,ibadet cini i negubi nadu u Allahovu milost i oprost robe NIKAD!!!

Gospodaru naš, učini nas od onih koji će u ibadetu provesti Noć kadra! Gospodaru naš, učini nas od onih koji će pokupiti obećane nagrade za ibadet u Noći kadra! Amin!

Allahu moj, tražim najbolje što se traži, molim za najbolju nagradu-oprost,milost i Dzennet, a najbolji uspjeh, za najbolje djelo, za najbolju nagradu, za najbolji život i za najbolju smrt. Učvrsti me i otežaj vagu mojih dobrih djela. Utvrdi moje vjerovanje i podigni moje stepene. Primi moj namaz i oprosti mi moje grijehe. Podari mi najveće deredže u Džennetu. Amin!

Allahu moj, molim te za početna i završna dobra, sveukupno dobro, njegov početak i njegov kraj, ucini me iskrenom i ucini da svako moje djelo bude samo radi Tebe i priblizavanja Tebi, i podari mi Svojom milosti samo i pomoci najviše stepene u Džennetu. Amin!

Allahu moj, podari mi najbolje s čim dolazim, najbolje što radim, najbolje što činim, najbolje što krijem, najbolje što pokazujem i najveće stepene u Džennetu. Amin!

Allahu moj, molim te da mi podigneš ugled, da mi oprostiš teret (grijeha), da popraviš moje stanje, očistiš moje srce, sačuvaš me zla ljudi i Dzinna, osvijetliš moje srce, oprostiš mi moje grijehe i podari mi visoke stepene u Džennetu. Amin!

Allahu moj, molim Te da mi blagosloviš moj sluh, moj vid, moj ruh, moj ahlak (moral), moju porodicu, moj život, moju smrt, moja djela i primi moja dobra djela. Podari mi visoke stepene Dženneta, Amin!

Gospodaru naš, našu bol zamijeni utjehom, tugu radošću, a strah sigurnošću.
Gospodaru naš, neka jekin zgasne požudu srca, neka rijeka imana utrne žar duše.
Allahu Uzviseni, umornim očima podari siguran san, nemirnim dušama spokoj i obraduj ih skorom pobjedom.
Allahu, nek Tvoj nur prosvijetli izgubljene oči, neka zalutali nađu Tvoj put, a izgubljeni nađu Tvoju uputu,mir i spas.-Amin!

Gospodaru naš, neka istinska zora Tvoje svjetlosti odagna šejtanska šaputanja, neka istina prevlada zlo u nama i neka Tvoja vojska odbrane skrši swe spletke šejtanske.
Bože, sačuvj nas od tuge i brige, a iz naših duša odagnaj nemir.
Samo se Tebe bojimo, Tebi robujemo, na Tebe se oslanjamo i od Tebe pomoć tražimo.
Ti si naš Gospodar i Zaštitnik, pa divnog li Gospodara i Pomagača.!!

 

Allahumme Amin


http://www.youtube.com/watch?v=FZu_b6d8thU

https://www.youtube.com/watch?v=euA4vBBSykI

https://www.youtube.com/watch?v=-g2t_RFTGfA

 



15.05.2018.

O ljudi, dolazi nam velik, blagoslovljen mjesec,mjesec Ramazan !

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


O ljudi, dolazi nam velik, blagoslovljen mjesec,mjesec Ramazan !



Selman el-Farisi, radijallahu anhu, prenosi: “Zadnjeg dana mjeseca Šabana Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obratio nam se i rekao: "O ljudi, dolazi vam velik, blagoslovljen mjesec. U njemu se nalazi noć vrednija od hiljadu mjeseci. To je mjesec čije dane je Allah učinio obaveznim da se u njima posti, a klanjanje teravih-namaza u njegovim noćima je preporučeno.


Onaj ko se u tom mjesecu približi Allahu činjenjem dobrog djela, makar bilo i neznatno, bit će nagrađen kao da je učinio farz u neko drugo vrijeme! A ko učini farz, bit će nagrađen kao da je učinio sedamdeset farzova kad nije ramazan!
To je mjesec strpljivosti, a nagrada za istinsku strpljivost je Džennet. Također, to je mjesec prisnosti sa svojim bližnjim. U tom mjesecu povećava se vjernikova nafaka (opskrba). Ko pripremi postaču iftar, nagrada će mu biti oprost grijeha i spas od džehennemske vatre. I još će dobiti nagradu sličnu postačevoj a da njemu ništa ne bude umanjeno."
Neki su rekli: “Allahov poslaniče, nije svako od nas u stanju da osigura iftar postaču!?” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je:
"Allah daje tu nagradu onome ko da postaču da se iftari pa makar to bila hurma, ili gutljaj vode ili mlijeka.
To je mjesec čija je prva trećina Allahova milost. Njegova druga trećina donosi Allahov oprost a njegov završetak je spas od džehennemske vatre.

Onome ko umanji teret svome slugi (robu) u ovom mjesecu, Allah će oprostiti i osloboditi ga boravka u Džehennemu. U ovom mjesecu puno činite četiri stvari: sa dvije ćete postići zadovoljstvo vašeg Gospodara, a i druge dvije su vam također neophodne. Što se tiče onoga čime ćete postići zadovoljstvo vašeg Gospodara – to je svjedočenje da nema Boga osim Allaha (izgovaranje La ilahe illlellah) i upućivanje Allahu dove za oprost (činjenje istigfara). Ono što je neophodno je da molite Allaha da vas uvede u Džennet i da kod Njega tražite utočište od Džehennema. Onoga ko napoji postača kada iftari,Allah će (na Sudnjem danu) napojiti sa moga Havda (Vrela) tako da neće osjetiti žeđ sve dok ne uđe u Džennet."
(Prenose Ibn Huzejme u Sahihu, El-Bejheki, Ebu-š-Šejh i Ibn Hibban)


Praksa, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bila iščekivanje i viđenje mladaka a muslimanima je naređeno da počnu sa postom kada ugledaju mladi mjesec i da prestanu kada ga opet ugledaju.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu se prenosi da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Postite kada ga vidite (mlađak) i mrsite kada ga vidite, pa ako ga ne vidite (zbog oblaka), upotpuniti ša’ban tridest dana.’”
(Buhari, 4/106 i Muslim, br. 1081)



Sta da cinim u Ramazanu da steknem Allahovo zadovoljstvo i Oprost?


Ramazan je mjesec naše strpljivosti i izdržljivosti, mjesec ibadeta, mjesec dobrih djela koja se višestruko nagrađuju. Zato iskoristimo ramazanske dane koji su pred nama na najbolji mogući način, pripremljeni, osvježeni, opušteni i željni Allahovog zadovoljstva. Budući da mi kao majke ovog ummeta, supruge naših muževa, pastirice svojih kuća čuvamo svoju vjeru,moramo ipak paziti da ramazanske dane ne provedemo isključivo kuhajući, spremajući i služeći druge. Budimo svjesne da naša djeca najviše uče od nas jer mi smo te koje svojim primjerima podstičemo svoje porodice na dobro.
Napravimo sebi plan i program prije početka Ramazana, tako da za sve ibadete i za sve druge poslove nam ostane dovoljno vremena. Također je bitno da se ne zadovoljimo samo pokornošću u Ramazanu pa potom da zanemarimo dobra djela do narednog Ramazana.

Ako još uvijek nisi isplanirala kako da što više dobrih djela učiniš tokom ovog Ramazana, onda je ovo hedija za tebe.


Očisti svoje srce

Sva dobra djela moraju imati u sebi dvije osobine: da budu iskreno radi Allaha subhanehu ve te ala ucinjena i da budu u skladu sa Šerijatom. Tako naš post kao i svaki drugi ibadet mora biti isključivo samo radi Allaha Uzvišenog ni radi koga drugog. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: `Zaista se djela cijene prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom.`(Buhari i Muslim)

Nijedan naš ibadet neće biti valjan ako mu temelj nije tewhid. Imam tewhida, šejh Muhammed ibn Abdulvehhab je o uslovima valjanosti ibadeta izmedu ostaloga rekao: „Ako znaš da širk kvari ibadet kada se pomiješa sa njim i da poništava djela, te da je onome ko to učini vječni boravak među stanovnicima Vatre, znat ćeš da ti je to najbitnije spoznati – ne bi li te Allah spasio iz ove mreže – a to je od činjena širka Njemu.” (Ed-Durerus-Senijje, 2/23).Naravno toga imamo danas sirom Bosne i drugih drzava gdje se cine razni Bi'dati-sirk i kufrovi u Ramazanu,prepisujuci Allahovoj svt vjeri,sunnetu Poslanika sallahu alejhi ve sellem! Zato robe pazi!!! Neka je sve utemeljeno na Kuranu i sunnetu sa dokazima da ti sve ne propadne i da nebude samo GLAD od svega toga a ne post i ciscenje!

Budi ovoga svjesna sestro i brate te razmisli o ovim riječima. Zahvali se Allahu na blagodatim tewhida koja tebi i tvojoj porodici podarena. I sa tom jakom spoznajom dočekaj Ramazan.


Spremamo li se za Ramazan?


Od planiranja za Ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti Ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Dobra priprema je pola posla. Kako kvalitetno dočekati Ramazan ako se počnemo pred njegov sam dolazak spremati? Kako ga iskoristiti maksimalno kada nas preduhitri brzina vremena kojom on dođe i prođe? A mi ostanemo zatečeni jer nismo osjetili onoliko koliko smo se nadali i htjeli zvuk Qur’ana, slast namaza, jačinu zikra, čvrstinu pokajanja i poseban miris Ramazana.
U ovom mjesecu se djela naša umnogostručavaju. Zato krenimo na vrijeme sa našim pripremama za ovaj mjesec milosti.
U hadisu Poslanika, sallallahu a'lejhi ve selleme, stoji da je rekao''Došao vam je vaš mjesec zakletvom Allahovog Poslanika, ne dođe bolji mjesec muslimanima od ovoga mjeseca, niti dođe gori (lošiji) mjesec po munafike (licemjere) gori od njega. Doista Allah piše njegove sevabe i njegove nagrade prije nego i nastupi, a piše njegove grijehe (grijehove) prije nego i nastupi, stoga što vjernik priprema svoj imetak u njemu za snagu obavljanja ibadeta, dok munafik u njemu se priprema za ogovaranje vjernika i traženje njihovih manjkavosti (nedostataka, grešaka), pa je on (ramazan) dobitak za vjernike a šteta (propast) za pokvarenjake''. (Bilježi ga Ahmed i El-Bejheki od Ebu Hurejre)


Nekoliko načina koji nam mogu pomoći u našem spremanja za Ramazan su:


1. Dova Allahu subhanehu ve te ala da Ramazan dočekamo zdravi i jaki u našoj vjeri kako bi bili što bolji, što jači vjernici tokom ovog mjeseca milosti. Priča Enes, radijellahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada nastupi mjesec Redžep govorio: Allahu naš, daj nam bereketa u Redžepu i Šabanu, i daj da dočekamo Ramazan.“ (Ahmed i Taberani)

2. Radost ovom posebnom gostu koji na putu ka nama, jer u ovom mjesecu se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju Dženneta.

3.Planiranjem unaprijed kako da provedemo Ramazan gdje će najviše biti mjesta za ibadete a najmanje za besposlice.
Planirajmo da što više:

- proučimo Kur'ana,
- klanjamo nafile namaza pored obaveznih,
- zikrimo
- dovimo
- udjeljujemo sadaqu
- kajemo se Allahu i zahvaljujemo Mu na svim blagodatima
- čitamo islamsku literaturu;


4. Naša jaka namjera da dočekamo i provedemo Ramazan u dubokoj pokornosti Allahu, u činjenju što više dobrih djela, ne smije izostati u našoj pripremi.

5. Doček Ramazan sa pokajanjem od naših grijeha i sa čvrstom odlukom da se nikada više na vratimo na njih. "I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli.“ (Prevod značenja, En Nur, 31)

6. Čišćenjem naše duše i osvježavanjem našeg znanja o pitanjima Ramazana razumjevanjem ramazanskih propisa.

7. Ne zanemarivanjem da'we, pozivanje u našu vjeru tewhida. U našem vremenu je od posebnog značaja pozivanje u islam- tewhid, u vremenu kada je ovaj poziv pod plaštom žestokih napada Allahovi neprijatelja. U hadisu Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem se navodi: "Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga." (Muttefekun alejhi)

8. Doček Ramazan sa novom stranicom u našem životu: sa tewbom, sa čvrstim slijeđenjem sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa dobročinstvom prema našim roditeljima i famliji, miskinima i siromašnima te sa jačanjem naše veze sa braćom i sestrama u islamu.

Spremajmo se sada (ako već nismo) za mjesec milosti. Ramazan bi trebali šest mjeseci ispraćati, a pet ostalih provesti u pripremi za slijedeći dolazak. Zato ne dozvolimo da naša srca nisu još očišćena i da su zaprljana svakodnevnim grijesima a gost samo što nije stigao. Ako se sami ne pripremimo za njegov dolazak niko to za nas neće uraditi.


UPOZORENJE SESTRAMA:


Postovana sestro jedno upozorenje tebi,kao vjernici koja ces postiti i biti zauzeta raznim obavzama oko ibadeta i odrzavanje kuce svoje porodice-znaci imas mnogo sevaba i dobrog djela el hamdu lillah,ali znaj jedno samo da nasi predhodnici su se znali iftariti samo hurmom ako su je imali i vodom,a tebi sestro savijet je:
-rasporedi sebi dan insaAllah od sehura do ifara i od iftara do sehura
-ustaj na sehur jer bereket je u njemu,pripremi svojim ukucanima sehur i usluzi ih
-klanjaj svoj namaz i cini jutarnji zikr-velicaj Allaha svt
-pospremi kucu na vrijeme i klanjaj svoj duha namaz
-rasporedi sebi dvevno da proucis 20 stranica Kur'ana ili iza svakog namaza po 4 stranice
-citaj hadise
-razmislja o djelima svojim i cini twbu-pokajanja
-svodi inventrur dana,zivota
-pripremaj se za IFTAR I ZA TO UPOZORENJE:
Ne dozvoli da ti pola dana bude u spremanju iftara raznih jela i pita i pitica jer kao prvo dragocijeno vrijeme ti opet prolazi u kuhanju 3 vrste hrane bespotrebo a sjeti se nasih predhodnika sa cim su se iftarili i bili su zadovoljni sa malo el hamdu lillah...
Zamisli koji si hajr mogla jos da uradis,u tom vremenu a treba da ga iskoristimo sto maksimalnije jer ima Ramazan svoju vrijednost pa zato smanji to kuhanje,nego povecaaj ibadet! Nezaboravi dok spremas iftar i kuhas mozes zikriti-velicati Allaha svt sto vise!
-Nakon iftara obavi svoj namaz,posluzi svoju porodicu i pospremi kucu dok ti muz doodje sa teravije da bi mu ugodila i olaksala njegov post i fitnet kroz koji prlazi svakodnevno pa spremi se za njega i drugi ibadet koji je Allah svt te zaduzio!
-Ustani na nocni namaz,probudi svoga muze i pripremaj te se za sehura itd

Znaci sestro moja isplaniraj dan svoj insaAllah sa Allahovom milosti i pomoci!
-POSTI OD hrane-jela i pica,od ruznih djela,ruznog govora-gibeta i prenosenja tudjih rijeci,potovra,mani se telefona i izuvidjanje tudjih mahana i popusti ko se ozenio ili rastavio-udao,mani se ljutnje i srdzbe i SABUR ako zelis OPROST i milost i Dzennet!


Ustaj na sehur i požuri sa iftarom
'

O vrijednosti ustajanja na sehur Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: `Ustajte na sehur, jer je u sehuru zaista berićet!` (Buhari i Muslim) Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio, pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte!” (Ahmed 5/270 i En-Nesai 4/145. Sened ovog hadisa je vjerodostojan.)

Požurivanje sa iftarom je praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od Sehla ibn S’ada se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sljedeće rekao: “Moj ummet će biti na mome sunnetu, sve dok ne budu čekali s iftarom izlazak zvijezda.” (Ibn Hibban 891 sa ispravnim senedom) Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je takode rekao: 'Ljudi će biti u dobru, sve dok budu žurili sa iftarom.`(Buhari i Muslim)
Također ne treba pretjerivati u hrani: `I jedite i pijte, ali ne pretjerujte! On ne voli one koji pretjeruju.` (El-A`raf, 31 ajet) Tokom Ramazana trebamo izbjegavati prejedanje jer ovaj mjesec je prilika da se imanski preporodimo a ne prejedamo.


Proučimo barem jednom čitav Kur'an tokom Ramazana


Isplanirajmo koliko stranica Kur'ana trebamo da učimo svakodnevno da bi proučile Kur'an barem jednom tokom Ramazana. Jer Ramazan je mjesec objave Kur'ana, mjesec u kojem je Uzvišeni Gospodar počeo objavljivati Svoju Knjigu Poslaniku Muhammedu sallalalhu alejhi ve sellem. O vrijednosti učenja Kur`ana ima puno hadisa, a u jednom od njih stoji: `Ko prouči jedan harf iz Allahove knjige, imat će nagradu, a nagrada se deseterostruko uvećava. Ne kažem da je `Elif-Lam-Mim`harf, `Elif`je harf, `Lam`je harf i `Mim`je harf`. (Tirmizi, hasen-sahih)
Posebno ovdje se podsjeća da ne zaobiđemo ni najvredniju knjigu poslije Kur'ana a to je zbirka hadisa. Mnogo je hadisa koji govore o Ramazanu, postu, nagradi koja nas čeka ako ove dane provedemo onako kako treba.


Veličaj sto više možeš Allaha i obraćaj Mu se dovom


Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je u svim momentima činio zikr, zahvaljivao Mu, veličao Ga i od Njega tražio pomoć: prilikom buđenja i ustajanja, u vrijeme izlaska i ulaska u kuću, prilikom smjene dana i noći, kada je bio svjedokom neke prirodne pojave, kada bi počinjao neki posao sve do lijeganja. O vrijednosti zikra Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem navodi se dosta hadisa, među kojima je i ovaj:`Primjer onoga koji čini zikr (spominjanje) svoga Gospodara i onoga koji Ga ne spominje je primjer živog i mrtvog. '(Muslim, Buhari)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je puno učio i dove Allahu Uzvišenom. Kada je Ummi Selema, jedna od njegovih supruga, upitana koju je dovu najčešće učio dok je bio kod nje, ona je rekla da je to bila ova dova: `O Ti koji vladaš srcima, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!` (Tirmizi, hasen) U Kur'anu Allah Uzvišeni kaže: „Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju - ući će, sigurno, u džehennem poniženi." (Prevod značenja, El-Mu'min, 60)


Udjeljuj na Allahovom putu


Uvećana nagrada u toku Ramazana odnosi se na sva dobra djela pa tako i na udjeljivanje na Allahovom putu. Mnogobrojni ajeti i hadisi govore o vrijednosti udjeljivanja.
Tumačeći “…što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (Prevod značenja, Saba, 39) Ibn Kesir navodi da ma koliko podijelili od onoga što nam je On naredio i dopustio, On će nam to nadoknaditi na dunjaluku protuvrijednošću, a na ahiretu nagradom.
Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nijednog dana u kojem osvanu robovi, a da ne siđu dva meleka pa jedan govori: - Allahu moj, nadoknadi onome koji daje, a drugi govori: - Allahu moj, daj propast onome koji ne daje.” (Muteffekun alejhi)
Vrijednosti dijeljenja na Allahovom putu su mnogobrojni. Neki primjeri su da nam se radi udjeljene sadake opraštaju grijesi, olakšavaju strahote Sudnjeg dana te zadobivamo Allahovu milost i Njegovu pomoć. Davanje sadaqa je znak naše bogobojaznosti, darežljivosti i plemenitosti. A isto i uzrok povećanja obilja iz riznica Moćnog i Jakog.


Provedi Lejletul-Qadr u ibadetu


Noć Lejletul Qadra je mubarek noć, noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. To je noć kada je Allah subhanehu ve te ala počeo sa objavljivanjem Kur’ana koji vodi putu spasa. Svaki musliman i muslimanka koji paze na pokornost Allahu subhenhu ve te ala, oživljavaju ovu noć vjerovanjem i željom za velikom nagradom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko probdije noć Qadr vjerujući i tražeći nagradu samo od Allaha, biće mu oprošteni prethodni (mali) grijesi.” (Buharija, 4/217 i Muslim, 759)
Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: “Upitala sam: ‘Allahov Poslaniče, ako pogodim noć Qadr, šta ću moliti u njoj?’ Odgovorio je: ‘Moli: ‘Allahume inneke afuvvun tuhibul-afve f’afu anni.’ (Gospodaru moj, Ti praštaš i voliš oprost, pa mi oprosti)’” (Et-Termizi, 3760 i Ibn Madždže 3850 od Aiše. Njegov sened je ispravan.)
Posebno zadnjih deset dana ramazana oživimo ibadetima i stimulišimo naše ukućane da to isto urade. Probdijmo ovu noć u pokornosti Allahu subhanehu ve te ala tražeći i moleći za oprost. Jer zaista nijedna noć nije kao ova. Vrijednost ove noći je ogromna. Iskoristimo zato njene blagodati, njene vrijednosti i njen značaj najbolje što možemo i umijemo. Ne budimo jedni od nesrećnika pa da nam njeno dobro ostane uskraćeno. A njeno dobro ostaje uskraćeno i nedostupno samo nesrećnicima.


Ne kvari Ramazan svojim ružnim djelima


Ukoliko želimo da naš post bude primljen kod Allaha subhanehu ve te ala kao i sva naša dobra djela čuvajmo se ogovaranja, širenja laži, nanošenje nepravde ljudima kao i drugih harama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: `Ko ne napusti ružan govor i postupke po njemu, Allahu nije potrebno ni da napušta jelo i piće!` (Buhari)


Sta nakon Ramazana?


Posti šest dana Ševvala
Ebu Ejjub el-Ensari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko isposti ramazan, potom isposti šest dana Ševvala, kao da je postio cijelu godinu.” (Muslim, 1164, Ebu Davud, 2433, Tirmizi, 759, Ibn Madže, 1741.)
U hadisu koji se prenosi od Sewbana, a on od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, se prenosi da je rekao: Ko bude postio ramazan - jedan mjesec je kao deset mjeseci – i postio šest dana nakon Bajrama, to biva kao da je postio čitavu godinu!“ Imam En-Nevevi, Allah mu se smilovao, je rekao: „Učenjaci su kazali da to vrijedi kao post čitavo vrijeme upravo radi toga što jedno učinjeno dobro djelo vrijedi kao deset dobrih djela.

Draga sestro i brate, ne dozvoli da se okreneš a ti se nalaziš već na polovini Ramazana, a nisi još počela učiti Kur'an, nijedan hadis nisi pročitala, niti nafile namaze obavila, niti udjelila sadaqe...
Budi na vrijeme tu na vratima, nas mili gost stiže, dočekaj ga spremno, nasmijano, raširenih ruku. Ne propusti nijedan dan Ramazana da ti prođe a da u njemu nisi uradila neko dobro djelo koje će te približiti Allahu, subhanehu ve te`ala.




15.05.2018.

„Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ (El-Hidžr, 9.)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

„Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ (El-Hidžr, 9.)


Kur’an se sastoji od 114 sura (najbliži prijevod riječi „sura“ može biti „poglavlje“, ali je svakako nepotpuno i neprecizno jer se kur’anske sure potpuno razlikuju od poglavlja u nekom napisanom djelu, što je tema nekog drugog opširnijeg rada). Sure su sastavljene iz ajeta čiji broj prelazi 6000 (u literaturi se, zbog različitih metoda brojanja ajeta, može naići preciziran broj 6236 ili 6666). Prva kur’anska sura je El-Fatiha. Svakoj suri dat je naslov koji ima simbolično značenje. Poglavlja nisu poredana po hronološkom redu (za kojeg se vjeruje da je redoslijed njihovog objavljivanja). Nakon uvodne sure El-Fatiha, Kur’an nastavlja najdužom, a završava najkraćim surama.

Šta Allah, dž.š., kaže o Kur’anu?

Navest ćemo samo nekoliko kur’anskih ajeta:

„I kunem se časom kad se zvijezde gube – a to je, da znate, zakletva velika, on je, zaista, Kur’an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od Gospodara svjetova. Pa, kako ovaj govor omalovažavate i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana – vi u njega ne vjerujete?“ (El-Waqi’a, 75-82.)

„Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika, a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.“ (El-Isra’, 9-10.)

Alija ibn Ebi Talib, r.a., zet Muhammeda, s.a.v.s., u svom opisu Kur’ana, kaže: “U njemu (Kur’anu) je sud o onome što je među vama, vijest o onome što je bilo prije vas i naviješće onoga što će biti poslije vas. On je jasni govori, a ne lakrdija i onog ko ga ostavi iz oholosti, Allah će uništiti, a onog ko traži uputu u nečemu drugom, Allah će ostaviti u zabludi.”



15.05.2018.

Sta je to Kur’an ?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Sta je to Kur’an ?

 

Nema sumnje da su se mnogi pitali: Šta je to Kur’an? Ta riječ, to ime, toliko puta spomenuto i citirano, u mnogim muslimanima raspiruje najljepše osjećaje, sjećanja i razmišljanja. Pa i pored toga što su muslimani pupčanom vrpcom vezani za Kur’an i što je on sastavni dio svakog momenta njihovih života, samo rijetki uspijevaju precizno i tačno govoriti o njemu. Ovaj tekst je pokušaj da se ukratko upoznamo s Kur’anom i ponovimo ono što je ranije naučeno.


Kur’an vlastito ime posljednje Allahove Objave ljudima, prema stavu jedne grupe islamskih učenjaka. Prema ovom stavu, Kur’an je ime koje nije izvedeno, nego je Allah, dž.š., Svoju posljednju Objavu tako nazvao – slično imenima ranijih objava – Tevrat, Zebur, Indžil. Neki drugi riječ „Kur’an“ deriviraju iz pojedinih glagola poput qare’e značenju „sakupiti“ ili od istog korijena u značenju „čitati“, ali aramejskog porijekla. Značenje riječi Kur’an u smislu učenja i čitanja upućuje da je to knjiga koja će biti čitana i učenja, a zatim proučavana, a značenje „sakupiti“ upućuje na do da je Kur’an skup svih prijašnjih objava, kao i skup svega što je potrebno čovječanstvu u smislu upute do Sudnjeg dana. I zbilja, nema trenutka na zemlji a da neko ne uči Kur’an i svoje srce napaja sa najčistijeg izvora upute i mudrosti.


Kur’an je Allahov, dž.š., govor, objavljen Njegovom posljednjem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s. Kur’an je mu’džiza (natprirodno djelo) izrazom i značenjem, a samo njegovo učenje predstavlja ibadet. Prenesen je (do nas) tevatur predajom (doslovno i precizno ga prenosi toliki broj ljudi da je nemoguće da su se složili u laži), zapisan je u zbirci, Mushafu od početka sure El-Fatiha do kraja sure En-Nas.


Navedena definicija sadrži nekoliko važnih detalja koje trebamo pojasniti. Najprije, Kur’an je Allahov, dž.š., govor. U njemu nema riječi Muhammeda, s.a.v.s., ashaba (njegovih savremenika koji su ga sreli) ili nekoga iz generacija poslije njih. To nisu riječi pjesnika ili govor nekog proroka. Kur’an je, dakle, Govor Gospodara svjetova! „A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.“ (En-Nisa’, 82.)

Objava Kur’ana počinje 610. godine. Muhammed, a.s., je, naime,  često razmišljao o tome da postoji samo jedan Bog, Stvoritelj Sunca, Mjeseca, Zemlje, neba i svih živih bića, i da svi ljudi trebaju samo Njega obožavati. On bi često napuštao rodnu Mekku i odlazio u pećinu na planini Hira. Tamo je volio biti sam, daleko od svih dunjalučkih misli i životne svakodnevice. U svojoj četrdesetoj godini Muhammed, s.a.v.s. je ponovo napustio Mekku da bi u se osamio u pećini i razmišljao o Stvoritelju. U posljednjoj trećini mjeseca ramazana, u jednoj od neparnih noći (lejletu’l-Qadr), Allah, dž.š., je počeo objavljivati Svoju poruku čovječanstvu preko Muhammeda, s.a.v.s., šaljući Svoga izaslanika, plemenitog meleka po imenu Džibril. Taj melek se pojavio Muhammedu, s.a.v.s., u pećini i zapovijedio mu: „Uči, čitaj, proučavaj…“ Prvih pet ajeta sure El-’Aleq koji su objavljeni tom prilikom predstavljaju prvi imperativ u Božjoj objavi muslimanima. Poznati egipatski islamski učenjak i da’ija, Amr Halid, govoreći o samom događaju i početku objavljivanje Kur’ana kaže: „Silazak objave Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u pećini Hira ima više aspekata. Objava se dogodila na udaljenom i teško pristupačnom mjestu, a nije se dogodila u veličanstvenom dvorcu! Uzvišeni Allah želi nas podučiti da početak vjere opstoji na snazi razmišljanja i poslanice, a ne na vanjskim i prolaznim stvarima, koje nemaju vrijednosti, osim kod onih koji nemaju razuma i koji razumiju samo ono što je njima dostupno i vidljivo. Oni su daleko od shvaćanja svega onoga što ne mogu vidjeti…“

Kada kažemo da je Kur’an mu’džiza, mislimo na to da je kompletna njegova struktura, svaki harf, ajet i sura, izrazom i značenjem nešto što je nemoguće oponašati ili doći s nečim sličnim. Kur’an postavlja izazov pred sve one koji sumnjaju u to da je on od Allaha, dž.š., i kaže: „A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“ (El-Beqare, 23-24.)

Naglašava se da je Kur’an jedina knjiga za muslimane koju je ibadet učiti (djelo služenja, robovanja Uzvišenom Allahu za koje se stiču posebne nagrade). Ova osobenost Kur’ana je podsticaj milionima muslimana koji uče Kur’an i nadaju se nagradi Uzvišenog Allaha iako ne znaju nijednu riječ arapskog jezika i vjerovatno ne razumiju, osim pomnog iščitavanja prijevoda, ono što uče. Uzvišeni Allah kaže: „Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga dâ, jer On mnogo prašta i blagodaran je.” (Fatir, 29-30.)

Prenosi se od Ebu-Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko posluša učenje jednog ajeta Knjige Uzvišenog Allaha, bit će mu upisana dva dobra djela, a ko prouči jedan ajet bit mu će svjetlost na Sudnjem danu.“ (Hadis bilježi imam Ahmed u Musnedu.)

Abdullah ibn Mes’ud, poznati ashab Muhammeda, s.a.v.s., je rekao: „Traži srce u tri situacije: prilikom slušanja učenja Kur’ana, na mjestima gdje se čini zikr i stiče korisno znanje ili u trenucima osame, pa – ako tu ne nađeš tvoje srce, zamoli Allaha da ti podari srce jer ga nemaš.“

Muhammed, s.a.v.s., je dosljedno, potpuno precizno i bez ikakvih izmjena ljudima prenosio svaki objavljeni harf, a oni su to pamtili i zapisivali na njima dostupnim materijalima. Imajmo na umu da je Kur’an čuvan na dva načina: učenjem napamet i zapisivanjem. Ova metoda je onemogućila bilo kakve izmjene kur’anskog teksta. Kolika se pažnja posvećivala čuvanju Kur’ana i njegovom izučavanju možda najbolje govori činjenica da je u jednoj vojnom pohodu poginulo oko 70 hafiza Kur’ana (hafiz je osoba koja zna cijeli Kur’an napamet)!

Kad je Božiji Poslanik ostavio ovaj zemaljski život, Kur’an je bio potpuno napisan i potpuno sačuvan, samo nije bio u jednu zbirku ili cjelinu sakupljen i sabran. Ovo nije bilo ni moguće, jer da bi se to učinilo potrebno je bilo da prestane Objava dolaziti. Dok je Muhammed, s.a.v.s., bio živ Objava je dolazila i ovako šta nije se moglo dogoditi. Samo nakon preseljenja Muhammeda, s.a.v.s., u vječni život, Božija Objava se mogla u jednu zbirku sabrati. Na prijedlog drugog halife, hazreti Omera, iz bojazni da nakon gubitka velikog broja hafiza u spomenutoj bici ne uslijedi nešto slično ili da se radikalno smanji broj osoba koje su znale Kur’an napamet, kao i zbog činjenice da Kur’an još uvijek nije bio sabran u jednu zbirku,  Ebu Bekr, prvi halifa, pozvao je Muhammedovog, s.a.v.s., ličnog pisara, Zejda ibn Sabita, r.a., koji je redovno pisao objavu kada bi dolazila Muhammedu, s.a.v.s., da se prihvati teškog, odgovornog i časnog zadatka sabiranja Kur’ana u jednu zbirku, što je on uspješno obavio. Za vrijeme hazreti Osmana, trećeg halife, Kur’an je prepisan u nekoliko primjeraka koji su zatim preneseni u razne dijelove islamskog svijeta kako bi se otklonila svaka mogućnost pogrešnog učenja. Sve ovo je potvrda i pojašnjenje kur’anskog ajeta: „Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ (El-Hidžr, 9.)

Kur’an se sastoji od 114 sura (najbliži prijevod riječi „sura“ može biti „poglavlje“, ali je svakako nepotpuno i neprecizno jer se kur’anske sure potpuno razlikuju od poglavlja u nekom napisanom djelu, što je tema nekog drugog opširnijeg rada). Sure su sastavljene iz ajeta čiji broj prelazi 6000 (u literaturi se, zbog različitih metoda brojanja ajeta, može naići preciziran broj 6236 ili 6666). Prva kur’anska sura je El-Fatiha. Svakoj suri dat je naslov koji ima simbolično značenje. Poglavlja nisu poredana po hronološkom redu (za kojeg se vjeruje da je redoslijed njihovog objavljivanja). Nakon uvodne sure El-Fatiha, Kur’an nastavlja najdužom, a završava najkraćim surama.

Šta Allah, dž.š., kaže o Kur’anu?

Navest ćemo samo nekoliko kur’anskih ajeta:

„I kunem se časom kad se zvijezde gube – a to je, da znate, zakletva velika, on je, zaista, Kur’an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od Gospodara svjetova. Pa, kako ovaj govor omalovažavate i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana – vi u njega ne vjerujete?“ (El-Waqi’a, 75-82.)

„Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika, a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.“ (El-Isra’, 9-10.)

Alija ibn Ebi Talib, r.a., zet Muhammeda, s.a.v.s., u svom opisu Kur’ana, kaže: “U njemu (Kur’anu) je sud o onome što je među vama, vijest o onome što je bilo prije vas i naviješće onoga što će biti poslije vas. On je jasni govori, a ne lakrdija i onog ko ga ostavi iz oholosti, Allah će uništiti, a onog ko traži uputu u nečemu drugom, Allah će ostaviti u zabludi.”

Mjesec ramazan je najbolja prilika da čovjek poboljša svoju vezu sa Kur’anom. Povratak Kur’anu nije dobrovoljno djelo, stvar ličnog izbora ili pitanje nekog unutrašnjeg osjećaja. Za muslimana taj povratak predstavlja potvrđivanje pripadnosti islamu.



18.03.2018.

Matematicka konstrukcija Kur’ana!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Matematicka konstrukcija Kur’ana!

 

Islamskim ucenjacima je znacenje ajeta "Nad njim je devetnest" dugo vremena bio nepoznat.

Sve dok dr. Resad Halifa 1974 pomocu kompjutera nije otkrio slijedece cinjenice:


•    Prva sura koja je objavljena po hronoloskom redosljedu je sura Al Alaq koja je smjestena na 96-mjestu ili devetnestom mjestu od pozadi. 


•    Prvo je objavljeno 5 ajeta ove sure. "Citaj , citaj u ime Gospodara tvoga koji stvara stvara covjeka od ugruska Citaj plemenit je Gospodar tvoj koji poucava peru, koji uci covjeka onome sto nezna. (96:19)"


•    Ovih pet ajeta se sastoje od devetnest rijeci


•    U ovih 19 rijeci su sadrzana 76 harfa (slova)


•    A broj 76 je dijeljiv sa 19 (19x4=76)


•    Kasnije se objavljuje jos 14 ajeta, koji kada se saberu sa onih 5 daju 19


•    Broj harfova ove sure je 285, opet broj koji je dijeljiv sa 19 (19x15=285)


•    Allahov pecat u Kur'anu "Bismilahi Rahman i Rahim" sto znaci "U ime Allaha Milostivog Samilosnog" se sastoji od 19 harfova.


•    Rijec ISM (ime) se u Kur'anu pominje 19 puta


•    Rijec ALLAH se u Kur'anu pominje 2698 puta, a broj 2698 je opet dijeljiv sa 19 (142x19=2698).


•    Rijec ER RAHMAN (Milostivi) se u Kur'anu pominje 57 puta (19x3=57)


•    Rijec ER RAHIM (Samilosni) je u Kur'anu pomenuta 114 puta (19x6=114)


•    U Kur'anu se nalaze tacno 114 pecata


•    Sura u casnom Kur'anu ima 114 (19x6=114)


•    Brojevi u Kur'anu se spominju na 285 mesta sto je opet dijeljivo sa devetnest (19x15=285)


•    Ako saberemo ove brojeve po njihovoj brojcanoj vrednosti dobicemo broj 174 591 koji je dijeljiv sa 19 (19x9.189=174.591)


•    Ako izbacimo brojeve koji se ponavljaju dobijamo 162 146 (19x 8 534= 162 146)


•    Ta i Ha su harfovi koji se u suri TAHA nalaze na 342 mesta (19x18=342)


•    Ja i Sin u suri JASIN ima tacno 285 (19x15=285)


•    Ta i Sin u surama koje imaju ove inicijale ima na 494 mesta (19x26=494)


•    Harfovi Elif,Lam,Mim i Ra su pocetni inicijali sure Ar Rad u kojoj su ovi harfovi nalaze 1501 (19x79=1501)


•    Lamova u 13 sura koje imaju ovaj inicijal ima 11 780 (19x620= 11 780)


•    Elifa u svih 13 sura koje imaju ovaj inicijal ima 17 499 (9x921=17 499)


•    Mimova kojih u 17 sura koje imaju ovaj inicijal ima 8 683 (19x457=8 683)


•    Sura An Nasr koja je posljednja u cijelosti objavljena sastoji iz 19 rijeci. To su bile neke od cinjenica do koje je dosao dr.Resad Halifa vezanih za broj 19.

Jos neke cinjenice koje su vezane za numerologiju

•    Rijec, Ovozemaljski zivot (Dunjaluk) je pomenuta 115 puta u Kur'anu, Buduci svijet (Ahiret) se nalazi takodje na 115 mjesta u Kur'anu.

•    Rijec Andjeli (Meleki) se kao i rijec Djavoli (Sejtani) pominju 88 puta u Kur'anu.

•    Rijec Zivot (Hayat) se u Kur'anu pominje na 145 mesta, koliko i rijec Smrt (Mawt).

•    Rijec Iblis (Satana-Sejtan) je U Kur'anu pomenut na 11 mesta isto koliko i rijec zastita od Sejtana.

•    Rijec Muslimani su pomenuti 41 put u Kur'anu koliko i rijec Dzihad (Borba na Allahovom putu).

•    Rijec Zlato se pominje na 8 mjesta koliko i rijec Luksuzni zivot.

•    Rijec Razum se u Kur'anu pominje 49 puta koliko i rijec svjetlost.

•    Rijec Cvrst je u Kur'anu pomenuta 114 puta koliko i rijec Strpljenje.

•    Rijec Muskarac se nalazi na 24 mesta koliko i rijec zena.

•    Rijec Molitva (Salat) je pomenuta 5 puta.

•    Rijec Mesec (Shahr) se pominje 12 puta u Kur'anu.

•    A rijec Dan (Yawm) je U Kur'anu pomenuta 365 puta.

•    Rijec Voda (Baher) je u Kur'anu pomenuta 32 puta, a rijec Zemlja (Barr) 13 puta. Ako ih saberemo dobicemo broj 45. Sada nalazimo procentualnu zastupljenost rijeci Voda u ukupnom broju rijeci (Voda i Zemlja). Ona iznosi 32/45 x 100% = 71.11111% Procentualna zastupljenost rijeci Zemlja u ukupnom broju rijeci Voda i Zemlja iznosi 28.8888888% Odnos zemlje i vode na zemlji iznosi bas ovoliko.

Da li je moguce da je Muhammed bio upoznat sa ovom cinjenicom prije 1400 godina?!
Ti (O Muhamede) nijednu knjigu nisi citao prije ove a nisi je ni desnom rukom svojom pisao inace posumnjali bi oni sto lazi govore. (29:48)


Reci - Kada bi se svi ljudi i dzini udruzili da sacine jedan ovakav Kur'an oni kao sto je on nebi sacinili.

 




18.03.2018.

Vrijednost ucenja Kur’ana

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Vrijednost ucenja Kur’ana

 

"Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati. Da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je." (Prijevod značenja Fatir, 29.-30.)

Učenje Allahove Knjige može biti dvojako: čitanje Kur'ana, tj. izgovaranje kur'anskih ajeta, i proučavanje Kur'ana i rad po njemu.


Čitanje Kur'ana

Mnogobrojni su šerijatski tekstovi koji govore o vrijednosti čitanja,

U Buharijinom Sahihu bilježi se od Osmana b. Affana, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji od vas je onaj koji nauči Kur'an – poduči se Kur'anu – a zatim druge podučava njemu."

U Dva Sahiha – kod Buharije i Muslima – bilježi se od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj koji vješto uči Kur'an, bit će u društvu plemenitih i čestitih meleka pisara, dok onome koji uči Kur'an pa zastaje i osjeća pri tome poteškoću, pripadaju dvije nagrade: jedna nagrada za učenje Kur'ana, a druga nagrada za teškoću koju osjeća učač."

Muslim bilježi od Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Učite Kur'an, jer će, uistinu, on (Kur'an) doći na Sudnji dan kao šefadžija (zagovornik) onima koji ga budu učili."


Također, Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nikada se neće okupiti ljudi u nekoj od Allahovih kuća da uče Allahovu Knjigu i da je međusobno proučavaju a da se na njih neće spustiti smiraj, obaviti ih milost, natkriliti ih meleki i Allah ih spomenuti kod onih koji su kod Njega!"

Tirmizi bilježi od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko prouči harf iz Allahove Knjige, njemu pripada dobro djelo koje se vrednuje do deset puta. Ja ne kažem da je 'elif-lam-mim' jedan harf, već je elif harf, lam je harf i mim je harf."

Ovo su neki od šerijatskih tekstova koji govore o vrijednostima učenja, čitanja Kur'ana i ova nagrada zasigurno pripada onima koji uče Kur'an tražeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu od Njega Uzvišenog. Slušajući ove riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i čvrsto vjerujući u njih, s pravom možemo reći da oni koji zapostavljaju učenje Allahove Knjige, oni koji se ne podučavaju kur'anskom pismu, ili oni koji svojim učenjem Kur'ana traže nečije drugo zadovoljstvo i nagradu od nekoga drugog mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, da svi oni propuštaju ogromnu nagradu, ogroman broj sevaba.


Adabi učenja Kur'ana

Učenje Kur'ana ima svoje adabe, lijepe postupke prilikom učenja. Od njih su i sljedeći adabi:

●  Prije samog učenja Kur'ana potrebno je zatražiti utočište kod Allaha, subhanehu ve te'ala, od prokletog šejtana, jer je Uzvišeni Allah rekao, kako stoji u prijevodu značenja: "Pa, kada hoćeš Kur'an da učiš, ti zatraži kod Allaha zaštitu od prokletog šejtana." (Prijevod značenja En-Nahl, 98.)

●  Iskrenost – čist nijjet, traženje samo Allahovog zadovoljstva i nagrade od Njega Uzvišenog, jer je učenje Kur'ana ibadet, zapravo, jedan od najvećih i najvrednijih ibadeta, a svaki vid ibadeta mora se iskreno upućivati samo Allahu, subhanehu ve te'ala. Svevišnji Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: "I Allaha obožavaj iskreno Mu ispovijedajući vjeru." (Prijevod značenja Ez-Zumer, 2.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Učite Kur'an i tražite time Allahovo zadovoljstvo prije negoli se pojave ljudi koji će loše postupati prema Kur'anu. Tražit će nagradu za njegovo učenje na ovom svijetu, a ne na onom drugom svijetu." (Ahmed; lanac prenosilaca je dobar.)

●  Prisutnost srca, tj. da učač prilikom učenja Kur'ana razmišlja o onome što prouči i da bude svjestan da mu se Uzvišeni Allah obraća putem Kur'ana, jer je Kur'an Allahov govor.

●  Učiti Kur'an s čistoćom, tj. pod abdestom.

●  Izbjegavati učenje Kur'ana na nečistim mjestima ili na bučnim mjestima, u skupovima gdje se priča, gdje se ne bi stišali glasovi prilikom učenja Kur'ana.

●  Od adaba učenja Kur'ana jeste i da učač uljepša svoj glas prilikom učenja Kur'ana.

●  Da uči Kur'an po tertilu, po tedžvidu, lijepo, sporo, razmišljajući o onome što prouči izgovarajući harfove ispravno sa svim njihovim svojstvima.

●  Praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je da je učio polahko odvajajući ajet od ajeta.

●  Također, od adaba učenja Kur'ana jeste i da učač – kada prouči ajet u kojem se nalazi spomen sedžde – učini sedždu Allahu, subhanehu ve te'ala, tako što će izgovoriti tekbir, tj. riječi ''Allahu ekber'', otići na sedždu i izgovoriti na njoj ''Subhane Rabbijel-E'ala'' ili drugu dovu, a zatim se podići sa sedžde bez tekbira i selama.

Ovo su neki od adaba učenja Kur'ana, pa, nastojmo da ih praktikujemo prilikom učenja Allahove Knjige.

Allah, subhanehu ve te'ala, rekao je: "Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu Mi ćemo ga slijepim oživjeti. 'Gospodaru moj,' – reći će – 'Zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?' 'Evo zašto' – reći će On - 'dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.' I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bit će, uisitnu, bolnija i vječna." (Prijevod značenja Taha, 123.-127.)

A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kur'an je dokaz za tebe ili protiv tebe.

 

18.03.2018.

"Ova Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je Knjiga da bi oni razmišljali o njenim ajetima i da bi razumni uzeli pouku." (Prijevod značenja Sad, 29.)

"Ova Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je Knjiga da bi oni razmišljali o njenim ajetima i da bi razumni uzeli pouku." (Prijevod značenja Sad, 29.)

18.03.2018.

„Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ (El-Hidžr, 9.)

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

 „Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ (El-Hidžr, 9.)

 

Kur’an vlastito ime posljednje Allahove Objave ljudima, prema stavu jedne grupe islamskih učenjaka. Prema ovom stavu, Kur’an je ime koje nije izvedeno, nego je Allah, dž.š., Svoju posljednju Objavu tako nazvao – slično imenima ranijih objava – Tevrat, Zebur, Indžil.

Neki drugi riječ „Kur’an“ deriviraju iz pojedinih glagola poput qare’e značenju „sakupiti“ ili od istog korijena u značenju „čitati“, ali aramejskog porijekla. Značenje riječi Kur’an u smislu učenja i čitanja upućuje da je to knjiga koja će biti čitana i učenja, a zatim proučavana, a značenje „sakupiti“ upućuje na do da je Kur’an skup svih prijašnjih objava, kao i skup svega što je potrebno čovječanstvu u smislu upute do Sudnjeg dana. I zbilja, nema trenutka na zemlji a da neko ne uči Kur’an i svoje srce napaja sa najčistijeg izvora upute i mudrosti. Kur’an je Allahov, dž.š., govor, objavljen Njegovom posljednjem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s.

Kur’an je mu’džiza (natprirodno djelo) izrazom i značenjem, a samo njegovo učenje predstavlja ibadet. Prenesen je (do nas) tevatur predajom (doslovno i precizno ga prenosi toliki broj ljudi da je nemoguće da su se složili u laži), zapisan je u zbirci, Mushafu od početka sure El-Fatiha do kraja sure En-Nas.

Navedena definicija sadrži nekoliko važnih detalja koje trebamo pojasniti. Najprije, Kur’an je Allahov, dž.š., govor. U njemu nema riječi Muhammeda, s.a.v.s., ashaba (njegovih savremenika koji su ga sreli) ili nekoga iz generacija poslije njih. To nisu riječi pjesnika ili govor nekog proroka. Kur’an je, dakle, Govor Gospodara svjetova! „A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.“ (En-Nisa’, 82.)

Objava Kur’ana počinje 610. godine. Muhammed, a.s., je, naime, često razmišljao o tome da postoji samo jedan Bog, Stvoritelj Sunca, Mjeseca, Zemlje, neba i svih živih bića, i da svi ljudi trebaju samo Njega obožavati. On bi često napuštao rodnu Mekku i odlazio u pećinu na planini Hira. Tamo je volio biti sam, daleko od svih dunjalučkih misli i životne svakodnevice. U svojoj četrdesetoj godini Muhammed, s.a.v.s. je ponovo napustio Mekku da bi u se osamio u pećini i razmišljao o Stvoritelju.

U posljednjoj trećini mjeseca ramazana, u jednoj od neparnih noći (lejletu’l-Qadr), Allah, dž.š., je počeo objavljivati Svoju poruku čovječanstvu preko Muhammeda, s.a.v.s., šaljući Svoga izaslanika, plemenitog meleka po imenu Džibril. Taj melek se pojavio Muhammedu, s.a.v.s., u pećini i zapovijedio mu: „Uči, čitaj, proučavaj…“ Prvih pet ajeta sure El-’Aleq koji su objavljeni tom prilikom predstavljaju prvi imperativ u Božjoj objavi muslimanima.

Poznati egipatski islamski učenjak i da’ija, Amr Halid, govoreći o samom događaju i početku objavljivanje Kur’ana kaže: „Silazak objave Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u pećini Hira ima više aspekata. Objava se dogodila na udaljenom i teško pristupačnom mjestu, a nije se dogodila u veličanstvenom dvorcu! Uzvišeni Allah želi nas podučiti da početak vjere opstoji na snazi razmišljanja i poslanice, a ne na vanjskim i prolaznim stvarima, koje nemaju vrijednosti, osim kod onih koji nemaju razuma i koji razumiju samo ono što je njima dostupno i vidljivo. Oni su daleko od shvaćanja svega onoga što ne mogu vidjeti…“ Kada kažemo da je Kur’an mu’džiza, mislimo na to da je kompletna njegova struktura, svaki harf, ajet i sura, izrazom i značenjem nešto što je nemoguće oponašati ili doći s nečim sličnim.

Kur’an postavlja izazov pred sve one koji sumnjaju u to da je on od Allaha, dž.š., i kaže: „A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“ (El-Beqare, 23-24.)

Naglašava se da je Kur’an jedina knjiga za muslimane koju je ibadet učiti (djelo služenja, robovanja Uzvišenom Allahu za koje se stiču posebne nagrade). Ova osobenost Kur’ana je podsticaj milionima muslimana koji uče Kur’an i nadaju se nagradi Uzvišenog Allaha iako ne znaju nijednu riječ arapskog jezika i vjerovatno ne razumiju, osim pomnog iščitavanja prijevoda, ono što uče. Uzvišeni Allah kaže: „Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga dâ, jer On mnogo prašta i blagodaran je.” (Fatir, 29-30.)

Muhammed, s.a.v.s., je dosljedno, potpuno precizno i bez ikakvih izmjena ljudima prenosio svaki objavljeni harf, a oni su to pamtili i zapisivali na njima dostupnim materijalima. Imajmo na umu da je Kur’an čuvan na dva načina: učenjem napamet i zapisivanjem. Ova metoda je onemogućila bilo kakve izmjene kur’anskog teksta. Kolika se pažnja posvećivala čuvanju Kur’ana i njegovom izučavanju možda najbolje govori činjenica da je u jednoj vojnom pohodu poginulo oko 70 hafiza Kur’ana (hafiz je osoba koja zna cijeli Kur’an napamet)! Kad je Božiji Poslanik ostavio ovaj zemaljski život, Kur’an je bio potpuno napisan i potpuno sačuvan, samo nije bio u jednu zbirku ili cjelinu sakupljen i sabran. Ovo nije bilo ni moguće, jer da bi se to učinilo potrebno je bilo da prestane Objava dolaziti. Dok je Muhammed, s.a.v.s., bio živ Objava je dolazila i ovako šta nije se moglo dogoditi. Samo nakon preseljenja Muhammeda, s.a.v.s., u vječni život, Božija Objava se mogla u jednu zbirku sabrati. Na prijedlog drugog halife, hazreti Omera, iz bojazni da nakon gubitka velikog broja hafiza u spomenutoj bici ne uslijedi nešto slično ili da se radikalno smanji broj osoba koje su znale Kur’an napamet, kao i zbog činjenice da Kur’an još uvijek nije bio sabran u jednu zbirku, hazreti Ebu Bekr, prvi halifa, pozvao je Muhammedovog, s.a.v.s., ličnog pisara, Zejda ibn Sabita, r.a., koji je redovno pisao objavu kada bi dolazila Muhammedu, s.a.v.s., da se prihvati teškog, odgovornog i časnog zadatka sabiranja Kur’ana u jednu zbirku, što je on uspješno obavio. Za vrijeme hazreti Osmana, trećeg halife, Kur’an je prepisan u nekoliko primjeraka koji su zatim preneseni u razne dijelove islamskog svijeta kako bi se otklonila svaka mogućnost pogrešnog učenja.

Sve ovo je potvrda i pojašnjenje kur’anskog ajeta: „Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ (El-Hidžr, 9.)

Kur’an se sastoji od 114 sura (najbliži prijevod riječi „sura“ može biti „poglavlje“, ali je svakako nepotpuno i neprecizno jer se kur’anske sure potpuno razlikuju od poglavlja u nekom napisanom djelu, što je tema nekog drugog opširnijeg rada).

Sure su sastavljene iz ajeta čiji broj prelazi 6000 (u literaturi se, zbog različitih metoda brojanja ajeta, može naići preciziran broj 6236 ili 6666).

Prva kur’anska sura je El-Fatiha.

Svakoj suri dat je naslov koji ima simbolično značenje. Poglavlja nisu poredana po hronološkom redu (za kojeg se vjeruje da je redoslijed njihovog objavljivanja).

Nakon uvodne sure El-Fatiha, Kur’an nastavlja najdužom, a završava najkraćim surama.

Šta Allah, dž.š., kaže o Kur’anu?

Navest ćemo samo nekoliko kur’anskih ajeta: „I kunem se časom kad se zvijezde gube – a to je, da znate, zakletva velika, on je, zaista, Kur’an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od Gospodara svjetova. Pa, kako ovaj govor omalovažavate i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana – vi u njega ne vjerujete?“ (El-Waqi’a, 75-82.)

„Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika, a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.“ (El-Isra’, 9-10.)


01.06.2017.

Kur´an u našem životu ,poucna prica!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Kur´an u našem životu ,poucna prica!

Kur'an je Allahov govor značenjem i jezikom koji je objavljen, a ne stvoren (kao što to vjeruju neke zalutale sekte poput mu'tezila) Kaže Allah, dž.š.: "On je objava od Gospodara svjetova. Donosi ga povjerljivi Džibril na tvoje srce kako bi druge opominjao. Na jasnom arapskom jeziku" (Prijevod značenja - Eš-Šu ara, 192.-195.)

 Nekada davno živio u planinama djed sa malim unukom. Djed je svakog jutra ustajao rano, sjedao za kuhinjski sto i učio Kur'an. Njegov unuk je želio biti poput njega, pa je pokušavao da ga oponaša na svaki način.

Jednoga dana upita unuk: „Djede! Ja probam da kao i ti učim Kur'an, ali ništa ne razumijem. Ono što razumijem, zaboravim odmah čim ga zatvorim. Kakve mi je koristi učiti Kur'an?“
Djed polahko završi sa punjenjem peći ugljem, okrenu se prema unuku i reče: „Uzmi ovu korpu od uglja, idi na rijeku, napuni je sa vodom i donesi!“
Dječak uradi kako mu je naređeno, ali voda isteče iz korpe prije nego što je uspio stići do kuće. Djed se nasmija i reče: „Sljedeći put moraš biti brži“, i posla ga opet sa korpom na rijeku, da pokuša ponovo. Ovaj put je dječak trčao brže, ali je korpa opet bila prazna prije nego je stigao do kuće. Bez daha on reče djedu da je nemoguće donijeti vodu u ovakvoj korpi i pođe da uzme jednu kantu. Ali mu starac reče: „Ja ne želim kantu punu vode, nego korpu punu vode. Ti nisi bio dovoljno uporan,“ i izađe na vrata da vidi još jedan dječakov pokušaj. Dječaku je bilo jasno da je to nemoguće, ali je htio pokazati svome djedu, da će voda isteći iz korpe prije nego se on vrati do kuće, kad bi on, ne znam kako brzo trčao.
Dječak je još jednom zahvatio vode iz rijeke i potrčao najbrže što je mogao, ali dok je stigao do djeda korpa je opet bila prazna. Bez daha reče: „Djede, to je beskorisno!“ „Ti misliš da je beskorisno? Pogledaj dobro korpu!“ Dječak se zagleda u korpu i primjeti da je ona sada izgledala drugačije. Stara, prljava korpa za ugalj je sada bila čista iznutra i izvana.
„Sinko, isto se dešava sa onim ko uči Kur'an. Ti možda nećeš razumjeti sve što učiš, ili nećeš sve upamtiti, ali ako ga budeš učio ti ćeš se mijenjati iznutra i izvana. Tako Allah mijenja naš život.“


Koje su vrijednosti ucenja Kur'ana?

Imam Šafija, rahimehullahu te'ala, svakog bi dana u ramazanu proučio Kur'an i svake bi noći proučio Kur'an, tako da bi u mjesecu ramazanu 60 puta proučio Kur'an. Imam Malik, rahimehullahu te'ala, zatvorio bi svoje hadiske knjige u mjesecu ramazanu i posvetio se učenju Allahove Knjige. Katade, rahimehullahu te'ala, izvan mjeseca ramazana proučio bi Kur'an za svakih sedam dana. Kada bi nastupio ramazan, Kur'an bi proučio za svaka tri dana, a kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Kur'an bi proučio svaki dan...

Svevišnji Allah kaže: "Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati. Da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je." (Prijevod značenja Fatir, 29.-30.) Učenje Allahove Knjige može biti dvojako: čitanje Kur'ana, tj. izgovaranje kur'anskih ajeta, i proučavanje Kur'ana i rad po njemu.


Čitanje Kur'ana

Mnogobrojni su šerijatski tekstovi koji govore o vrijednosti čitanja, kako cijelog Kur'ana, tako i pojedinih kur'anskih sura, pa čak i pojedinih ajeta.U Buharijinom Sahihu bilježi se od Osmana b. Affana, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji od vas je onaj koji nauči Kur'an – poduči se Kur'anu – a zatim druge podučava njemu."U Dva Sahiha – kod Buharije i Muslima – bilježi se od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj koji vješto uči Kur'an, bit će u društvu plemenitih i čestitih meleka pisara, dok onome koji uči Kur'an pa zastaje i osjeća pri tome poteškoću, pripadaju dvije nagrade: jedna nagrada za učenje Kur'ana, a druga nagrada za teškoću koju osjeća učač."Muslim bilježi od Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Učite Kur'an, jer će, uistinu, on (Kur'an) doći na Sudnji dan kao šefadžija (zagovornik) onima koji ga budu učili."

Također, Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nikada se neće okupiti ljudi u nekoj od Allahovih kuća da uče Allahovu Knjigu i da je međusobno proučavaju a da se na njih neće spustiti smiraj, obaviti ih milost, natkriliti ih meleki i Allah ih spomenuti kod onih koji su kod Njega!"Tirmizi bilježi od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko prouči harf iz Allahove Knjige, njemu pripada dobro djelo koje se vrednuje do deset puta. Ja ne kažem da je 'elif-lam-mim' jedan harf, već je elif harf, lam je harf i mim je harf."Ovo su neki od šerijatskih tekstova koji govore o vrijednostima učenja, čitanja Kur'ana i ova nagrada zasigurno pripada onima koji uče Kur'an tražeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu od Njega Uzvišenog. Slušajući ove riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i čvrsto vjerujući u njih, s pravom možemo reći da oni koji zapostavljaju učenje Allahove Knjige, oni koji se ne podučavaju kur'anskom pismu, ili oni koji svojim učenjem Kur'ana traže nečije drugo zadovoljstvo i nagradu od nekoga drugog mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, da svi oni propuštaju ogromnu nagradu, ogroman broj sevaba.


Vrijednost učenja određenih sura

U sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spominju se i vrijednosti pojedinih sura, zasebno.Tako imam Buharija bilježi u svome Sahihu od Ebu Seida b. El-Mualle, radijallahu anhu, da mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Podučit ću te najveličanstvenijoj suri u Kur'anu! To je 'Elhamdulillahi Rabbil-'alemin'. To je sedam ajeta koji se ponavljaju i veličanstveni Kur'an koji mi je dat." Zbog važnosti i vrijednosti sure El-Fatiha, ona je učinjena ruknom – sastavnim dijelom namaza. Bez nje, nema ni namaza. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nema namaza onome koji ne prouči 'Fatihatul-Kitab', tj. 'Početak Knjige', odnosno El-Fatihu." (Muttefekun alejhi)

Imam Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu, šejtan ne ulazi u kuću u kojoj se uči sura El-Bekare." To je zbog toga što se u suri El-Bekare nalazi najuzvišeniji ajet, a to je ''Ajetul-Kursijj''. Vjerodostojno se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da će onaj koji prouči ''Ajetul-Kursijj'' navečer imati od Allaha, subhanehu ve te'ala, zaštitnika i neće mu se približiti šejtan sve dok ne osvane.Imam Buharija bilježi od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijednost sure Ihlas, tj. ''Kul huvallahu ehad'' rekao: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša! Uistinu, ona (sura Ihlas) je jednaka trećini Kur'ana (po vrijednosti)."

Vrijednost učenja Kur'ana u ramazanu kod selefa

Nastojmo da što više učimo Allahovu Knjigu – naročito u ovom mjesecu ramazanu. Ako se već do sada nismo podučili kur'anskom pismu, nastojmo da to učinimo u ramazanu kada su šejtani povezani u lance i kada se najčešće uči Allahova Knjiga, proučava i podučava njoj. Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u mjesecu ramazanu svake noći bi dolazio Džibril, alejhis-selam, i s njim učio Kur'an, tako da bi proučili cijeli Kur'an u mjesecu ramazanu.Također, naši ispravni prethodnici u mjesecu ramazanu mnogo su učili Kur'an.Imam Šafija, rahimehullahu te'ala, svakog bi dana u ramazanu proučio Kur'an i svake bi noći proučio Kur'an, tako da bi u mjesecu ramazanu 60 puta proučio Kur'an.Imam Malik, rahimehullahu te'ala, zatvorio bi svoje hadiske knjige u mjesecu ramazanu i posvetio se učenju Allahove Knjige.Katade, rahimehullahu te'ala, izvan mjeseca ramazana proučio bi Kur'an za svakih sedam dana. Kada bi nastupio ramazan, Kur'an bi proučio za svaka tri dana, a kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Kur'an bi proučio svaki dan.Ibrahim en-Nehai, rahimehullahu te'ala, svaka tri dana u ramazanu proučio bi Kur'an, dok bi u zadnjoj trećini ramazana proučio Kur'an svaka dva dana.Slijedimo ova predanja! Jačajmo svoje ambicije ovim kazivanjima da bismo na Sudnjem danu – uz Allahovu dozvolu – bili u društvu plemenitih i časnih meleka pisara. Iskoristimo dane i noći u onome što nas približava našem Gospodaru, jer vrijeme brzo prolazi.


Adabi učenja Kur'ana

Učenje Kur'ana ima svoje adabe, lijepe postupke prilikom učenja. Od njih su i sljedeći adabi:

●  Prije samog učenja Kur'ana potrebno je zatražiti utočište kod Allaha, subhanehu ve te'ala, od prokletog šejtana, jer je Uzvišeni Allah rekao, kako stoji u prijevodu značenja: "Pa, kada hoćeš Kur'an da učiš, ti zatraži kod Allaha zaštitu od prokletog šejtana." (Prijevod značenja En-Nahl, 98.)

●  Iskrenost – čist nijjet, traženje samo Allahovog zadovoljstva i nagrade od Njega Uzvišenog, jer je učenje Kur'ana ibadet, zapravo, jedan od najvećih i najvrednijih ibadeta, a svaki vid ibadeta mora se iskreno upućivati samo Allahu, subhanehu ve te'ala. Svevišnji Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: "I Allaha obožavaj iskreno Mu ispovijedajući vjeru." (Prijevod značenja Ez-Zumer, 2.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Učite Kur'an i tražite time Allahovo zadovoljstvo prije negoli se pojave ljudi koji će loše postupati prema Kur'anu. Tražit će nagradu za njegovo učenje na ovom svijetu, a ne na onom drugom svijetu." (Ahmed; lanac prenosilaca je dobar.)

●  Prisutnost srca, tj. da učač prilikom učenja Kur'ana razmišlja o onome što prouči i da bude svjestan da mu se Uzvišeni Allah obraća putem Kur'ana, jer je Kur'an Allahov govor.

●  Učiti Kur'an s čistoćom, tj. pod abdestom.

●  Izbjegavati učenje Kur'ana na nečistim mjestima ili na bučnim mjestima, u skupovima gdje se priča, gdje se ne bi stišali glasovi prilikom učenja Kur'ana.

●  Od adaba učenja Kur'ana jeste i da učač uljepša svoj glas prilikom učenja Kur'ana.

●  Da uči Kur'an po tertilu, po tedžvidu, lijepo, sporo, razmišljajući o onome što prouči izgovarajući harfove ispravno sa svim njihovim svojstvima.

●  Praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je da je učio polahko odvajajući ajet od ajeta.

●  Također, od adaba učenja Kur'ana jeste i da učač – kada prouči ajet u kojem se nalazi spomen sedžde – učini sedždu Allahu, subhanehu ve te'ala, tako što će izgovoriti tekbir, tj. riječi ''Allahu ekber'', otići na sedždu i izgovoriti na njoj ''Subhane Rabbijel-E'ala'' ili drugu dovu, a zatim se podići sa sedžde bez tekbira i selama.

Ovo su neki od adaba učenja Kur'ana, pa, nastojmo da ih praktikujemo prilikom učenja Allahove Knjige.


Proučavanje Kur'ana i postupanje po njemu

Ovo je glavni cilj objavljivanja Kur'ana kako kaže Uzvišeni Allah u prijevodu značenja: "Ova Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je Knjiga da bi oni razmišljali o njenim ajetima i da bi razumni uzeli pouku." (Prijevod značenja Sad, 29.)

Naši ispravni prethodnici, kao što su mnogo učili i čitali Kur'an, također su ga proučavali i radili po njemu. Ebu Abdurrahman es-Sulemi, rahimehullahu te'ala, rekao je: "Pričali su nam oni koji su nas podučavali Kur'anu, poput Osmana b. Affana, Abdullaha b. Mes'uda i drugih, da su se oni podučavali od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, deset ajeta. Ne bi uzimali više od deset ajeta, sve dok ih ne bi naučili i saznali sve što je vezano za njih od znanja i rada po tome. Govorili su: 'Tako smo učili i znanje i rad po njemu.'" Razlog sretnog ili nesretnog života na oba svijeta jeste rad, odnosno nerad po Kur'anu.

Allah, subhanehu ve te'ala, rekao je: "Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu Mi ćemo ga slijepim oživjeti. 'Gospodaru moj,' – reći će – 'Zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?' 'Evo zašto' – reći će On - 'dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.' I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bit će, uisitnu, bolnija i vječna."(Prijevod značenja Taha, 123.-127.) A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kur'an je dokaz za tebe ili protiv tebe." (Muslim, 223.) Allaha Uzvišenog molimo da nas učvrsti u učenju i proučavanju Njegove Knjige i da nas pomogne u sprovedbi svega onoga što nam je On Uzvišeni naredio i ostavljanju onoga što nam je On Svevišnji zabranio. Molimo Ga, subhanehu, da Kur'an učini proljećem naših srca! Vel-hamdu lillahi Rabbil-'alemin, ve sallallahu ve selleme ve bareke 'ala nebijjina Muhammed, ve 'ala alihi ve sahbihi edžme'in.


Blagodat i veličina Kur'ana

Najveća blagodat s kojom je Allah počastio čovječanstvo jeste slanje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i spuštanje Kur'ana kako bi ljudi izašli na pravi put, kako bi progledali i kako bi se podsjetili na ono u čemu je njihova korist i na dunjaluku i na ahiretu.

Kur'an je Allahov govor značenjem i jezikom koji je objavljen, a ne stvoren (kao što to vjeruju neke zalutale sekte poput mu'tezila) Kaže Allah, dž.š.: "On je objava od Gospodara svjetova. Donosi ga povjerljivi Džibril na tvoje srce kako bi druge opominjao. Na jasnom arapskom jeziku" (Prijevod značenja - Eš-Šu ara, 192.-195.)

Allah, dž.š., opisao je Kur'an časnim (velikim) svojstvima. Kaže na početku sure El-Bekare, druge sure u Kur'anu: "Elif, lam mim, ovo je knjiga u koju nema nikakve sumnje i uputa je za bogobojazne. One koji vjeruju u ono što ne vide i koji obavljaju namaz i od onoga što im dajemo udjeljuju. Oni koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i što je objavljeno prije tebe i koji su ubijeðeni u ahiret."

Opisao ga je da je uputa za bogobojazne. U drugom kur'anskom ajetu, u istoj suri, kaže za njega da je uputa za sve ljude: "Ramazan je mjesec u kojem je počelo objavljivanje Kur'ana koji je uputa za sve ljude."

- Što se tiče bogobojaznih kaže se da je Kur'an uputa za njih, jer su oni ti koji uzimaju korist od njega i slijede svjetlo koje iz njega svijetli.

- Što se tiče drugih Kur'an je uputa za njih sa te strane što im objašnjava pravi put ako hoće da ga slijede. Kao što je poznato, postoje dvije vrste upute:

1. Uputa nadahnuća tj. da čovjek bude nadahnut od Allaha u slijeðenju pravog puta. Ova vrsta upute je posebna i ograničena samo na vjernike.

2.  Uputa objašnjenja i usmjeravanja tj. da čovjeku bude objašnjen pravi put, dobro i zlo i šta mu šteti, a šta koristi. Ova uputa je opšta za sve ljude.

- Opisao ga je da upućuje ka onome što je najispravnije tj. upućuje ka putu koji je najispravniji i najpravedniji. Ako hoćeš da doðeš do onoga što voli tvoj Gospodar - do Njegovih dženneta slijedi Kur'an jer će te on uputiti na to.

Kaže Allah, dž.š.: "Zaista, ovaj Kur'an upućuje ka onome što je najispravnije i donosi radosne vijesti vjernicima koji čine dobra djela da ih čeka velika nagrada. (Prijevod značenja - El- Isra, 9.)

- Opisao ga je u drugom ajetu da je duh (duša), a jedno od značenja duha jeste ono čime se oživljavaju srca i čime se postiže duhovni život. Najbolji primjer nam je tijelo u kojem, ako ima duše, živo je, a kada iz njega izaðe duša, biva mrtvim.

Kaže Allah, dž.š.: "Tako ti Mi objavljujemo ono u čemu je život."  (Prijevod značenja - Eš-Šura, 52.)

Allah, dž.š., nazvao ga je duhom (dušom) jer u njemu leži život ljudskih srca, tako da kada uðe u srce i izmiješa se sa njim, ono postaje živim, svjetlim, spoznaje svoga Gospodara a obožava ga onako kako je On to propisao (sa znanjem), boji ga se, voli Ga, veliča i vjeruje Ga. On pokreće srca, kao što duša pokreće tijela.

Kada Kur'an napusti srce ono umire kao što tijelo umre kada iz njega izaðe duša. Postoje dvije vrste života i dvije vrste smrti: život tijela i život srca, smrt tijela i smrt srca. Život tijela opšteg je karaktera i obuhvata i vjernike i nevjernike, i pobožne i griješnike, obuhvata i životinje i nema  nikakve razlike izmeðu njih i ljudi u tome. Meðutim, život srca obuhvata samo vjernike i samo ga oni posjeduju. Zbog toga kaže šejh Ibn Tejmije, kada je zatvoren u zatvor: "Kada bi nevjernici znali za ono što mi osjećamo u svojim srcima (tj. da znaju za život naših srca), poveli bi rat da nam to oduzmu.

Kada ovo znamo, jasno nam je zbog čega su ljudi nesretni, rastreseni i uznemireni, iako posjeduju sve što im je potrebno od ovodunjalučkih užitaka. Njihova srca su prazna, mrtva, poput ruševina, pa kako onda da budu sretna i zadovoljna?

- Opisao ga je kao svjetlost koja osvjetljava put čovjeka i ukazuje mu na rupe i trnje koje je posuto po njemu kako bi se sačuvao toga i došao do njegovog cilja spokojan, miran i uspravan.

Kaže Allah, dž.š.: "O ljudi, došao vam je dokaz od vašeg Gospodara i mi vam spuštamo jasno svjetlo." (Prijevod značenja - En-Nisa, 174.)

Kur'an je duhovno svjetlo koje ti pomaže da razumiješ pravi put od puta tmine, put koji vodi ka džennetu, od puta koji vodi ka vatri, ono što je korisno, od onoga što je štetno, ono što je dobro,  od onoga što je zlo.

- Opisao ga je lijekom, riječima: "O ljudi, došla vam je pouka od vašeg Gospodara i lijek za ono što je u prsima vašim (Prijevod značenja -Junus, 57.)

Kur'an je lijek za tjelesne i duševne bolesti.

1.  Ako čovjek bude iskušan sihrom ili urokom, ili ulaskom džinna u njega, uči mu se odreðeni odlomak iz Kur'ana - uz Allahovu pomoć svega toga nestaje. Medjutim, uslov je da onaj ko uči Kur'an bolesniku pogoðenim  nekom od ovih bolesti, bude čvrstog imana i ubijeðen da će ga Allah izliječiti. Uz to, i onaj ko se liječi, treba biti ubijeðen  da je Kur'an lijek

2.  Postoje i druge duhovne bolesti kao što su sumnje, licemjerstvo i kufr (nevjerstvo) za koje je Kur'an takoðer lijek. To biva na način što se osobe pogoðene spomenutim bolestima posvete brižnom studiranju i izučavanju Kur'ana, razmišljanju o njegovim ajetima i sprovoðenju u praksi onoga što su čitali i o čemu su razmišljali.

b) Naš odnos prema Kur'anu


Muslimani spram Kur'ana imaju velike obaveze i odgovornosti meðu kojima su najvažnije:

1.  Savladavanje čitanja Kur'ana (tj. njegovih harfova), podučavanje djece i nastojanje da se uči napamet i bez grešaka. Rekao je Poslanik, a.s.: "Najbolji meðu vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu." Ono što se traži od muslimana jeste da ulože trud u učenje Kur'ana i nije dovoljno da se ograniče na suhoparno izgovaranje harfova ako je u mogućnosti da se usavrši u tome i da ga izgovara (uči) na najispravniji mogući način.

 Poslanik, a.s.. je obećao dvostruku nagradu čovjeku koji uči Kur'an, a teško mu je da pravilno izgovara sve njegove riječi: "Onaj ko uči, mucajući imat će dvostruku nagradu."

Ovo važi samo za one koji nisu u mogućnosti potpuno pravilno učiti Kur'an. Meðutim, oni koji mogu naći učitelja koji će ih podučiti ispravnom učenju, i u mogućnosti su da to savladaju, obavezni su to  uraditi. Kaže Poslanik, a.s.: "Onaj ko je vješt u učenju Kur'ana, bit će sa cijenjenim i plemenitim Allahovim izaslanicima (melekima) na Sudnjem danu.

Važno je spomenuti da onaj ko nije kadar da se usavrši u učenju Kur'ana, ne smije ga to navesti da ostavi i zanemari Kur'an, nego je obavezan da ga uči onako kako je u mogućnosti. Kaže Allah, dž.š.: "Allah ne opterećuje nikog preko njegovih mogućnosti." (Prijevod značenja -El-Bekare, 268.)

2.  Stalno učenje Kur'ana

Nakon što naučimo čitati  Kur'an (tj.naučimo povezivati njegove harfove) to nije dovoljno, nego smo obavezni da se vežemo za njega i da ga stalno učimo, jer je čitanje Kur'ana ibadet i u sebi sadrži veliku nagradu. Rekao je Poslanik, a.s.: "Ko bude naučio jedan harf iz Kur'an, imat će nagradu za to, a nagrada će biti desetorostruka.
Nisam rekao da je elif lam mim harf nego elif je harf, lam je harf, i mim je harf.

Takoðer je rekao: "Ponavljajte Kur'an jer se brže zaboravlja nego što se deva odveže sa svog poveza." Kada čovjek postane nemaran prema Kur'anu i ne uči ga duži period, biva pogoðen tvrdoćom srca, okretanjem od Allahovih opomena i potpunim nemarom. Zbog toga muslimanu ne treba da proðe mjesec dana a da u njemu ne prouči čitav Kur'an, a ako bi ga proučio prije toga, bolje je.  Kur'an je lahko učiti jer za to ne treba nešto posebno. Dozvoljeno je da se uči sjedeći, stojeći , hodajući, naslonjen na bok, bez obzira ima li ili nema abdesta, s tim što, ako ga bude učio bez abdesta, zabranjeno mu je da ga dodiruje. Onaj ko bude džunub, zabranjeno mu je i da dodiruje i čita Kur'an dok se ne okupa. Ono što je najbolje jeste da se uči u namazu kao što je noćni namaz. Takoðer, Kur'an je zabranjeno učiti ženi koja ima hajz i  nifas, kao što nije dozvoljeno da se uči na prljavim mjestima.

Kaže Allah, dž.š., za one koji uče Kur'an: "Oni koji uče Allahovu knjigu, obavljaju namaz i udjeljuju od onoga što im Mi dajemo, tajno i javno, nadaju se nagradi koja neće propasti." (Prijevod značenja - Fatir, 29.-30.) Vidimo da ih je Allah pohvalio zbog spomenutih svojstava meðu kojima je prvo svojstvo kojim su opisani učenje Allahove knjige, tj oni mnogo čitaju Allahovu knjigu tražeći Allahovu nagradu i nadajući se da će Allah ispuniti svoje obećanje i rade po onome što čitaju.


3.  Razmišljanje o njegovim značenjima i tajnovitostima

Nije dovoljno samo naučiti čitati Kur'an i da ga učimo neprestano, nego smo obavezni razmišljati:

a) o njegovom značenju i tajnama

b) o Allahovim imenima i svojstvima za koje smo saznali putem Kur'ana

c) o kazivanjima o prijašnjim narodima, bilo da se radi  o vjernicima ili nevjernicima

d) o onome što je zadesilo one koji su poslanike u laž utjerivali

e) o onome što je Allah pripremio i sa čime je počastio iskrene vjernike

f) o kazivanjima o Sudnjem danu i onome što će se dogaðati na njemu i

g) o dogaðanjima poslije smrti o čemu nas Kur'an obavještava,  detaljno što nam predstoji i dolazi u našoj budućnosti, zbog čega smo obavezni da se pripremamo za to činjenjem dobrih djela, a ostavljanjem zabrana.

Kaže Allah, dž.š.: "Objavljujemo ti knjigu, blagoslovljenu kako bi o njoj razmislili, o njenim ajetima i kako bi oni koji  pameti imaju, pouku uzeli." (Prijevod značenja -Sad, 29.)

Allah, dž.š., objašnjava nam u ovome ajetu da je Kur'an objavljen da bi razmišljali o njegovim ajetima tj. njihovim značenjima, o onome na što ukazuju, njihovim tajnama kako bismo došli na pravi put.

Kaže se u drugom kur'anskom ajetu: "Zbog čega oni ne razmisle o Kur'anu.  Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoga razilaženja." (Prijevod značenja -En-Nisa, 82.)

Allah, dž.š.,  kori one koji su se okrenuli od Njegove knjige i objašnjava da je to uzrok njihove zbunjenosti i zablude jer da su razmišljali o Allahovoj knjizi i okrenuli se njoj, bili bi upućeni i prešli bi iz stanja nesretnosti u stanje sreće i blagostanja. Da su razmišljali o njemu, znali bi da je to Allahov govor, jer u njemu nema kontradikcije. Njegovi dijelovi potvrðuju jedni druge, tumače jedni druge, liče jedni na druge u ljepoti, stilistici, istinitosti i nadnaravnosti i sve što čovjek  više bude razmišljao o Kur'anu, povećava mu se iman, ubjeðenje i smiruje mu se srce, povećava se njegovo znanje i razumijevanje vjere.

Allah, dž.š., odgovara onima koji su se odmetnuli i skrenuli sa pravog puta riječima: "Zar nećete, ako se okrenete, činiti fesad (nered) po zemlji i kidati rodbinske veze. Takve je Allah prokleo i učinio ih gluhim i slijepim. "Zašto ne razmisle o Kur'anu. Ili možda su na njihovim srcima katanci. Oni koji se okrenu (vrate se na ono na čemu su bili ) nakon što im pravi put postane jasan, šejtan im je to lijepim prikazao. " (Prijevod značenja - Muhammed, 22.-26.)

Da su razmišljali o Kur'anu, otišli bi od njih sve ove bolesti i održavali bi rodbinske veze, cijenili bi ono što je Allah naredio da se cijeni, pokoravali bi se Allahu i Njegovom Poslaniku. Meðutim, nakon što su okrenuli leða Kur'anu i ostavili razmišljanje o njemu, zapali su u grijehe kao što je kidanje rodbinskih veza,  činjenja fesada po zemlji i slično.

4.  Rad po Kur'anu

Sve stvari spomenute prije ove nisu dovoljne ako ne budemo radili po Kur'anu a raditi po Kur'anu znači smatrati halalom ono što je u Kur'anu halal, a haramom ono što je u Kur'anu haram,  izvršavati ono što je Kur'an  naredio i klonuti se onoga što je on zabranio.

Rad po Kur'anu je cilj a ono što je spomenuto u tri prethodne tačke i savladavanje njegovih harfova, stalno čitanje i razmišljanje o njegovim ajetima, samo je sredstvo do tog cilja. Ako se ograničimo na učenje Kur'ana i razmišljanje o njemu, a ostavimo rad po njemu, ostali smo na početku puta ne pomaknuvši se ni pedlja i naš trud, kojeg smo uložili, bezvrijedan je jer smo se umorili u činjenju uzroka, a ostavili ubiranje plodova, a od plodova je rad po Kur'anu. Kaže Allah, dž.š.: "Oni koji čitaju Allahovu knjigu, obavljaju namaz i udjeljuju od onoga što smo im Mi dali tajno i javno, nadaju se trgovini koja neće propasti." Allah, dž.š., nije rekao  da će trgovina uroditi plodom onima koji budu samo učili Kur'an, nego onima koji budu uz učenje Kur'ana obavljali namaz, davali zekat i činili sve ono što Kur'an nareðuje.

Kaže Poslanik, a.s.: "Kur'an je dokaz za tebe, ili protiv tebe." Onaj ko se ograniči na čitanje Kur'ana i razmišljanje o njemu, a ne bude radio po njemu, taj je iznio dokaz protiv samog sebe. Prenosi se od nekog od selefa da je rekao: "Nekada čovjek uči Kur'an, a on ga proklinje." Bi mu rečeno: "Kako to?" Kaže: "Prouči riječi Allaha, dž.š.: "Neka je Allahovo prokletstvo na lažljivce," a on je sam lažac, ili prouči riječi: "Neka je Allahovo prokletstvo na nasilnike, a on sam čini nasilje."

Danas je glavna stvar postala uljepšavnje glasa pri učenju Kur'ana i naslaðivanju time dok rad po njemu nećeš naći, osim kod malog broja ljudi. Ovim ne mislim da ne treba uljepšavati glas prilikom učenja Kur'ana. Naprotiv, Kur'an treba da se uči lijepim glasom ali ne smije jedini i glavni cilj Kur'ana biti to, nego uzimanje pouke iz onoga što se uči i sprovoðenje u praksu onoga što se traži u njegovim ajetima. Kaže Abdullah b. Mesud: "Kada čuješ riječi Allaha, dž.š.: "O vjernici, dobro slušaj jer ono što slijedi poslije tih riječi ili je nešto što se nareðuje da uradiš, ili je neka zabrana. Poslanik, s.a.v.s., tražio je od ashaba koji su imali lijep glas da mu uče Kur'an, kao što su Ebu Musa el Eš'ari i Abdullah b. Mes'ud. Prenosi se da je jednog dana naredio Abdullahu b. Mes'udu da mu uči Kur'an na što mu reče: "Kako da ja učim, a tebi se objavljuje?" Reče mu Poslanik, s.a.v.s.: "Volim da slušam Kur'an od drugog. Posluša ga i poče učiti od početka sure En-Nisa, sve dok nije došao do ajeta: "Šta će biti kada dovedemo iz svakog ummeta po  svjedoka, a tebe ćemo dovesti  kao svjedoka protiv ovih. (Prijevod značenja - En-Nisa, 41.) Reče Poslanik, a.s.: "Dovoljno je." Kaže Abdullah: "Okrenuo sam se prema njemu i vidio da su njegove oči orošene suzama."

Ovo je dokaz da nije cilj Kur'ana naslaðivanje iščitavanjem njegovih ajeta, nego skrušenost kod onoga ko ga sluša i rad po njegovim uputama. Kada je zaplakao onaj ko će svjedočiti protiv nas, šta je onda sa nama?


5.  Izbjegavanje tumačenja Kur'ana bez znanja.

Musliman koji uči Kur'an, razmišlja o njegovim ajetima i radi po njemu, mora se čuvati govora o Kur'anu bez znanja, tj. ne smije ni o jednom ajetu ništa reći niti ga smije protumačiti ako to nije čuo od nekog učenjaka ili pročitao u knjigama koje tumače Kur'an, kao što je tefsir Ibn Kesira, Taberija, Kurtubija, Ševkanija i drugih knjiga koje su poznate u ovoj oblasti.

Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Onaj ko kaže nešto o Kur'anu po svom mišljenju, ili bez znanja, neka pripremi sebi mjesto u vatri." (Hadis hasen)

Kur'an se tumači:

1.  Kur'anom, tj. da na jednom mjestu u Kur'anu naðemo ajet koji nije u detalje obrazložen, a na drugom mjestu taj ajet biva detaljno objašnjen. Npr. Allah, dž.š., kaže u suri El-Fatiha: "Uputi nas na put onih na koje si svoju blagodat prosuo." U suri En-Nisa  Allah, dž.š., nam objašnjava ko su ti na koje je on prosuo svoju blagodat pa kaže:" Onaj ko se pokorava … Njegovom Poslaniku, on je u skupini sa onima na koje je Allah blagodat svoju prosuo od poslanika iskrenih, šehida i dobrih ljudi.

2.  Hadisom Allahova Poslanika, s.a.v.s., npr. Allah, dž.š, u Kur'anu je zabranio lešinu u potpunosti kada kaže (Zabranjuje vam se lešina) a dok u hadisu dolazi ono što pojašnjava tu zabranu kada kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Dozvoljene su vam dvije vrste lešina a to su riba i skakavci."

3.  Riječima ashaba, r.a., a meðu njima su najpoznatiji Abdullah b. Abbas i Abdullah b. Mes'ud

4.  Riječima tabiina (učenika ashaba) a najistaknutiji su učenici Abdullaha b.Abbasa a ti su Mudžahid, Tavus, Ikrime, Seid b. Džubeir i drugi

5.  Veliku ulogu u tumačenju Kur'ana igra i poznavanje arapskog jezika a od najpoznatijih tefsira koji Kur'an obraðuju sa jezičke strane je: Tefsir Bahru-L-Muhit od Ibnil Hajjanaa i tefsir Keššaf od Zamahšerija .(Izuzetno djelo Hafiza Ibn Kesira)

Molim Allaha, dž.š., da nas učini od onih koji će se okititi sa ovih pet osobina i da učini Kur'an dokazom za nas, a ne protiv nas.

Allahumme amin

 

 


 

13.09.2015.

Sura Al Baqara - Mishary Al-Afasy

13.09.2015.

Islam i Nauka

22.07.2015.

Zanimljivosti neke u Islmu koje se spominju u Qur’anu

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Zanimljivosti neke u Islamu koje se spominju u Qur’anu

 

* Zena koja umre na porodjaju ima stepen sehida
* Nema zabrane zenidbe/udaje izmedju dva bajrama
* Djevojka se ne smije udati bez oceve dozvole
* Dijete bez zive majke se ne smatra sirocetom, nego samo kada otac umre..

* Musliman ne smije sjediti za stolom na kojem se nalazi alkohol

* Supruznicima je dozvoljeno da okupaju jedno drugo (prilkom smrti jednog od njih)

* Musliman na putovanju moze izostavljati namaske sunete - izuzetak su sabahski suneti koje je lijepo klanjati i kao musafir
* Razvod braka u islamu je dozvoljen tri puta, poslije toga su supruznici haram jedno drugom
* Smijanje naglas kvari namaz
* "La havle ve la kuwete illa billah" - su rijeci koje lijece od 99 bolesti, od kojih je najlaksa briga

* Kada muz i u sali kaze zeni da joj daje rastavu braka, ona je prema islamskim propisima zaista razvedena od njega
* Ljude u namazu predvodi ko pamti (zna naj) više iz Kur'ana
* Nema namaza ukoliko je jelo gotovo i postavljeno (prvo jesti pa onda namaz), niti ukoliko se trpi mala ili velika nuzda (prvo to obaviti pa onda namaz)
* Vrijedjanje necije casti je najveca kamamta
* Svaka stvar koja zalosti vjernika je iskusenje

* Ko prouči svake večeri deset ajeta iz Kur'ana neće biti upisan medu nemarne
* Ko prouči svake večeri stotinu ajeta biće upisan medju bogobojazne
* Allahov Poslanik,saws, je prokleo onoga ko kamatu uzima i onoga ko je daje
* Onoga ko poslije svakog namaza prouci Ajeti-kursijju, samo smrt dijeli od ulaska u Dzennet
* Sadaka sprjecava ruznu ili zlu smrt, gasi Allahovu, swt, srdzbu i pomaze lijecenju bolesnih clanova porodice

* Najvrjedniji namaz nakon propisanih-fraz namaza je nocni namaz
* Vecina islamske uleme smatra muziku (muzicke instrumente) haramom
* Ko ukaze na dobro, ima nagradu kao i onaj koji uradi to djelo
* Ko prouci Kul-huvallahu ehad deset puta, Allah ce mu u Dzennetu sagraditi dvorac
* Sudbinu ne moze sprjeciti nista osim dove

* Kur'anska sura El-Mulk stiti i spasava od azaba (patnje) u kaburu
* Zena ne treba uzimati muzevo prezime prilikom udaje
* Covjeku je dovoljno zla u njegovom ponasanju da ponizava svog brata muslimana
* Najbolje sto je dato covjeku, vjerniku je lijepa narav
* Muslimanima je zabranjeno da cestitaju nevjernicima njihove praznike

¤ Ucenje sedmina, ceteresnica, godisnjica i mevluda umrlim nije od islama, nego je ruzan obicaj koji nema osnova u serijatu
¤ Praviti sihr ili traziti da se on nekom pravi spada u najvece grijehe u islamu
¤ U kucu u kojoj se uci sura "Bekara" ne ulaze sejtani
¤ Onaj ko je lahak, blag i pristupacan – takvog je Allah, dž.š., zabranio džehennemskoj vatri

¤ Zabranjeno je rukovanje (ili bilo kakvo drugo dodirivanje) muskarcima i zenama koji nisu jedni drugima mahremi (veliki rod)
¤ Pohvalno je da se, osoba koja predje na islam, okupa prije konvertiranja
¤ Namaz u El-Mesdžidul-haramu (u Mekki) bolji je od sto hiljada namaza obavljenih na drugom mjestu
¤ Namaz u Poslanikovoj, saws, džamiji (u Medini) bolji je od hiljadu namaza obavljenih u drugim džamijama

¤ Covjek može izgubiti nafaku (rizk) zbog grijeha koje pocini
¤ Dova koju covjek uputi Allahu, swt, moze nadvladati i spjeciti nevolju koja bi covjeka zadesila
¤ Dova bolesnika, roditelja za dijete, putnika i onoga ko prouci Kur’an se prima
¤ Hamajlije i zapisi su zabranjeni u islamu

¤ Najvise prava nad covjekom ima njegova majka
¤ Covjek koji ima abdest je zasticen od sihra (nastojati biti pod abdestom sto cesce)
¤ Dova: "Gospodaru moj, oprosti mi, smiluj mi se, zastiti me i opskrbi me" - sadrzi dobro ovoga i buduceg svijeta
¤ Ko prouci 33 puta "Allahu ekber", 33 puta "elhamdulillah" i 33 puta "subhanAllah" kada legne u postelju bice sacuvan od siromastva

¤ Najdraze rijeci Allahu, dz.s., su: "SubhanAllahi ve bi hamdihi"- (Neka je slavljen i hvaljen Uzviseni Allah)
¤ Kada se usanja ruzan san ne treba ga nikome govoriti
¤ Stid je sav dobar i donosi samo hajr
¤ Sejtan jede zajedno sa covjekom ako covjek nije spomenuo Allahovo ime na pocetku jela (Bismillah)

¤ Meleki donose savalat na osobu koja zanoći čista (pod abdestom)
¤ Muskarac musliman je obavezan da opere polni organ poslije obavljanja male nuzde
¤ Nema valjanog braka bez velija (djevojcinog staratelja) i dva pravedna svjedoka
¤ U islamu je zabranjeno zaklinjanje necim drugim osim Allahom
¤ Osobi koja zanoći čista -pod abdestom- se prima njegova dova kada god da se probudi u toku noći i uputi je Allahu, swt

¤ Cetiri pravne škole zastupaju mišljenje da čovjeku nije dozvoljeno da dodiruje mushaf bez abdesta
¤ Covjek koji, braneci svoj imetak, pogine ima stepen sehida
¤ Onome koga je zadesila nevolja, tjeskoba ili problem je zabranjeno da zaželi smrt
¤ Dova koju neki musliman prouči za svoga brata muslimana u odsutnosti je dova koja se prima
¤ Sehid ne osjeti bol dok gine osim kao sto neko osjeti ubod komarca

¤ Laz (neistina) je u islamu zabranjena cak i u sali
¤ Najbolji musliman je onaj od cijeg jezika i ruku su spaseni ostali muslimani
¤ Onaj ko se posveti ibadetu, Allah, swt, ce mu grudi napuniti bogatstvom i udalji ce od njega siromastvo
¤ Ko petkom uci suru El-Kehf obasjava ga nur (svjetlo) od zemlje do nebesa, a na Sudnjem danu ce mu lice svjetliti
¤ Kada insan kihne duzan je reci: "Elhamdulillah", a onaj koji ga cuje duzan je reci: "Jerhamukellah"

¤ Proklinjanje muslimana (mumina) je isto kao i njegovo ubistvo
¤ U islamu je strogo zabranjeno da se stoji ili sjedi na necijem grobu
¤ Allah dz.s. divi namazu u dzematu i ponosi se sa klanjacima pred svojim melecima
¤ Ko želi da mu se nafaka uveca i da mu se život produži, neka pazi i redovno posjecuje svoju rodbinu
¤ Covjek za sebe ne moze uciniti posao korisniji od zikra (sjecanja i spominjanja Allaha dz.s.) da bi se spasio Allahove kazne

 

22.07.2015.

O vrijednosti ucenja Qur'ana

22.07.2015.

Vrijednosti ucenja Qur'ana

30.06.2015.

Onaj ko se Allaha bude bojao,Dzennet ce mu boraviste biti...

30.06.2015.

Blagodati ucenja Kur'ana!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

 

Blagodati ucenja Kur’ana!



1. Učenjem Časnog Kur'ana se postiže velika nagrada

Kaže Uzvišeni, u prevodu značenja: "Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati." (Sura Fatir, 29. ajet)

Rekao je Katade: "Kada bi Mutaref ibn Abdullah učio ovaj ajet rekao bi: 'Ovo je ajet karija(onih koji uče Kur'an).'" Od ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je kazao: Rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj ko prouči harf / slovo iz Allahove Knjige pripada mu za to jedno dobro djelo, a to dobro djelo se uvećava za deset puta, ne kažem da je elif lam mim harf, nego je elif harf, lam je harf i mim je harf." (Hadis je sahih)


Pogledaj plemeniti brate i sestro, kolika je nagrada za onoga koji uči Allahovu Knjigu, a jedan harf ima vrijednost deset dobrih djela, a Allah umnogostručava onome kome On hoće, pa šta misliš onda kada bi učio jedan red ili stranicu ili jedan rub'a, koliko bi onda postigao dobrih djela i kada bi pritom očistio svoj nijet prema Stvoritelju nebesa i zemlje. Kada bi se to zbrajanje dobrih djela primjenilo na suru Fatihu čije učenje ne uzima vremena više od jedne minute, koliko bi čovjek onda stekao sevapa i dobrih djela. Sura Fatiha ima 145 harfa, a harf kao što znamo vrijedi jedno dobro djelo, znači 145 dobrih djela / sevapa, a svako to dobro djelo ima desetorostruku vrijednost, tako da ispada 145 puta deset, jednako je 1450 sevapa, odnosno dobrih dijela, a Allah još povećava onome kome On hoće. Ovakva nagrada je za suru Fatihu, pa možeš li zamisliti onda kada bi učio i druge sure, koliko bi onda stekao sevapa i dobrih djela. Pa LA ILAHE ILLALLAH koliko je samo muslimana koje su mašila i mimoišla ta dobra djela i sevapi gubljenjem vremena u stvarima od kojih nemaju nikakve fajde i koristi.
Od Beraa ibn Aziba, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Jedne prilike je pred nas izašao Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok smo mi bili ispred mesdžida pa nam reče: "Ko bi od vas volio da urani svaki dan u dolinu Batahan ili Akik i da dođe sa dvije deve sa visokim grbama a da pri tome ne učini nikakav grijeh niti pokida rodbinske veze", pa smo rekli: O Allahov poslaniče svi bi mi to volili, pa je rekao: "Zar ne bi neko od vas mogao da porani u mesdžid pa da se poduči ili prouči dva ajeta iz Allahove Knjige, azze ve džell, bolje mu je je nego dvije deve, tri, četiri, bolje mu je i od četiri i sličnih njima od deva." (Hadis bilježi Muslim)


2. Učenje Kur'ana je povod za spuštanje blagosti i smiraja

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Neće se skupiti svijet u nekoj od Allahovih kuća, kako bi učili Allahovu Knjigu i među sobom je izučavali, a da se neće na njih spustiti smiraj i prekriti ih milost, a i meleki će ih okružiti, a i Allah će ih spomenuti kod onih koji su kod njega." (Ovaj hadis takođe bilježi Muslim)
Pa o ti koji se žališ na tjeskobu u grudima od nemira i briga i nemogucnosti mirnog sna, znaj da nema rahatluka i odmora osim sa Kur'anom koji je sreća za srca koja se postiže učenjem govora Onoga koji poznaje sve skriveno. Zato kaže Osman ibn Affan: Da su vam srca čista ne bi se zasitila govora vašeg Gospodara. Kaže Uzvišeni: "O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i upustvo i milost vjernicima." (Sura Junus, 57. ajet)


3. Kur'an je počast njegovom učaču

Allah, azzeve džell, je uzdigao mjesto Kur'ana i njegovog učača i podario mu od počasti i visokog mjesta što ne daje drugim i to na ovom svijetu i u njegovom kaburu, kao i na budućem svijetu.


a) Na Dunjaluku


Kaže Uzvišeni: "O vjernici, kada vam se kaže: 'Načinite mjesta drugima tamo gdje se sjedi' - vi načinite, pa i vama će Allah mjesto načiniti; a kada vam se rekne: 'Dignite se' - vi se dignite, i Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. - A Allah dobro zna ono što radite." (Sura El-Mudžadela, 11 ajet)


Od Ebi Tufejla se prenosi da je Nafi'a ibn Haris došao Omeru ibn Hattabu u Asefan, a Omer ga je već bio postavio kao namjesnika stanovnicima Mekke, pa mu Omer reče: 'Koga si postavio stanovnicima Mekke?' Pa mu on reče: 'Postavio sam im Ibnubza', pa Omer reče 'ko je to', pa reče 'to je čovjek od naših robova', pa mu je Omer na to rekao: 'Zar si im za starješinu povjerio roba', pa mu je rekao 'on je učač Kur'ana i poznavalac nasljednog prava', pa mu je Omer na to rekao: "Čuo sam Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: "Zaista Allah sa ovim Kur'anom uzdiže narode a i spušta druge." (Ovaj hadis bilježi Muslim)


b) U kaburu


Od Hašima ibn Amira se prenosi da je rekao: Kada je bio dan Uhuda stradao je ko je stradao od muslimana, i ljudi su izranjavani, pa smo rekli: O Allahov poslaniče, teško nam je da za svakog čovjeka iskopamo kabur, pa šta nam ti naređuješ? Pa je rekao: "Kopajte u dubinu i širinu i stavljajte u jedan kabur po dvojicu i po trojicu, i dajite prednost onome ko zna više Kur'ana." Kaže Hašim: Moj otac je bio jedan od trojice koji su spuštani u kabur pa mu je data prednost time što je prvi spušten u kabur jer je znao više Kur'ana od ostale dvojice. (Sened ovog hadisa je ispravan)


c) Na budućem svijetu


Od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhuma, se prenosi da je kazao: Rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Reći će se učaču Kur'ana: 'Uči i penji se pravilno izgovarajući ajete kao što si to činio na dunjaluku, zaista je tvoje mjesto kod posljednjeg ajeta kojeg proučiš.'" (Ovaj hadis je sahih)


Kaže imam Hatabi: Došlo je u predajama da je broj deredža / stepena u Džennetu srazmjeran broju ajeta u Kur'anu, pa će se kariji reći penji se deredžama na osnovu onoga koliko si učio iz Kur'ana, pa ko u potpunosti prouči sve ajete popeo se na najviše stepene Dženneta na budućem svijetu, a ko prouči dio iz njega njegovo penjanje po deredžama na osnovu toga, tako da je konačni broj sevapa kod konačnog ajeta kojeg prouči.
Od Ebi Umameta, radijallahu anhu, se prenosi da je kazao: Rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Učite Kur'an jer će on na Sudnjem Danu doći kao zagovornik za one koji ga budu učili." (Ovaj hadis bilježi Muslim)
Takođe se od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Post i Kur'an su šefadžije / zagovornici robu na Sudnjem Danu, post će reći Gospodaru zabranio sam mu hranu i strasti preko dana, pa dopusti mi da se zauzimam za njega, a Kur'an će reći, zabranio sam mu spavanje preko noći, pa mi dopusti da se zauzimam za njega, pa će se zauzimati."


Prenosi se od Nuvasa ibn Semana, radijallahu anhu, da je rekao: Čuo sam Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Na Sudnjem će se doći sa Kur'anom i njegovim učačima, koji su radili po njemu na dunjaluku, predvodit će ih sure Bekara i Ali Imran bit će dokaz za svoje učače." (Ovaj hadis bilježi Muslim)


Razmisli voljeni brate o Sudnjem Danu, a posebno o poniženosti stvorenja i njihove potištenosti, čekajući kako će im biti presuđeno, sretno ili nesretno, i razmisli koliko će ti u tim trenucima značiti opremnina kojom se sada opremaš i koliko će ti značiti svaki ajet kojem se sada podučiš?!

Tedžvid


Šejh, dr. Salih ibn Fewzan el-Fewzan
Uzvišeni Allah je Svojim robovima naredio da razmišljaju o značenjima i riječima Kur’ani Kerima i obećao im veliku nagradu za njegovo učenje: za svaki proučeni harf deset dobrih djela. Pored toga, Uzvišeni Allah je Svojim robovima propisao lahak način za učenje Kur’ani Kerima, zasnovan na tačno određenim osnovama i karakteristikama kako bi postigli cilj koji se ogleda u ostvarenju njegovih intencija i primjeni njegovih propisa.

Ovu činjenicu je Uzvišeni Allah naredio Svome Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je rekao: „...i Kur’an tertilom uči.“ (prijevod značenja, El-Muzzemmil, 4), i rekao je Uzvišeni: „I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao, i objavili smo ga tertilom.“ (prijevod značenja, El-Isra, 106)


Uzvišeni Allah je Kur’ani Kerim učinio lijekom za bolesti, čišćenjem za prsa, učinio da su najbolja srca ona koja ga razumiju, da su najbolji jezici oni koji ga uče, da su najbolje kuće one u kojima se on nalazi, da je on najveličanstvenija objavljena knjiga, pa je jasno svjetlo kojem druga svjetla nisu slična, dokaz očiti s kojim se duše uzdižu i prsa šire. Ne postoji ništa što je pravilnije od njegove stilistike, niti ljepše od njegove rječitosti, niti korisnije od njega, niti ugodnije od njegova učenja, ko njega prihvata krenuo je pravim putem, a ko ga ostavi neće uspjeti i propao je...

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: „Kur’an je bolji i vrijedniji od svega osim od Allaha, a prednost Kur’ana u odnosu na drugi govor je kao prednost Allaha, ‘azze ve dželle, nad Njegovim stvorenjima, pa ko poštuje Kur’an, taj poštuje Allaha, a ko Kur’an ne poštuje, taj olahko drži do Allahovog prava. Svetost Kur’ana kod Allaha je kao svetost roditelja kod njegovog djeteta.“ (Tirmizi i Hakim u svome Tarihu)

Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Bit će na Sudnjem danu doveden učač Kur’ana, pa će Kur’an reći: 'Gospodaru podari mu ogrtač', pa će mu se dati kruna časti (ugleda, plemenitosti). Zatim će Kur’an reći: 'Gospodaru povećaj mu', pa će mu se dati ogrtač časti (ugleda, plemenitosti). Potpm će Kur’an reći: 'Gospodaru budi zadovoljan njime', pa će biti zadovoljan njime, i tada će se reći toj osobi: 'Uči i penji se, a sa svakim proučenim ajetom dobit ćeš jedno dobro djelo.“ (Tirmizi)

Pogledajmo kako je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao Mu‘azu, radijallahu ‘anhu: „O Mu'aze, ako hoćeš sretan život, smrt šehida, spas na Dan proživljenja, sigurnost od straha, svjetlo na Dan tame, hlad na Dan žege, da budeš napojen na Dan žeđi, sit na Dan gladi i uputu na Dan zablude, onda izučavaj Kur'an jer on je spomen Milostivog, zaštita od šejtana i ono što će prevagnuti na Mizanu.“ (Dejlemi)

Kroz hadise Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, takođe postajemo svjesni stepena osobe koja druge podučava Kur’anu. Tako je on, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „O Ebu Hurejre, podučavaj sebe Kur'anu i druge podučavaj! Tako radi sve dok ti ne dođe smrt, jer ako ti dođe smrt a ti u takvom stanju, meleki će činiti hadždž tvome kaburu kao što vjernici čine hadždž Allahovoj svetoj kući.“ (Tirmizi, Nesai i Ibn Madže)

S druge strane, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se sa najvećom pažnjom trudio da pravilno uči Kur’an prilikom njegovog preuzimanja od Džibrila, ‘alejhi's-selam, pa je svoje ashabe podučavao Kur’anu onako kako ga je od njega naučio, a oni su, opet, druge podučavali na isti način.

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je podsticao pojedince među ashabima koji su precizno i pravilno učili Kur’an da ga još više izučavaju, tako da su u pogledu toga postali vrsni učenjaci. Od tih ashaba su: Ubejj ibn K‘ab, ‘Abdullah ibn Mes‘ud, Zejd ibn Sabit, Ebu Musa el-Eš‘ari, Osman ibn ‘Affan, ‘Alija ibn Ebi Talib, Ebu Derda, Mu‘az ibn Džebel i drugi. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je ponekad slušao njihovo učenje Kur’ana.

Na osnovu sveka spomenutog jasno zaključujemo da postoji određen način učenja, a to je način uzet od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na kojem je i objavljen Kur'an, pa ko mu se suprotstavi ili ga zanemari, taj se suprotstavio sunnetu i Kur'an uči onako kako on nije objavljen.

Vrijednost učenja Kur'ani Kerima

Od Ebu Umame, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako kaže: 'Učite Kur'an, jer on će se na Sudnjem danu zauzimati za one koji ga budu učili!'“ (Muslim)

Od Ebu Musa el-Eš‘arija, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: 'Primjer vjernika koji uči Kur’an je kao primjer cedra: lijepog je mirisa i okusa, a primjer vjernika koji ne uči Kur’an je kao primjer datule: nema mirisa ali je slatkog okusa. Primjer licemjera koji uči Kur’an je kao primjer bosiljka: lijepog je mirisa ali gorkog okusa, a primjer licemjera koji ne uči Kur’an je kao primjer divlje tikvice: nema mirisa a gorka je okusa.'“ (Muttefekun ‘alejhi)

Od Ibn ‘Abbasa, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: 'Onaj u čijim prsima nema ništa od Kur’ana je poput opustošene kuće.'“ (bilježi ga Tirmizi koji kaže da je hasen-sahih)

Imam Ahmed bilježi hadis da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Ko sasluša jedan ajet iz Allahove Knjige, bit će mu upisano višestruko dobro djelo, a ko ga prouči, bit će mu svjetlo na Sudnjem danu.“

Ibn ‘Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Uči Kur’an, jer on je tvoje svjetlo na Zemlji i spomen na nebesima.“

Podučavanje Kur’anu podrazumijeva izučavanje načina njegovog učenja, poznavanje vrsta njegovih ajeta (degorirani i derogirajući, jasni i manje jasni, itd.), postupanje u skladu s njim, prihvatanje njega kao svjetiljke i upućivača ka istini i vodiča svim muslimanima.

Nagrada učača Kur’ana

Od ‘Abdullaha ibn Mes‘uda, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: 'Ko prouči jedan harf iz Knjige Uzvišenog Allaha, imat će za to nagradu a nagrada se deset puta uvećava. Ne kažem da je elif-lam-mim harf, nego je elif harf, lam je harf i mim je harf.'“ (Tirmizi)

Ovaj hadisi šerif pojašnjava vrijednost i veličanstvenost Kur’ana, ali i ogromnu i veliku nagradu koju dobija učač Kur’ana za svoje učenje, a zamislimo kako je tek sa onim koji Kur’an uči i pri tom uljepša svoje učenje primjenjujući tedžvid, ali i postupa po onime što je u njemu! Takvome Uzvišeni Allah uvećava njegovu nagradu kao što kaže Uzvišeni: „Ko uradi dobro djelo, biće desetorostruko nagrađen...“ (prijevod značenja, El-En‘am, 160)


Nagrada onoga ko podučava Kur’anu i njegovog učenika

Rekao je Ibrahim en-Neh‘ai: „Za onoga ko djecu podučava oprosta traže meleki na nebesima, životinje na zemlji, ptice u zraku i ribe u vodi.“

Razmislimo o onome što je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao Mu‘azu, radijallahu ‘anhu: „O Mu'aze, ako hoćeš sretan život, smrt šehida, spas na Dan proživljenja, sigurnost od straha, svjetlo na Dan tame, hlad na Dan žege, da budeš napojen na Dan žeđi, sit na Dan gladi i uputu na Dan zablude, onda izučavaj Kur'an jer on je spomen Milostivog, zaštita od šejtana i ono što će prevagnuti na Mizanu.“ (Dejlemi)

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je Ebu Hurejri, radijallahu ‘anhu, rekao: „O Ebu Hurejre, podučavaj sebe Kur'anu i druge podučavaj! Tako radi sve dok ti ne dođe smrt, jer ako ti dođe smrt a ti u takvom stanju, meleki će činiti hadždž tvome kaburu kao što vjernici čine hadždž Allahovoj svetoj kući.“ (Tirmizi, Nesai i Ibn Madže)


Jezička definicija tedžvida

Jezičko značenje riječi tedžvid je uljepšavanje. Takođe se riječ tedžvid u jeziku arapa koristi i u značenju preciznosti, tačnosti, dotjeranosti i savršenstva.


Terminološka definicija tedžvida

Kod imama u ovoj oblasti postoje dvije vrste tedžvida:

1-ZNANSTVENI / TEORIJSKI TEDŽVID - poznavanje pravila i činjenica koje su postavili učenjaci tedžvida.

Propis koji važi za ovu vrstu tedžvida ovisi o skupini na koju se odnosi: za muslimanske mase je mendub dok je za ulemu vadžib kifaje (skupna obaveza), pa ako jedna skupina učenjaka bude izučavala ovu vrstu tedžvida, spada grijeh sa ostalih, a ako niko od uleme ne bude izučavao i druge podučavao ovu vrstu tedžvida, onda su svi učenjaci griješni.

2-PRAKTIČNI / PRIMJENJENI TEDŽVID - Izgovor svakog harfa iz njegovog ishodišta (mahredža) bez zamjene ili promjene.

Praktična primjena tedžvida prilikom učenja Kur’ana je vadžib ‘ajn (pojedinačna obaveza) svake punoljetne osobe koja uči cijeli Kur’an ili samo jedan njegov dio, a zbog riječi Uzvišenog: I uči Kur’an tertilom“ (prijevod značenja, El-Muzzemmil, 4). Prenosi se da je ‘Alija, radijallahu ‘anhu, o ovom ajetu rekao: „Tertil je izgovaranje harfova po tedžvidu i poznavanje mjesta na kojima se može zastati.“ U jednom od hadisa stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Učite Kur’an arapskim narječjem i glasovima, a čuvajte se narječja grješnika, jer će doći narodi nakon mene koji će pjevati Kur’an refrenom pjesme, asketizma i naricanja, a neće prelaziti njihove grkljane. Srca će im biti opčinjena, a i srca onih kojima se oni budu sviđali.“ (Malik, Nesai', Bejheki, Taberani)

Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, „neće pralaziti njihove grkljane“ znače da im to neće biti primljeno, jer učenje onoga ko Kur’an ne uči onako kako ga je Uzvišeni Allah objavio i koji ne vodi računa o onome o čemu postoji konsenzus, nije Kur’an i namaz mu je takvim učenjem pokvaren, kao što je to potvrdio Ibn Hadžer i drugi. Rekao je šejhu'l-islam Ibn Tejmijje: „Riječi neće prelaziti njihove grkljane odnose se na one koji o Kur’anu ne razmišljaju niti po njemu postupaju, a u postupanje po Kur’anu spada i primjena tedžvida i njegovo učenje na način preuzet od Vjerovjesnika.“

Nakon što je spomenuo prethodni hadis, šejh Burhanuddin el-Kalkili je rekao: „Vjerodostojno je preneseno da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, onoga ko Kur’an ne uči po tedžvidu nazvao grješnikom (fasikom).“ i ovo je mezheb imama Šafije, radijallahu ‘anhu.

Osim toga, postoji jednoglasno mišljenje ummeta da je obavezno učenje Kur’ana po tedžvidu i ovaj konsezus postoji od vrmena Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa sve do našega vremena, i nije zabilježeno da je iko iznio drugačije mišljenje, a konsenzus spada među najjače dokaze.

Izjave učenjaka o tedžvidu

Među važne izjave o tedžvidu svakako spada izjava imama Džezerija koji je u stihu rekao: „Onaj ko Kur’an ne uči po tedžvidu je grješnik.“(1) Pojedini komentatori tedžvida Imama Džezerija o ovim riječima kažu da onaj ko Kur'an ne uči po tedžvidu zaslužuje kaznu za ostavljanje tedžvida, slagao je na Allaha i Njegova Poslanika i kao takav ulazi u značenje riječi Uzvišenog: „A na Sudnjem danu vidjet ćeš one koji su na Allaha laži iznosili a lica im pocrnjela“ (prijevod značenja, Ez-Zumer, 60), a na njega se odnose i riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: „Ko na mene slaže namjerno neka pripremi sebi mjesto u Vatri!“.(2) Čak je imam Ebu'l-Hajr Muhammed Ibnu'l-Džezeri rekao da se nije se krivo zakleo onaj ko se zakune da Kur'an bez tedžvida nije Kur'an! Neki su učenjaci rekli da nije ispravan namaz onome ko Kur’an uči po tedžvidu a klanja za onime koji ga po tedžvidu ne uči!

Predmet izučavanja nauke o tedžvidu

Predmet izučavanja tedžvida su kur’anske riječi u smislu da se svakome harfu da ono što mu u izgovoru i pripada. Nauka o tedžvidu ubraja se među najvažnije nauke usmjerene ka hizmetu Allahove Knjige, i ne samo to, nego je i najpreča i najčasnija.

Utemeljitelj nauke o tedžvidu

Utemeljitelj ove nauke sa praktične strane je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a u pogledu teorijskog dijela i pravila, to je El-Halil ibn Ahmed i drugi učenjaci, tabi‘ini i generacije poslije njih, radijallahu ‘anhum.

Bitno je znati da je Uzvišeni Allah iz Levhi mahfuza Kur’ani Kerim sa tedžvidom objavljivao Džibrilu, ‘alejhi's-selam. Džibril je na isti ovaj način Kur’anu podučavao Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a ashabi, radijallahu ‘anhum, su od njega učili na isti način. Dalje su od njih učili tabi‘ini i svaka sljedeća generacija je od prethodne preuzimala Kur’an na isti način sve do naših vremena, i to metodom koji daje potpunu sigurnost u njegovu ispravnost. Sve ovo nam ukazuje na to da je ova nauka objavljena i niko nema pravo da od nje odstupi koliko jedan trun, a onaj ko tako uradi je grješnik.


 

19.06.2015.

Kur’an lijeci sve –lijek je za svaku bolest!

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

 

Kur’an lijeci sve –lijek je za svaku bolest!

 

Osnova svakog liječenja je Kur'an, kao primarno sredstvo, a zatim se pristupa ostalim medikamentima. Ovaj princip se primjenjuje na sve vrste bolesti, kako psihičke tako i na one fizičke. Neki vjeruju da osobe čija je bolest tjelesna treba da idu u bolnice radi izlječenja, dok bi oni koji su psihički oboljeli, pomoć trebali potražiti u psihijatrijskim ordinacijama, a tek bi duševnim bolesnicima lijek trebao biti u Kur'anu. Na osnovu čega li su oni napravili ovu podjelu? Kur'an je lijek bolesnim srcima, kao i vitalnost ljudskim tijelima. Rekao je Uzvišeni Allah: "Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je izlječenje i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast." (El-Isra, 82)
Pogledajmo u riječ šifaun (izlječenje), koja je ovdje upotrijebljena zbog svoga vidljivog rezultata. Riječ devaun (lijek), nije korištena, jer za svaki lijek postoji mogućnost da nekada koristi i pribavi ozdravljenje, a nekada opet ne.

 

Rekao je Ibnul-Kajjim u svojoj knjizi "Zadul-me'ad": "U Kur'anu je potpuno izlječenje od svih vrsta bolesti, duševnih i tjelesnih. On je dunjalučki i ahiretski lijek. Međutim nije svako dostojan i od Allaha pomognut u tome. Ako bolesnik želi Kur'an pravilno upotrijebiti za liječenje, treba da ga nametne svojoj bolesti sa čvrstim ubjeđenjem i vjerom, iskreno i sa potpunim povjerenjem. Ispunjavajući ove uslove njegova bolest neće moći da opstane. A kako i da se odupre govoru Gospodara nebesa i Zemlje? Kako da odoli govoru koji bi smoždio planine da im se objavi, a Zemlju bi u komade rasjekao?! Ne postoji bolest a da u Kur'anu nema nešto što bi nas uputilo ka njenom izlječenju ili nas obavijestilo o njenom uzroku. Tako da onaj koga ne ozdravi Kur'an, to ga Allah nije izliječio, a kome Kur'an ne bude dovoljan neće mu Allah ništa učiniti dostatnim." {Zadul-me'ad, 4/352}
To bi značilo da je lijepo mišljenje o Allahu i neograničena pouzdanost u Njega prijeko potrebna prilikom liječenja. "Uslov uspješnog izlječenja jeste bolesnikovo čvrsto ubjeđenje da će mu lijek koristiti." {Zadul-me'ad, 4/98}
Manjkavost u vjeri ogleda se u stavljanju Allahovog govora na probu, da li će nam koristiti ili ne. Ako bi vodu "Zemzem" pili iz čistog pokusa i radoznalosti ne bi nam to koristilo. Ono što bi nam, uz Allahovu dozvolu, pribavilo dobrobit jeste potpuna sigurnost i vjerovanje da će nam naš Gospodar tu vodu učiniti ljekovitom.



TJELESNE BOLESTI

Ako bi počeli spominjati Kur'an kao lijek za bolesti organa, naš govor bi se umnogome oduljio. Ali ćemo ipak spomenuti neke primjere. Postoji veliki broj raznih oboljenja (psihičkih i fizičkih) u kojima šejtan ima veliki udio zbog svog samovoljnog i diktatorskog ponašanja u našem krvotoku. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Doista šejtan kola čovječijim venama." (muttefekun alejhi)

 

Iz ovoga zaključujemo da je srdžba razlog mnogim bolestima. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je došao čovjek tražeći od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da ga posavjetuje sa nečim korisnim, rekao: "Ne srdi se!" Ovu rečenicu je ponovio nekoliko puta, a hadis je zabilježio Buhari. Trag koji ljutnja ostavlja na tijelima je jasno uočljiv. Primjetit ćemo da su prisni prijatelji srdžbe čir na želucu i želudačna kiselina i oni je uvijek vijerno prate. Velika ljutnja rezultira i jednom vrstom nervoze debelog crijeva, dok je dijabetes, kod nekih ljudi, nastao čestim prekomjernim uzrujavanjem. Mnoge bolesti glave poput glavobolje, moždanog udara, kapi i iznenadne paralizovanosti su bolesti prouzrokovane srdžbom. Ovdje pridodajemo još i par srčanih oboljenja kao što su angina i stenokardija. Gnjev igra veliku ulogu u nastanku ovih bolesti kao i njihovom pogoršavanju. Jednom riječju, ona je uzrok svim abnormalnostima, jer dolazi od samog šejtana. Rekao je Uzvišeni Allah: "I spomeni roba Našeg Ejjuba, kad pozva Gospodara svog: "Uistinu me šejtan dotiče jadom i patnjom." (Sad, 41) Rečeno je da je Ejub, alejhis-selam, bio pogođen svim mogućim psihičkim i fizičkim bolesima. Njegove riječi "jadom i patnjom" (bi nusubin ve azabin) bi značile bolno i iznemoglo, uz duševnu patnju zbog bolesti. Sve je to pripisao šejtanu jer je on razlog njegovom iskušenju i, naravno, iz učtivosti prema Allahu. {El-mu'džemu el-mufehresu li elfazi el-Kur'ani el-Kerimi, Hasen Ali Kerimeh, str. 132}

 

Upotpunjeno je učenje Kur'ana, Allahu hvala, nad mnogim bolesnicima oboljelim od raznih bolesti, posebno od onih koje nazivaju neizlječivim i za koje postoji velika vjerovatnoća da ih je prouzrokovao šejtan. Neke od tih bolesti su: rak, posljedice infrakta, hronična astma, paraliza, neplodnost, dijabetes... i sve su sa Allahovom milošću izliječene.

 

Neredovita menstruacija kod nekih žena, bilo da se radi o njenom kašnjenju ili o dugom trajanju, bez nekog određenog razloga, prouzrokovana je posredstvom džina. Upitan je Resulullah, sallallahu alejhi vellem, o tome dva puta. Prvi puta je odgovorio: "To je krv iz vene." (Ebu Davud), a drugi puta je rekao Hamni bint Džahš, kada mu se požalila da je imala neobično obilno krvarenje tokom menstruacije: "To je ubod od šejtanskih uboda." (Tirmizi) Šejtan pokušava da odulji trajanje krvarenja djelimičnim zadržavanjem menstruacije kako bi je naknadno ponovo pustio mimo njenog uobičajenog vremena i sve to u želji da onemogući ženi klanjanje i učenje Kur'ana. Drugi način kojim se koristi u toj zloj namjeri je da povrijedi neki dio vene. U ovom slučaju žena se zbuni i ne uspijeva razlikovati krv menstruacije od obične krvi, te, uslijed toga, prestaje da klanja.

 

Slično ovom slučaju je i primjer paralize. Džin pritisne dio bolesnikovog tijela tako da on više nije u stanju da ga pomjera. Uz ovo dolaze i česte popratne pojave kao velika duševna potištenost, tjeskoba i uzastopna glavobolja. Ako bi se počlo sa učenjem Kur'ana ovakvom bolesniku on bi u svom paralizovanom dijelu tijela osjetio kako mu prolaze žmarci. U slučaju da ne osjeti nikakvo trnjenje, to bi značilo da je džin napustio njegov organizam, ali predhodno mu oštetivši nervna vlakna, zbog čega mu je tijelo i postalo takvo (paralisano). Ovako teška i zakomplikovana stanja zahtijevaju mnogo strpljenja i uzastopnog učenja Kur'ana sa iskrenim nijjetom za ozdravljenje.
Tegobe i poremećaji probavnog, nervnog i koštanog sistema uklanjaju se tako što će onaj koji bude učio rukju, staviti svoj desni dlan na bolno mjesto te izgovoriti: "Eu'zu bikudretillahi ve 'izzetihi min šerri ma edžidu ve uhaziru." (Zaštitu tražim od Allaha i Njegove svemoći protiv zla koga nalazim i kog se plašim.) {Sahih Muslim 14/189} Allahovom dozvolom, nakon ovoga, bol će nestati.



DUŠEVNE BOLESTI

 Razlika između duševne bolesti i dodira šejtana: Duševna bolest je uzrujanost emocija, koja, ako se u njoj prenagli, postaje prethodnica šejtanovom dodiru, jer on ne napada osim na rastrzane i uzbuđene živce. Zbog toga je zabranjeno čovjeku da spava sam i da sam putuje. Spomenuto je u hadisu: "Jedan putnik je jedan šejtan, dva putnika - dva šejtana, tek su tri putnika - putnici."}

Podvojena ličnost je ozbiljna umna poremećenost koju doktori pokušavaju da izliječe raznim tabletama i injekcijama. Vrlo rijetko se dešava potpun oporavak. Nasuprot tome, Allah je izliječio mnoge bolesnike nakon šerijatske rukje koja im je učena. Nakon nje, mentalno zdravlje pacijenata se potpuno vratilo.

 

Sumnja je jedna od mnogih bolesti koju, najvjerovatnije, prouzrokuje džin (kojem je cilj da prekine bliskost između roba i njegovog Gospodara). Ona započinje sa sumnjom u ispravnost abdesta, a završava sa raznim nedoumicama u pogledu akide. Liječenje umišljenih sumnji je u čestom spominjanju Allaha (zikru) i u traženju utočišta kod Allaha od šejtana riječima "e'uzu billahi mineš-šejtani er-radžim", nakon kojih se suho pljucne na lijevu stranu. Jako je bitno ne obraćati pažnju na svoju uobrazliju kao i kontrirati samim sumnjama. Zanimanje nekim korisnim poslom, održavanje rodbinskih veza, kao i odlazak u društvo među drage prijatelje mnogo će pomoći u otklanjanju sumnji koje nas salijeću.

 

Što se tiče stvarnih sumnji (osjetnih), one su mnogo teže od umišljenih, jer prouzrokuju i bolove u raznim dijelovima bolesnikovog tijela. Ovakve uobrazlije su među psiholozima poznate još i kao "poražavajuće" sumnje. Kako bi ih izliječili potrebno je da na već spomenute načine dodamo i neke konkretne radnje. Na primjer pranje hladnom vodom radi pospješavanja krvotoka, vježbanje, bavljenje sportom, putovanja, kretanja i sve što bi na bilo koji način pomoglo u otklanjanju lijenosti, kao i stvaranju optimističnog duha kroz blago osmjehivanje svojim sugovornicima i ličnim zadovoljstvom sa Allahovim određenjem. Osoba koja se bori protiv svojih sumnji je poput borca na Allahovom putu.
Rekao je Uzvišeni Allah jezikom Ejjuba, alejhis-selam: "Uistinu me šejtan dotiče jadom i patnjom." (Sad, 41) Zbog toga što su u pitanju bile osjetne šejtanske uobrazlije, njegov Gospodar mu nije rekao ga Ga spomene kako bi te sumnje otklonio, nego mu je naredio da učini konkretno djelo: "Udari nogom o zemlju, - eto hladne vode za kupanje i piće!" (Sad, 42) Pouka je u općenitosti ovog govora, a ne u specifikaciji samog razloga, kao što to tvrde učenjaci usula.

 

Pogledajmo na koji način je imam Ahmed, rahimehullah, rješavao sumnje. Prenosi se od njegovog učenika Ebu Bekra da je rekao: "Krenuo sam sa Ebu-Abdullahom u mesdžid. Kada smo ušli on je počeo da klanja. Primjetio sam da je izvukao svoju ruku ispod dlana i kao da je nekome dao znak mrdajući sa svoja dva prsta ovako (pa je pokazao). Kada je završio sa svojom molitvom upitao sam ga: "O Ebu-Abdullah, vidio sam te kako gestikuliraš sa svojim prstima dok si bio na namazu?" Odgovorio mi je: "Zaista mi je prišao šejtan govoreći mi da nisam oprao svoje noge u toku abdesta, a ja sam mu naišaretio da mi dovede dva pravedna svjedoka da to potvrede." {"Vrijednosti Imama Ahmeda" od Ibn El-Dževzija, revizija: dr. Abdullah Et-Turki, str. 245}

 

Kako bi uklonuli svoje sumnje nema zapreke da koristimo i određene medikamente, ako smo baš primorani na to. Ali bitno je napomenuti da one donose tek jednokratno umirenje, a ne konačno izlječenje. Njih ubrajamo u šerijatski dozvoljena sredstva zdrastvenog tretmana, koja kombiniramo sa osnovnim načinom liječenja, a to je šerijatska rukja.
Lijek za depresiju se nalazi u čestom odlasku i zadržavanju u džamijama. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "A radost moga srca je u namazu." {Musned Imama Ahmeda, 5/364} Kada bi ga nešto pritislo u životu on, sallallahu alejhi ve sellem, bi utočište nalazio u namazu. Džini uvijek pokušavaju da čovjeka povuku u osamu kako bi njime lakše upravljali. Zbog toga je islam zabranio čovjeku da zanoći sam, da putuje sam i sl. Kada šejtani ne uspiju da ovladaju nekom osobom oni je povuku u podsvjesnu samoću, tako da se ona osjeća usamljena čak i u prisustvu drugih ljudi. Zbog toga se kod takvih osoba sve više i više povećava njihova rasejanost, a njihove misli postaju nesređene.
Kako se naš govor o liječenju svih vrsta bolesti uz pomoć Kur'ana ne bi odužio, predlažem onome ko želi o tome više da sazna neka se vrati na djelo "Zadul-me'ad", četvrta knjiga (Kitabut-tib), od Ibnul-Kajjima.

 

Biće nam dovoljno da shvatimo kako je to šejhul-islam, Ibn Tejmije, liječio tjelesne bolesti ako pogledamo napisanu rukju čovjeku koji je mnogo krvario: "I bi rečeno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!" I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini Al-Džudi, i bi rečeno: "Daleko nek je narod nevjernički!" (Hud, 44) Nakon ovoga je, Allahovom dozvolom, izliječen. {"Zadul-mead" 4/358} Pogledajte samo u veličanstvenost Allahovih riječi koje nisu određene samo za veliki potop. I upravo u ovom slučaju je opisan ispravan način liječenja Kur'anom kada je Šejh uporedio insana sa Zemljom spomenutom u ovom ajetu. Za reumatizam i bolesti živaca može se učiti: "i kada se Zemlja rastegne, i izbaci ono što je u njoj, i potpuno se isprazni, i posluša Gospodara svoga – a ona će to dužna biti..." (El-Inšikak, 3-5) Ajeti za liječenje bolesti grudnog koša su: "Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili, i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištilo..." (El-Inširah, 1-3) Dok za internistička oboljenja možemo učiti: "Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese..." (Ez-Zilzal, 1) I tako dalje... {Ovdje su navedeni ajeti samo kao primjeri. Svaki od ovih ajeta može da se uči kako za ove tako i za sve ostale bolesti, kao što se za navedene bolesti mogu učiti i bilo koji drugi ajeti iz Kur'ana.} Dokaz za ovo su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellema, upućene Aiši, radijellahu anha, kada joj je došla neka žena da je liječi: "Liječi je uz pomoć Allahove knjige." {"Es-silsiletu es-sahihatu", El-Albani, 1931}

 

BITNA NAPOMENA

Sve što je navedeno nije imalo za cilj propagiranje i poziv na ostaviljanje uobičajenog načina liječenja, kao što je odlazak u bolnicu radi dijagnoze i medicinskog tretmana. Naprotiv. Osnova svakog liječenja je Kur'an i ono što je spomenuto od dova iz sunneta. Nakon ovoga dolaze ostali načini, koji su nam ne samo dozvoljeni nego i naređeni našom vjerom. Naravno, sve ovo uz čvrsto ubjeđenje da ozdravljenje dolazi samo od Allaha, jer ako on propiše izliječenje i lijek će onda da koristi uz Njegovu dozvolu, a nikako suprotno. "i koji me, kada se razbolim, liječi..." (Eš-Šu'ara, 80)

Lijek je, dakle, tek povod za izlječenje, i naš plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je ukazao na ovo u sljedećim hadisima:
"Za svako oboljenje postoji i izlječenje, pa ako lijek nadvlada bolest čovjek će, sa Allahovom dozvolom, ozdraviti." (Muslim, 14/191)
"Ako u vašim lijekovima ima kakvog hajra, onda ga ima u rezu hadždžama (onoga koji hidžamom pušta bolesniku krv) i gutljaju meda." (Buhari, 7/159) Riječi: "ako u vašim lijekovima ima kakvog hajra..." ukazuju na to da Allah, načelno, nije u njima dao nikakvu korist za oboljelog, jer su oni samo povodi za ozdravljenje, ako Allah to odredi. Pravi uzroci izlječenja nalaze se u šerijatskoj rukji.
"Preporučujem vam upotrebu čorokuta (ar: el-habetu es-sevda'), jer u njemu se nalazi lijek za sve osim za smrt." (Buhari, 7/160)
Čovjeku koji mu je došao žaleći se na otvor stolice (proljev) preporučio je pijenje meda. (Buhari, 7/159)

 

Prenosi se od Usame ibn Šerika da je rekao: "Bio sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu došli neki beduini pitavši ga: "Da li da se liječimo, o Božiji Poslaniče?" On, sallallahu alejhi ve sellem, im je odgovorio: "Da, o Allahovi robovi, liječite se. Doista Allah nije dao niti jednu bolest, a da joj nije propisao i lijek osim starosti." (Sahihu suneni Et-Tirmizi od Albanija 2/202) Riječi: "...liječite se." znače "koristite lijekove", uz napomenu da niti jedan medikament ne daje ozdravljenje sam po sebi, nego je on povod za to, ako Allah odredi.

 

Odlomak iz knjige: "Kako da liječiš bolesnika šerijatskom rukjom"
Napisao: dr. Abdullah ibn Muhammed Es-Sedhan

 


Stariji postovi

Kur\'an je uputa za spas...

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?(Al-Anbiya' - Vjerovjesnici,10)
Sta je to Ibadet ???
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***
Allahova subhanehu ve te’ala robinja

Allahova subhanehu ve te'ala robinja



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


Nema sumnje da su se mnogi pitali: Šta je to Kur’an? Ta riječ, to ime, toliko puta spomenuto i citirano, u mnogim muslimanima raspiruje najljepše osjećaje, sjećanja i razmišljanja. Kur’an vlastito ime posljednje Allahove Objave ljudima, prema stavu jedne grupe islamskih učenjaka. Prema ovom stavu, Kur’an je ime koje nije izvedeno, nego je Allah, dž.š., Svoju posljednju Objavu tako nazvao – slično imenima ranijih objava – Tevrat, Zebur, Indžil. Neki drugi riječ „Kur’an“ deriviraju iz pojedinih glagola poput qare’e značenju „sakupiti“ ili od istog korijena u značenju „čitati“, ali aramejskog porijekla. Značenje riječi Kur’an u smislu učenja i čitanja upućuje da je to knjiga koja će biti čitana i učenja, a zatim proučavana, a značenje „sakupiti“ upućuje na do da je Kur’an skup svih prijašnjih objava, kao i skup svega što je potrebno čovječanstvu u smislu upute do Sudnjeg dana. I zbilja, nema trenutka na zemlji a da neko ne uči Kur’an i svoje srce napaja sa najčistijeg izvora upute i mudrosti. Kur’an je Allahov, dž.š., govor, objavljen Njegovom posljednjem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s. Kur’an je mu’džiza (natprirodno djelo) izrazom i značenjem, a samo njegovo učenje predstavlja ibadet. Prenesen je (do nas) tevatur predajom (doslovno i precizno ga prenosi toliki broj ljudi da je nemoguće da su se složili u laži), zapisan je u zbirci, Mushafu od početka sure El-Fatiha do kraja sure En-Nas. Navedena definicija sadrži nekoliko važnih detalja koje trebamo pojasniti. Najprije, Kur’an je Allahov, dž.š., govor. U njemu nema riječi Muhammeda, s.a.v.s., ashaba (njegovih savremenika koji su ga sreli) ili nekoga iz generacija poslije njih. To nisu riječi pjesnika ili govor nekog proroka. Kur’an je, dakle, Govor Gospodara svjetova! „A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.“ (En-Nisa’, 82.) Objava Kur’ana počinje 610. godine. Muhammed, a.s., je, naime, često razmišljao o tome da postoji samo jedan Bog, Stvoritelj Sunca, Mjeseca, Zemlje, neba i svih živih bića, i da svi ljudi trebaju samo Njega obožavati. On bi često napuštao rodnu Mekku i odlazio u pećinu na planini Hira. Tamo je volio biti sam, daleko od svih dunjalučkih misli i životne svakodnevice. U svojoj četrdesetoj godini Muhammed, s.a.v.s. je ponovo napustio Mekku da bi u se osamio u pećini i razmišljao o Stvoritelju. U posljednjoj trećini mjeseca ramazana, u jednoj od neparnih noći (lejletu’l-Qadr), Allah, dž.š., je počeo objavljivati Svoju poruku čovječanstvu preko Muhammeda, s.a.v.s., šaljući Svoga izaslanika, plemenitog meleka po imenu Džibril. Taj melek se pojavio Muhammedu, s.a.v.s., u pećini i zapovijedio mu: „Uči, čitaj, proučavaj…“ Prvih pet ajeta sure El-’Aleq koji su objavljeni tom prilikom predstavljaju prvi imperativ u Božjoj objavi muslimanima. Poznati egipatski islamski učenjak i da’ija, Amr Halid, govoreći o samom događaju i početku objavljivanje Kur’ana kaže: „Silazak objave Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u pećini Hira ima više aspekata. Objava se dogodila na udaljenom i teško pristupačnom mjestu, a nije se dogodila u veličanstvenom dvorcu! Uzvišeni Allah želi nas podučiti da početak vjere opstoji na snazi razmišljanja i poslanice, a ne na vanjskim i prolaznim stvarima, koje nemaju vrijednosti, osim kod onih koji nemaju razuma i koji razumiju samo ono što je njima dostupno i vidljivo. Oni su daleko od shvaćanja svega onoga što ne mogu vidjeti…“ Kada kažemo da je Kur’an mu’džiza, mislimo na to da je kompletna njegova struktura, svaki harf, ajet i sura, izrazom i značenjem nešto što je nemoguće oponašati ili doći s nečim sličnim. Kur’an postavlja izazov pred sve one koji sumnjaju u to da je on od Allaha, dž.š., i kaže: „A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“ (El-Beqare, 23-24.) Naglašava se da je Kur’an jedina knjiga za muslimane koju je ibadet učiti (djelo služenja, robovanja Uzvišenom Allahu za koje se stiču posebne nagrade). Ova osobenost Kur’ana je podsticaj milionima muslimana koji uče Kur’an i nadaju se nagradi Uzvišenog Allaha iako ne znaju nijednu riječ arapskog jezika i vjerovatno ne razumiju, osim pomnog iščitavanja prijevoda, ono što uče. Uzvišeni Allah kaže: „Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga dâ, jer On mnogo prašta i blagodaran je.” (Fatir, 29-30.) Muhammed, s.a.v.s., je dosljedno, potpuno precizno i bez ikakvih izmjena ljudima prenosio svaki objavljeni harf, a oni su to pamtili i zapisivali na njima dostupnim materijalima. Imajmo na umu da je Kur’an čuvan na dva načina: učenjem napamet i zapisivanjem. Ova metoda je onemogućila bilo kakve izmjene kur’anskog teksta. Kolika se pažnja posvećivala čuvanju Kur’ana i njegovom izučavanju možda najbolje govori činjenica da je u jednoj vojnom pohodu poginulo oko 70 hafiza Kur’ana (hafiz je osoba koja zna cijeli Kur’an napamet)! Kad je Božiji Poslanik ostavio ovaj zemaljski život, Kur’an je bio potpuno napisan i potpuno sačuvan, samo nije bio u jednu zbirku ili cjelinu sakupljen i sabran. Ovo nije bilo ni moguće, jer da bi se to učinilo potrebno je bilo da prestane Objava dolaziti. Dok je Muhammed, s.a.v.s., bio živ Objava je dolazila i ovako šta nije se moglo dogoditi. Samo nakon preseljenja Muhammeda, s.a.v.s., u vječni život, Božija Objava se mogla u jednu zbirku sabrati. Na prijedlog drugog halife, hazreti Omera, iz bojazni da nakon gubitka velikog broja hafiza u spomenutoj bici ne uslijedi nešto slično ili da se radikalno smanji broj osoba koje su znale Kur’an napamet, kao i zbog činjenice da Kur’an još uvijek nije bio sabran u jednu zbirku, hazreti Ebu Bekr, prvi halifa, pozvao je Muhammedovog, s.a.v.s., ličnog pisara, Zejda ibn Sabita, r.a., koji je redovno pisao objavu kada bi dolazila Muhammedu, s.a.v.s., da se prihvati teškog, odgovornog i časnog zadatka sabiranja Kur’ana u jednu zbirku, što je on uspješno obavio. Za vrijeme hazreti Osmana, trećeg halife, Kur’an je prepisan u nekoliko primjeraka koji su zatim preneseni u razne dijelove islamskog svijeta kako bi se otklonila svaka mogućnost pogrešnog učenja. Sve ovo je potvrda i pojašnjenje kur’anskog ajeta: „Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ (El-Hidžr, 9.) Kur’an se sastoji od 114 sura (najbliži prijevod riječi „sura“ može biti „poglavlje“, ali je svakako nepotpuno i neprecizno jer se kur’anske sure potpuno razlikuju od poglavlja u nekom napisanom djelu, što je tema nekog drugog opširnijeg rada). Sure su sastavljene iz ajeta čiji broj prelazi 6000 (u literaturi se, zbog različitih metoda brojanja ajeta, može naići preciziran broj 6236 ili 6666). Prva kur’anska sura je El-Fatiha. Svakoj suri dat je naslov koji ima simbolično značenje. Poglavlja nisu poredana po hronološkom redu (za kojeg se vjeruje da je redoslijed njihovog objavljivanja). Nakon uvodne sure El-Fatiha, Kur’an nastavlja najdužom, a završava najkraćim surama. „I kunem se časom kad se zvijezde gube – a to je, da znate, zakletva velika, on je, zaista, Kur’an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od Gospodara svjetova. Pa, kako ovaj govor omalovažavate i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana – vi u njega ne vjerujete?“ (El-Waqi’a, 75-82.) „Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika, a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.“ (El-Isra’, 9-10.) Alija ibn Ebi Talib, r.a., zet Muhammeda, s.a.v.s., u svom opisu Kur’ana, kaže: “U njemu (Kur’anu) je sud o onome što je među vama, vijest o onome što je bilo prije vas i naviješće onoga što će biti poslije vas. On je jasni govori, a ne lakrdija i onog ko ga ostavi iz oholosti, Allah će uništiti, a onog ko traži uputu u nečemu drugom, Allah će ostaviti u zabludi.”



***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).'' (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
***Šta je ibadet?
* Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur'ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.'' Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.

***Uzvišeni Allah rekao je: ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

***Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Uzvišeni Allah kaže: 'Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.''' (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)

*** Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.

***Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.

Dowa - molba Allahu subhanehu ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

***Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:"Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se" (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.

***Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.

***Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla"-AMIN

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: 'Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš." (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija."

***Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista se ja pokajem Allahu u toku dana više od 70 puta.'' Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta 'Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' Ebu Davud.

***Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ''...i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'' (Aš-Šu'arā ,82)

***Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ''Gospodaru moj" – rekao je – ''oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!'' (Sad, 35)

***Hud, a.s., kazao je svom narodu: ''...da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu...'' (Hud, 3)

***Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ''Gospodaru naš" – rekoše oni – ''sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. '' (El-A'raf, 23)

***Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ''...Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.'' (Nuh, 10-12)

***Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
"La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).

***Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin

***Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.-AMIN

***Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: 'Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!' (Muslim)

***Kur'anske dowe
***Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. "Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje." (Ali Imran, 8)

***Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. "Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre." (El-Bekare,201)

***Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz'al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. "Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)

***Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz'al li min ledunke sultanen nesira. "Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci." (El-Isra, 80)

***Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz'al li lisane sidkin fil-ahirin vedz'alni min vereseti dzenneti-nneim. "Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua'ra, 83-85)

***"Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (sura Al-Furqan, 74. ajet)

***"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!" (sura Al-Mu'min, 7. ajet)

***"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti" (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)

***"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima." (sura Ali' Imran, 193. ajet)

***"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!" (sura Ali' Imran, 194. ajet)

Zikr - Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***

Uzviseni Allah kaze : " Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. " ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle, odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.

***U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
" Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci ." ( Buhari )

***Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : " U prednosti su muferriduni ." " A ko su muferriduni ?" Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : " To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. " (Muslim i Tirmizi

***" Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega." ( Muslim i Tirmizi )

***" Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :

" La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ala kulli shej in Kadir . "
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega - dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.

***" Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "

Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala - stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !

***Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao : Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :

Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi "
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala - stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga

***Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao : " Draze mi je izgovoriti rijeci - Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber - nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )

***Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : " Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?" Jedan od prisutnih upita ga : " Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?"
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
" Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber "

***Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.:

Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.

"Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca."

Bismillahir-Rahmanir-Rahim - Jednoca Stvoritelja
Bismillahir-Rahmanir-Rahim-Jednoca Stvoritelja


***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


Et-Tegabun-Samoobmana

Medina – 18 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Njemu – vlast i Njemu – pohvala; On sve može!
2. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi.
3. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje, i likove vaše čini lijepim, i Njemu će se sve vratiti.
4. On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Allah zna svačije misli.
5. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost svoga iskusili – a još ih i patnja nesnosna čeka -
6. zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: “Zar da nas ljudi upućuju?” I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
7. Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko -
8. zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.
9. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!
10. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!
11. Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.
12. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako leđa okrenete, pa – Poslanik Naš je jedino dužan da jasno objavljuje.
13. Samo je Allah Bog! I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
14. O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je.
15. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika;
16. zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.
17. Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.
18. Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.




***Bismillahir-Rahmanir-Rahim***


●''Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!'' ( Al-BaQare,255.)

● Opskrbitelj je jedino Allah Moćni i Jaki ! (Ez-Zarijat, 58)

● Upitaj: Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje? I odgovori: Allah ! (Sebe', 24 )

● Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim ? Allah, reći će oni. A ti reci: Pa zašto Ga se onda ne bojite ? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije Istine ima išta osim zablude ? Pa kuda se onda odmećete ? (Junus, 31 i 32)

● Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete ? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo ? Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni ! Kažite vi Meni: vodu koju pijete -- da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo ? Ako želimo, možemo je slanom učiniti -- pa zašto niste zahvalni ? Kažite vi Meni: vatru koju palite -- da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; zato slavi i veličaj ime Gospodara svoga Veličanstvenog ! (El-Vaki', 63-74)


●Rekao je Uzvišeni Allah: Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.(El-Muzzemmil, 15 i 16)

●"O narode moj- govorio je on - Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate."
(Kuran, el-Eraf, 59.)

●"Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema - zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio!"(Kuran,Ta Ha, 14.)



MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
43691

Powered by Blogger.ba